Početna ›

1. Korinćanima 14,33 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Svi možete prorokovati, ali redom, kako bi svi bili poučeni i ohrabreni.

Prorok je gospodar proročkog duha koji ga nadahnjuje.

Jer Bog nije Bog nereda, već Bog mira.

Kao u svim Crkvama svetih, neka žene šute u zajednici: njima nije dopušteno govoriti; one trebaju ostati podložne, kako to također i Zakon kaže.

Ako se žele o nečemu poučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe. Nije prikladno da žena govori u Crkvi.

Biblija

Jer Bog nije Bog nereda, već Bog mira.

Daničić-Karadžić

Jer Bog nije Bog bune, nego mira, kao po svima crkvama svetijeh.

Original

οὐ γάρ ἐστιν ἀκαταστασίας ὁ θεὸς ἀλλ᾽ εἰρήνης, ὡς ἐν πάσαις ταῖς ἐκκλησίαις τῶν ἁγίων.¶

Izgovor

ou gar estin akatastasias ho theos all᾽ eirēnēs hōs en pasais tais ekklēsiais tōn hagiōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"ne naime je nereda Bog nego mira, kao u svim crkvama svetih."

Analiza

Hrvatski: Bog Izvornik: θεός (ho theos) Transliteracija: theos

Analiza

Imenica u nominativu jednine, dolazi uz određeni član koji u grčkom jeziku naglašava jednog, specifičnog i istinitog Boga. U ovom kontekstu On je subjekt rečenice. Teološki, naglašava se da je Bog suvereni autor poretka, a Njegova apsolutna narav i karakter moraju se odražavati u plodovima i načinu Njegovog djelovanja među ljudima.

Hrvatski: nereda Izvornik: ἀκαταστασία Transliteracija: akatastasia

Analiza

Imenica u genitivu jednine (ἀκαταστασίας). Ovo je složenica sastavljena od 'alfa' privativum (ne), 'kata' (dolje) i 'stasis' (stajanje), što doslovno znači 'nestabilnost', 'nemir' ili 'metež'. Gramatički se koristi kao genitiv svojstva ili podrijetla (Bog nije izvor kaosa). Teološki ukazuje na stanje anarhije koje je izravna suprotnost Božjem redu, posebno u kontekstu crkvenih okupljanja.

Hrvatski: mira Izvornik: εἰρήνη Transliteracija: eirēnē

Analiza

Imenica u genitivu jednine (εἰρήνης), stoji u izravnoj antitezi prema 'neredu'. Gramatički paralelno prati prethodni genitiv, pokazujući čiji je Bog zapravo izvor. Teološki se duboko oslanja na hebrejski koncept 'shalom', što podrazumijeva ne samo odsutnost rata, već potpunost, cjelovitost, duhovno zdravlje, red i harmonične odnose unutar zajednice koja štuje Boga.

Hrvatski: crkvama Izvornik: ἐκκλησία Transliteracija: ekklēsia

Analiza

Imenica u dativu množine (ἐκκλησίαις). Izvorno je u grčkom društvu označavala 'saziv' građana pozvanih iz domova na javno okupljanje, a ovdje se odnosi na zajednice vjernika u raznim gradovima. Upotreba dativa lokativa s prijedlogom 'ἐν' (u) označava mjesto i sferu prakse. Teološki, upotreba uz pridjev 'svim' naglašava da Božji standard mira i reda nije ograničen samo na neke, već je univerzalno načelo za cijelo tijelo Kristovo.

Hrvatski: svetih Izvornik: ἅγιος Transliteracija: hagios

Analiza

Pridjev u genitivu množine (ἁγίων) korišten supstantivirano, dakle kao imenica. Osnovni korijen riječi nosi ideju onoga što je 'odvojeno' od svjetovnog za Boga i Njegovu svetu svrhu. Gramatički označava pripadnost (čije su crkve). Teološki, ovo podsjeća vjernike na njihov temeljni identitet; kao oni koji su odvojeni i posvećeni Bogu mira, njihov zajednički život mora odražavati Njegov karakter, a ne kaotične prakse poganskog svijeta.

Zaključak

Ovaj stih (1. Korinćanima 14:33) služi kao temeljno načelo kršćanskog bogoslužja i zajedničkog života. Pavao korigira kaotične i samovoljne prakse unutar korintske crkve usmjeravajući njihovu pažnju s duhovnih darova na sam karakter darivatelja - Boga. Budući da Bog po svojoj suštini nije Bog konfuzije i meteža, nego Bog mira i harmonije, neizbježno je da i okupljanja onih koji Ga štuju moraju odražavati taj isti karakter u praktičnom redu i miru.

Stoga, načelo reda u crkvi nije tek puko pravilo ljudske pristojnosti i puke organizacije, već duboki teološki imperativ proizašao iz Božje prirode. Pavao se namjerno poziva na opću praksu ('kao u svim crkvama svetih') kako bi demonstrirao da red, mir i sklad nisu kulturološka iznimka, već standardno, univerzalno očitovanje istinskog djelovanja Svetog Duha. Istinska duhovnost donosi međusobnu izgradnju, dok egoizam i nered uvijek ukazuju na odstupanje od Božje volje.