Jer Bog nije Bog nereda, već Bog mira.
Jer Bog nije Bog nereda, već Bog mira.
Kao u svim Crkvama svetih, neka žene šute u zajednici: njima nije dopušteno govoriti; one trebaju ostati podložne, kako to također i Zakon kaže.
Ako se žele o nečemu poučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe. Nije prikladno da žena govori u Crkvi.
Je li Riječ Božja od vas proizašla? Jeste li je samo vi primili?
Ako netko sebe drži prorokom ili nadahnutim, neka u ovome što vam ja pišem prepozna Gospodinovu zapovijed.
Ako se žele o nečemu poučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe. Nije prikladno da žena govori u Crkvi.
Ako li hoće čemu da se nauče, kod kuće muževe svoje neka pitaju; jer je ružno ženi da govori u crkvi.
εἰ δέ τι μαθεῖν θέλουσιν, ἐν οἴκῳ τοὺς ἰδίους ἄνδρας ἐπερωτάτωσαν· αἰσχρὸν γάρ ἐστιν γυναικὶ λαλεῖν ἐν ἐκκλησίᾳ.
ei de ti mathein thelousin en oikō tous idious andras eperōtatōsan aischron gar estin gunaiki lalein en ekklēsia
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ako pak nešto naučiti žele, u kući svoje vlastite muževe neka pitaju, sramotno jer je ženi govoriti u crkvi."
1. 'ako pak nešto' - εἰ δέ τι (ei de ti) 'ei' (ako) je kondicionalni veznik, 'de' (pak/a) je vezna čestica, a 'ti' (nešto) neodređena zamjenica. Zajedno uvode pretpostavku i specifičnu situaciju u kojoj se pojedine osobe nalaze.
2. 'naučiti žele' - μαθεῖν θέλουσιν (mathein thelousin) 'mathein' je aorist infinitiv aktivan glagola 'manthano' (učiti, saznavati), koji naglašava čin stjecanja znanja. 'thelousin' je prezent indikativ aktivan, 3. lice množine glagola 'thelo' (htjeti, željeti). Naglasak je na njihovoj aktivnoj želji za usvajanjem pouke.
3. 'u kući' - ἐν οἴκῳ (en oiko) Prijedlog 'en' (u) s dativom imenice 'oikos' (kuća, dom). Izraz jasno suprotstavlja privatnu sferu doma javnoj sferi okupljene zajednice, uspostavljajući dom kao prikladno i sigurno mjesto za propitkivanje.
4. 'svoje vlastite muževe' - τοὺς ἰδίους ἄνδρας (tous idious andras) 'idious' je akuzativ množine pridjeva 'idios' (vlastiti, osobni), a 'andras' je akuzativ množine imenice 'aner' (muškarac, muž). Izraz nedvosmisleno specificira da se udate žene trebaju obratiti isključivo svojim zakonskim muževima, čuvajući pritom obiteljski autoritet i društvene norme.
5. 'neka pitaju' - ἐπερωτάτωσαν (eperotatosan) Imperativ aorist aktivan, 3. lice množine glagola 'eperotao' (ispitivati, tražiti objašnjenje). Ovo je pojačani oblik glagola 'erotao' (pitati) i označava temeljito raspitivanje, traženje detaljnih pojašnjenja o onome što se čulo tijekom javnog izlaganja.
6. 'sramotno jer je' - αἰσχρὸν γάρ ἐστιν (aischron gar estin) Pridjev 'aischron' (sramotno, neprilično, nečasno) ključan je jer se oslanja na stroge koncepte časti i srama u grčko-rimskoj kulturi antike. 'gar' (jer) daje obrazloženje i povezuje misli, dok je 'estin' (je) 3. lice jednine prezenta glagola 'eimi' (biti).
7. 'ženi' - γυναικὶ (gynaiki) Dativ jednine imenice 'gyne' (žena, supruga). Dativ ovdje označava subjekt na koji se odnosi navedena zabrana i kulturološka sramota.
8. 'govoriti' - λαλεῖν (lalein) Prezent infinitiv aktivan glagola 'laleo' (govoriti, zboriti, pa i brbljati). U kontekstu 1. Korinćanima 14, ovaj pojam se često odnosi na verbalno uplitanje, postavljanje pitanja, procjenjivanje proroka ili neformalne upadice koje prekidaju red i mir.
9. 'u crkvi' - ἐν ἐκκλησίᾳ (en ekklesia) Prijedlog 'en' (u) uz dativ imenice 'ekklesia' (sazvani zbor, skupština, okupljanje vjernika). Označava službeno i javno okupljanje kršćana, prostor u kojem mora vladati dostojanstvo i red.
Ovaj stih (1. Korinćanima 14:35) u svom povijesnom i kulturološkom kontekstu primarno rješava problem narušavanja reda na ranokršćanskim bogoslužjima. U grčko-rimskom društvu, javno istupanje žena, a posebice prekidanje muških govornika pitanjima ili raspravama, smatralo se nepriličnim ('aischron') i donosilo je sramotu na obitelj. Apostol Pavao ovim stihom usmjerava žene, koje su u ranoj crkvi doživjele novu razinu duhovne jednakosti, da svoju legitimnu volju za učenjem zadovolje u privatnosti vlastitog doma, razgovarajući sa svojim muževima.
Teološki i hermeneutički gledano, ovaj stih ne propisuje apsolutnu šutnju žena u svakom crkvenom kontekstu, budući da Pavao u istoj poslanici (1. Kor 11:5) daje upute o tome kako žene trebaju javno moliti i prorokovati. Ovdje zabranjeni oblik 'govorenja' ('lalein') odnosi se specifično na postavljanje pitanja, upadice i remećenje strukturiranog bogoslužja. Glavna pouka stiha leži u očuvanju crkvenog mira, sklada i reda ('kosmos'), kao i u mudrom izbjegavanju nepotrebnog skandala u vanjskom društvu koje je kritički promatralo novu kršćansku zajednicu.