Ako sudionik prima otkrivenje, onaj koji govori treba ušutjeti.
Ako sudionik prima otkrivenje, onaj koji govori treba ušutjeti.
Svi možete prorokovati, ali redom, kako bi svi bili poučeni i ohrabreni.
Prorok je gospodar proročkog duha koji ga nadahnjuje.
Jer Bog nije Bog nereda, već Bog mira.
Kao u svim Crkvama svetih, neka žene šute u zajednici: njima nije dopušteno govoriti; one trebaju ostati podložne, kako to također i Zakon kaže.
Prorok je gospodar proročkog duha koji ga nadahnjuje.
I duhovi proročki pokoravaju se prorocima;
καὶ πνεύματα προφητῶν προφήταις ὑποτάσσεται·
kai pneumata prophētōn prophētais hupotassetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"(i duhovi proroka prorocima podvrgavaju se,"
i (καὶ - kai): Veznik koji povezuje ovu misao s prethodnim stihovima koji govore o redu na bogoslužju. Ovdje nosi nadovezujuće i objašnjavajuće značenje. duhovi (πνεύματα - pneumata): Nominativ množine srednjeg roda od grčke riječi 'pneuma' (duh, vjetar, dah). U ovom teološkom kontekstu ne označava zle duhove niti samog Duha Svetoga u apsolutnom smislu, već duhovne darove, proročke inspiracije ili poticaje Duha koji djeluju u vjernicima. proroka (προφητῶν - prophētōn): Genitiv množine muškog roda od 'prophētēs' (prorok). Gramatički označava posvojnost; to su specifični darovi ili poticaji koji su dani određenim prorocima za službu izricanja Božje poruke Crkvi. prorocima (προφήταις - prophētais): Dativ množine muškog roda od 'prophētēs'. Pokazuje kome je usmjerena radnja podlaganja. Teološko značenje je duboko: proročki dar nije nekontrolirana i neobuzdana sila koja obuzima osobu mimo njene volje, već je sam prorok sposoban kontrolirati svoj dar, te prosuditi kada govoriti, a kada šutjeti. podvrgavaju se (ὑποτάσσεται - hypotassetai): Glagol u prezentu, indikativu, mediopasivu, 3. lice jednine od glagola 'hypotassō' (postaviti pod, podložiti). Iako je imenica 'pneumata' u množini, gramatičko pravilo starogrčkog jezika (shema Pindaricum) nalaže da imenice srednjeg roda u množini često uzimaju glagol u jednini. Mediopasivni oblik ovdje sugerira da se duhovni poticaji dragovoljno podlažu svjesnoj kontroli i prosudbi samog proroka, odnosno da se proročki duhovi jednog proroka također podlažu kritičkoj prosudbi ostalih proroka u zajednici.
Ovaj stih (1. Korinćanima 14:32) naglašava presudnu važnost reda, samokontrole i racionalne svjesnosti u korištenju duhovnih darova unutar ranokršćanske zajednice. Za razliku od poganskih kultova onog vremena (poput dionizijskih misterija) gdje su štovatelji padali u nekontrolirane, mahnite ekstaze i gubili slobodnu volju, apostol Pavao jasno ističe da autentično djelovanje Božjeg Duha čovjeku ne oduzima ni razum ni moć odlučivanja. Prorok je uvijek gospodar nad svojim duhovnim darom i dužan je upravljati njime u skladu s redom na bogoslužju.
Ovo važno teološko načelo štiti vjerničku zajednicu od kaosa, zloupotrebe i duhovnog fanatizma. Budući da su darovi Duha dani isključivo za izgradnju, ohrabrenje i utjehu Crkve, svaka njihova manifestacija mora biti uokvirena ljubavlju i disciplinom. Istinska kršćanska duhovnost uvijek korespondira s rasuđivanjem i poštivanjem bratskog poretka, usmjeravajući nas na neposredni nastavak pavlovske misli: jer Bog nije Bog nereda, nego mira.