Početna ›

1. Korinćanima 14,37 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ako se žele o nečemu poučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe. Nije prikladno da žena govori u Crkvi.

Je li Riječ Božja od vas proizašla? Jeste li je samo vi primili?

Ako netko sebe drži prorokom ili nadahnutim, neka u ovome što vam ja pišem prepozna Gospodinovu zapovijed.

Ako to netko ne priznaje, Bog njega ne priznaje.

Tako, braćo moja, težite daru proricanja i ne sprječavajte da se govori jezicima,

Biblija

Ako netko sebe drži prorokom ili nadahnutim, neka u ovome što vam ja pišem prepozna Gospodinovu zapovijed.

Daničić-Karadžić

Ako ko misli da je prorok ili duhovan, neka razumije što vam pišem, jer su Gospodnje zapovijesti.

Original

Εἴ τις δοκεῖ προφήτης εἶναι ἢ πνευματικός, ἐπιγινωσκέτω ἃ γράφω ὑμῖν ὅτι τοῦ κυρίου ἐστὶν ἐντολή·

Izgovor

Ei tis dokei prophētēs einai ē pneumatikos epiginōsketō ha graphō humin hoti tou kuriou estin entolē

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ako netko misli prorok biti ili duhovan, neka spozna što pišem vama da Gospodnje jest;"

Analiza

Εἴ τις (Ako netko)

Grčεἴ τις (ei tis). Uvjetna čestica 'ei' sa zamjenicom 'tis'. Uvodi pretpostavku ili situaciju koja se uzima kao stvarna (kondicional prvog tipa). Pavao ne sumnja nužno da takvi postoje, nego se izravno obraća onima koji polažu pravo na taj status. δοκεῖ (misli)

Grčδοκεῖ (dokei). Glagol 'dokeo' (misliti, smatrati, činiti se) u prezentu aktiva, treće lice jednine. Odnosi se na nečije vlastito uvjerenje o sebi ili tvrdnju: 'ako netko smatra za sebe da ima poseban duhovni uvid'. προφήτης (prorok)

Grčπροφήτης (prophetes). Imenica u nominativu jednine. Dolazi od pro (za, pred) i phemi (govoriti). Znači onaj koji govori u Božje ime, glasnogovornik božanske objave. U korintskoj crkvi odnosi se na vjernike s darom proricanja i izgrađivanja crkve. πνευματικός (duhovan)

Grčπνευματικός (pneumatikos). Pridjev u nominativu jednine, izveden iz 'pneuma' (duh). Odnosi se na osobu kojom upravlja Božji Duh i koja očituje duhovne darove (karizme). Korinćani su se izuzetno ponosili ovim statusom. ἐπιγινωσκέτω (neka spozna/prizna)

Grčἐπιγινωσκέτω (epiginosketo). Glagol 'epiginosko' (jasno prepoznati, potpuno razumjeti, priznati), u imperativu prezenta, 3. lice jednine. Prefiks 'epi' pojačava glagol - traži se sigurno i duboko priznanje istine, a ne samo površno znanje. ἃ γράφω ὑμῖν (što pišem vama)

Grčἃ (ha - odnosna zamjenica srednjeg roda množine) γράφω (grapho - pišem, prezent aktiva) ὑμῖν (hymin - zamjenica u dativu, vama). Odnosi se na konkretne upute i apostolske naredbe iznesene u poslanici, osobito o redu na bogoslužjima. ὅτι (da)

Grčὅτι (hoti). Veznik koji uvodi izričnu rečenicu, objašnjavajući sadržaj onoga što treba spoznati. κυρίου (Gospodnje)

Grčκυρίου (kyriou). Imenica 'kyrios' (Gospodin, Vladar) u genitivu jednine. Genitiv izvora ili posjedovanja, označava da ono što Pavao piše pripada Gospodinu, odnosno potječe izravno od Isusa Krista. ἐστίν (jest)

Grčἐστίν (estin). Glagol eimi (biti) u prezentu, 3. lice jednine. Povezuje subjekt i predikat u izjavi o božanskom autoritetu napisanog.

Zaključak

Ovaj stih (1. Korinćanima 14:37) predstavlja ključan trenutak u kojemu apostol Pavao uspostavlja ultimativni test istinskog duhovnog vodstva. Test prave duhovnosti i proroštva u ranoj crkvi nije bio u ekstatičnim iskustvima, rječitosti ili subjektivnom osjećaju nadahnuća, već u spremnosti osobe da se podloži apostolskom autoritetu i prepozna Božju Riječ. Istinski Duh nikada ne proturječi samome sebi, stoga svatko tko je doista vođen Svetim Duhom mora nužno prepoznati božanski autoritet u Pavlovim uputama.

Teološki gledano, Pavao ovdje izjednačava svoje pisanje (svoje poslanice) s izravnim Gospodnjim zapovijedima. Ovo je jedan od najsnažnijih dokaza svjesnosti apostola o božanskom nadahnuću i autoritetu onoga što će kasnije postati novozavjetni kanon. Poruka je jasna: autentičnost duhovnog života mjeri se poslušnošću i podložnošću objavljenoj istini Isusa Krista.