Što dakle činiti, braćo? Kad se okupite, svaki od vas može otpjevati hvalospjev, iznijeti poučavanje ili otkrivenje, govoriti jezicima ili tumačiti: neka se sve čini za zajedničko izgrađivanje.
Što dakle činiti, braćo? Kad se okupite, svaki od vas može otpjevati hvalospjev, iznijeti poučavanje ili otkrivenje, govoriti jezicima ili tumačiti: neka se sve čini za zajedničko izgrađivanje.
Govori li se jezicima? Neka to čine dvojica, najviše trojica, i to jedan poslije drugoga; i neka netko tumači.
Ako nema tumača, neka brat šuti u Crkvi, neka govori samome sebi i Bogu.
Što se tiče proroka, neka govore dvojica ili trojica, a ostali neka rasuđuju.
Ako sudionik prima otkrivenje, onaj koji govori treba ušutjeti.
Ako nema tumača, neka brat šuti u Crkvi, neka govori samome sebi i Bogu.
Ako li ne bude nikoga da kazuje, neka ćuti u crkvi, a sebi neka govori i Bogu.
ἐὰν δὲ μὴ ᾖ διερμηνευτής, σιγάτω ἐν ἐκκλησίᾳ, ἑαυτῷ δὲ λαλείτω καὶ τῷ θεῷ.
ean de mē ē diermēneutēs sigatō en ekklēsia he'autō de laleitō kai tō theō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ako pak ne bude tumač, neka šuti u crkvi, sebi pak neka govori i Bogu."
ako pak ne bude (ἐὰν δὲ μὴ ᾖ - ean de mē ē): 'Ean' je kondicionalni veznik, 'de' je čestica povezivanja ili suprotnosti, 'mē' je negacija, a 'ē' je 3. lice jednine konjunktiva prezenta glagola 'eimi' (biti). Cijeli izraz gramatički ukazuje na moguću, ali hipotetsku situaciju u kojoj u zajednici nedostaje prevoditelj.
tumač (διερμηνευτής - diermēneutēs): Imenica muškog roda u nominativu jednine. Označava osobu koja posjeduje sposobnost ili duhovni dar interpretacije, prevodeći nepoznati govor u jezik koji je razumljiv zajednici.
neka šuti (σιγάτω - sigatō): Imperativ prezenta aktivnog, 3. lice jednine od glagola 'sigaō' (šutjeti, mirovati). Korištenje imperativa ovdje predstavlja jasan pastoralni propis kojim se traži suzdržavanje od glasnog izricanja nerazumljivih riječi pred mnoštvom.
u crkvi (ἐν ἐκκλησίᾳ - en ekklēsia): Prijedlog 'en' (u) s dativom jednine. Riječ 'ekklēsia' etimološki označava 'sazvane' (zbor, skupštinu), odnosno samu okupljenu zajednicu vjernika u tom trenutku, a ne fizičku zgradu.
sebi pak neka govori i Bogu (ἑαυτῷ δὲ λαλείτω καὶ τῷ θεῷ - heautō de laleitō kai tō theō): Konstrukcija povratne zamjenice 'heautō' (sebi) u dativu i imperativa 'laleitō' (neka govori). Pavao preusmjerava manifestaciju duhovnog dara s javnog izlaganja na tihi, nutarnji čin osobne pobožnosti usmjerene isključivo prema Bogu ('i Bogu', tō theō - imenica u dativu s članom).
Ovaj stih (1. Korinćanima 14:28) donosi jasan i praktičan propis apostola Pavla o reguliranju bogoštovlja u ranokršćanskim zajednicama. Njegovo je temeljno načelo da sve što se izgovara na okupljanju crkve mora služiti općoj izgradnji, ohrabrenju i pouci. Ako govor u jezicima nema prevoditelja, on ostaje nerazumljiv prisutnima i time gubi svoju pastoralnu svrhu u zajedničkom prostoru.
Umjesto da u potpunosti zabrani takav izričaj, Pavao mudro uspostavlja ravnotežu razgraničavanjem javne i privatne sfere vjerničkog života. Pojedincu se nalaže obustava javnog govora kako bi se očuvao mir i red u crkvi, ali mu se svesrdno ostavlja sloboda da nastavi komunicirati s Bogom u tišini vlastitog duha. Time se izbjegava zbrka među okupljenima, a istovremeno se poštuje vrijednost neposrednog i osobnog duhovnog iskustva.