A ako ne znam značenje riječi, bit ću stranac onomu koji govori, a onaj koji govori bit će stranac meni.
A ako ne znam značenje riječi, bit ću stranac onomu koji govori, a onaj koji govori bit će stranac meni.
Tako i vi: nastojte biti nadahnuti, i to što je više moguće, budući da vas to privlači, ali neka to bude za izgradnju Crkve.
Zato onaj koji govori jezicima mora moliti za dar tumačenja.
Ako molim na jezicima, moj se duh moli, ali je moj um neplodan.
Što, dakle, činiti? Molit ću duhom, ali molit ću i umom. Pjevat ću duhom, ali pjevat ću i umom.
Zato onaj koji govori jezicima mora moliti za dar tumačenja.
Zato koji govori jezikom neka se moli Bogu da kazuje.
Διὸ ὁ λαλῶν γλώσσῃ προσευχέσθω ἵνα διερμηνεύῃ.
Dio ho lalōn glōssē proseuchesthō ina diermēneuē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zato onaj govoreći jezikom neka moli da tumači."
Zato (Διὸ) - grč. διό (dio) - Veže se na prethodni kontekst gdje apostol objašnjava da jezici ne izgrađuju crkvu ako nisu protumačeni.
Onaj govoreći (ὁ λαλῶν) - grč. ὁ λαλῶν (ho lalōn) - Prezent, aktivni particip. Ukazuje na trajnu ili uobičajenu radnju. Odnosi se na osobu koja aktivno prakticira dar govorenja u jezicima.
Jezikom (γλώσσῃ) - grč. γλώσσῃ (glōssē) - Dativ jednine imenice glōssa. Ovdje označava duhovni dar govorenja u nepoznatim jezicima (glosolalija). Upotrijebljen je dativ sredstva (sredstvo kojim se govori).
Neka moli (προσευχέσθω) - grč. προσευχέσθω (proseuchesthō) - Prezent, imperativ, srednje/pasivno (deponentno). Zapovjedni način koji označava kontinuiranu radnju molitve. To je jasna apostolska uputa za praksu.
Da (ἵνα) - grč. ἵνα (hina) - Veznik koji ovdje izražava svrhu ili namjeru (finalna namjena). Ono što slijedi je specifičan cilj navedene molitve.
Tumači / prevodi (διερμηνεύῃ) - grč. διερμηνεύῃ (diermēneuē) - Prezent, aktivni konjunktiv glagola diermēneuō. Znači temeljito protumačiti, prevesti ili jasno objasniti značenje. Konjunktiv se gramatički koristi uz veznik namjere. Teološki ukazuje da ultimativni cilj manifestacije duhovnih darova u zajednici mora biti razumljivost koja vodi do zajedničke izgrađenosti.
Ovaj stih (1. Korinćanima 14:13) snažno naglašava prioritet razumijevanja i zajedničke izgradnje nad pukim individualnim duhovnim iskustvom unutar crkvenog bogoslužja. Dar govorenja u jezicima, iako priznat kao legitiman način osobne molitve, u kontekstu zajednice smatra se nedostatnim i besplodnim za druge ako ne donosi razumljivu poruku.
Stoga apostol Pavao potiče vjernike da traže cjelovitost duhovnog služenja – potičući ih da mole specifično i za dar tumačenja onoga što govore. Na taj način, mistično i osobno duhovno iskustvo prestaje biti izolirano te postaje razumljivo sredstvo za obogaćivanje, pouku i duhovni rast cjelokupne vjerničke zajednice.