Govori li se jezicima? Neka to čine dvojica, najviše trojica, i to jedan poslije drugoga; i neka netko tumači.
Govori li se jezicima? Neka to čine dvojica, najviše trojica, i to jedan poslije drugoga; i neka netko tumači.
Ako nema tumača, neka brat šuti u Crkvi, neka govori samome sebi i Bogu.
Što se tiče proroka, neka govore dvojica ili trojica, a ostali neka rasuđuju.
Ako sudionik prima otkrivenje, onaj koji govori treba ušutjeti.
Svi možete prorokovati, ali redom, kako bi svi bili poučeni i ohrabreni.
Što se tiče proroka, neka govore dvojica ili trojica, a ostali neka rasuđuju.
A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuđuju.
προφῆται δὲ δύο ἢ τρεῖς λαλείτωσαν, καὶ οἱ ἄλλοι διακρινέτωσαν·
prophētai de duo ē treis laleitōsan kai hoi alloi diakrinetōsan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Proroci pak dva ili tri neka govore, i oni drugi neka razlučuju;"
Proroci (grč. προφῆται, translit. profētai) - Imenica, nominativ množine muškog roda. Označava osobu koja govori u Božje ime i prenosi božansku poruku. Teološki, prorok u ranoj Crkvi izgrađuje, ohrabruje i tješi zajednicu. Pak / A (grč. δὲ, translit. de) - Veznik, često postpozitivan. Služi za nastavak misli ili uvođenje blagog kontrasta u odnosu na prethodna pravila bogoslužja. Dva ili tri (grč. δύο ἢ τρεῖς, translit. dyo ē treis) - Brojevi. Označavaju apostolsko ograničenje broja proročkih govornika u jednom okupljanju kako bi se održao red. Neka govore (grč. λαλείτωσαν, translit. laleitōsan) - Glagol, prezent imperativa aktivnog, 3. lice množine (od λαλέω - laleō). Imperativ izražava uputu, dok prezent naglašava praksu govorenja kao komponentu službe. I (grč. καὶ, translit. kai) - Veznik koji povezuje govorenje s nužnom radnjom vrednovanja onoga što je izrečeno. Oni drugi (grč. οἱ ἄλλοι, translit. hoi alloi) - Član i pridjev u nominativu množine. Odnosi se na ostale proroke u zajednici ili na cijelu vjerničku zajednicu obdarenu duhom razlučivanja. Neka razlučuju (grč. διακρινέτωσαν, translit. diakrinetōsan) - Glagol, prezent imperativa aktivnog, 3. lice množine (od διακρίνω - diakrinō). Znači suditi, temeljito ispitati, razlikovati. Teološki ukazuje na to da proroštvo u ranoj Crkvi nije nepogrešivo i mora biti podvrgnuto provjeri autentičnosti i usklađenosti s evanđeljem.
Ovaj stih (1. Korinćanima 14,29) postavlja jasne smjernice za red u ranokršćanskom bogoslužju. Apostol Pavao naglašava važnost reda ograničavajući broj proročkih govora, s ciljem izbjegavanja kaosa i stvaranja prostora u kojem će zajednica moći smisleno prihvatiti poruku.
Najvažnija teološka lekcija nalazi se u glagolu 'razlučivati' (diakrinō). Kršćansko proroštvo se ne prihvaća slijepo ni autoritarno; umjesto toga, zajednica ga aktivno i kritički procjenjuje. To svjedoči o oslanjanju na kolektivno vodstvo Duha Svetoga i međusobnu odgovornost, pri čemu se svaka duhovna objava propituje kako bi se zaštitila čistoća apostolskog nauka.