1. Korinćanima 14,14 — Prva poslanica Korinćanima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"ako jer se molim jezikom, duh moj se moli, a um moj besplodan je."

ako (grč. ἐὰν, translit. ean): Uvjetni veznik koji se koristi s konjunktivom te uvodi pretpostavku ili vjerojatnu mogućnost radnje u sadašnjosti ili budućnosti. jer / naime (grč. γὰρ, translit. gar): Objašnjavajući (postpozitivan) veznik koji izravno povezuje ovu izjavu s prethodnim rasuđivanjem u kojem apostol Pavao objašnjava narav dara jezika. se molim (grč. προσεύχωμαι, translit. proseuchomai): Glagol u konjunktivu prezenta, srednji/pasivni oblik s aktivnim značenjem (deponentni glagol). Označava čin usmjeravanja k Bogu i izricanje molitve. jezikom (grč. γλώσσῃ, translit. glōssē): Imenica ženskog roda u dativu jednine. Gramatički ukazuje na sredstvo (dativ sredstva). Teološki se odnosi na 'dar jezika' (glosolaliju) – karizmatski dar molitve kojim čovjek neartikuliranim ili za njega nepoznatim jezikom izravno komunicira s Bogom. duh moj (grč. τὸ πνεῦμά μου, translit. to pneuma mou): Imenica srednjeg roda (pneuma) određena posvojnom zamjenicom. Ovdje ne označava Svetog Duha (pneuma hagion), već ljudski duh obnovljen i potaknut Božjim Duhom, najdublju nutarnju komponentu čovjeka koja neposredno opći s božanskim, nadilazeći racionalnost. se moli (grč. προσεύχεται, translit. proseuchetai): Glagol u indikativu prezenta. Potvrđuje stvarnu, sigurnu i aktivnu radnju u kojoj duh uspostavlja prisnu komunikaciju sa Stvoriteljem. a / pak (grč. δὲ, translit. de): Suprotni veznik koji unosi snažan kontrast između djelovanja duha (pneuma) s jedne, i stanja uma (nous) s druge strane. um moj (grč. ὁ νοῦς μου, translit. ho nous mou): Imenica muškog roda (nous) s posvojnom zamjenicom. Predstavlja intelekt, razum, kognitivnu sposobnost shvaćanja, svjesnog razmišljanja i racionalnog artikuliranja misli. besplodan (grč. ἄκαρπός, translit. akarpos): Pridjev nastao spajanjem niječnog prefiksa (alfa-privativ) i imenice 'karpos' (plod). Označava ono što ne daje ploda. Teološki, kada se duh moli u jezicima, čovjekov um kognitivno ne razumije izgovorene riječi. Budući da intelekt ne sudjeluje svjesno u onome što se izgovara, on ne može proizvesti 'plod' poučavanja, racionalnog shvaćanja ili jasne poruke koja bi izgradila samog molitelja ili širu zajednicu. je / jest (grč. ἐστιν, translit. estin): Pomoćni glagol 'biti' u trećem licu jednine indikativa prezenta, njime se jednostavno i objektivno utvrđuje pasivno stanje čovjekova razuma u tom specifičnom trenutku.

Ovaj stih (1. Korinćanima 14,14) ključan je za razumijevanje Pavlove teologije duhovnih darova. Apostol Pavao njime ne osuđuje praksu molitve u jezicima, već jasno definira njezinu mehaniku i prirodu: radi se o autentičnoj, duboko osobnoj komunikaciji između čovjekovog duha i Boga koja potpuno zaobilazi racionalni aparat. U takvom stanju mističnog zanosa, ljudski je duh izrazito aktivan, ali intelekt ostaje 'besplodan' jer ne sudjeluje u procesu spoznaje, niti može prevesti to intimno iskustvo u govor razumljiv drugima.

Glavna poruka stiha ukazuje na važnost spajanja duhovnog žara i kognitivnog razumijevanja, posebice kada su prisutni i drugi vjernici. Iako molitva samo duhom izgrađuje pojedinca na misteriozan način, Pavao podučava da to samo po sebi nije dovoljno za rast crkve. Stoga u nastavku poglavlja potiče vjernike da teže cjelovitosti – molitvi u kojoj istovremeno sudjeluju i duh i um (stih 15) – kako bi izgovorena riječ mogla intelektualno i duhovno obogatiti cijelu zajednicu.