Ako netko sebe drži prorokom ili nadahnutim, neka u ovome što vam ja pišem prepozna Gospodinovu zapovijed.
Ako netko sebe drži prorokom ili nadahnutim, neka u ovome što vam ja pišem prepozna Gospodinovu zapovijed.
Ako to netko ne priznaje, Bog njega ne priznaje.
Tako, braćo moja, težite daru proricanja i ne sprječavajte da se govori jezicima,
ali, neka se sve čini primjereno i s redom.
Tako, braćo moja, težite daru proricanja i ne sprječavajte da se govori jezicima,
Zato, braćo moja, starajte se da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima.
Ὥστε, ἀδελφοί μου, ζηλοῦτε τὸ προφητεύειν, καὶ τὸ λαλεῖν μὴ κωλύετε γλώσσαις.
Hōste adelphoi mou zēloute to prophēteuein kai to lalein mē kōluete glōssais
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Stoga, braćo moja, revnujte to prorokovati, i to govoriti ne branite jezicima."
Hrvatski prijevod: Stoga Izvornik (grč.): ὥστε Transliteracija: hōste Gramatičke nijanse i teološko značenje: Veznik koji uvodi zaključak iz prethodnog dugog izlaganja (1. Korinćanima 14. poglavlje) o duhovnim darovima. Povezuje sve prethodne argumente u konačnu praktičnu uputu crkvi.
Hrvatski prijevod: braćo moja Izvornik (grč.): ἀδελφοί μου Transliteracija: adelphoi mou Gramatičke nijanse i teološko značenje: 'Adelphoi' je vokativ množine (doslovno braća, ali u novozavjetnom kontekstu uključuje i sestre), a 'mou' je genitiv osobne zamjenice. Pavao koristi ovaj obiteljski izraz kako bi naglasio pastoralnu bliskost, ljubav i poziv na jedinstvo usprkos podjelama u korintskoj crkvi.
Hrvatski prijevod: revnujte Izvornik (grč.): ζηλοῦτε Transliteracija: zēloute Gramatičke nijanse i teološko značenje: Glagol u prezentu, imperativ aktiva, drugo lice množine (od korijena zeloo). Znači gorjeti od želje ili strastveno težiti. Teološki, Pavao potiče vjernike da ne budu pasivni u duhovnom životu, nego da aktivno i žarko traže dar koji najviše izgrađuje zajednicu.
Hrvatski prijevod: to prorokovati Izvornik (grč.): τὸ προφητεύειν Transliteracija: to prophēteuein Gramatičke nijanse i teološko značenje: Određeni član srednjeg roda (to) uz infinitiv prezenta aktiva (propheteuein). U grčkom jeziku član uz infinitiv poimeničuje glagol, tvoreći verbalnu imenicu (doslovno 'to proricanje'). Teološki se ovo odnosi na iznošenje poruke od Boga na razumljivom jeziku radi ohrabrenja, utjehe i izgradnje crkve.
Hrvatski prijevod: i to govoriti Izvornik (grč.): καὶ τὸ λαλεῖν Transliteracija: kai to lalein Gramatičke nijanse i teološko značenje: Veznik 'kai' (i) nadovezuje novu misao. Opet je prisutan supstantivirani infinitiv 'to lalein' (to govoriti). Glagol 'laleo' označava proizvođenje zvuka ili govora, ali se u kontekstu ovog poglavlja koristi kao tehnički termin za vokalizaciju pri govorenju u nepoznatim jezicima.
Hrvatski prijevod: ne branite Izvornik (grč.): μὴ κωλύετε Transliteracija: mē kōluete Gramatičke nijanse i teološko značenje: Negacija 'me' s glagolom 'koluo' u imperativu prezenta. Gramatički, imperativ prezenta s negacijom često izražava zabranu trajne radnje (tj. prestanite braniti ili nemojte imati naviku braniti). Pavao time postavlja granicu: bez obzira na moguće zloupotrebe dara jezika, istinski dar se ne smije ugasiti.
Hrvatski prijevod: jezicima Izvornik (grč.): γλώσσαις Transliteracija: glōssais Gramatičke nijanse i teološko značenje: Imenica u dativu množine. Doslovno znači 'jezicima'. Odnosi se na duhovni dar glosolalije, što je oblik molitve i slavljenja Boga vođen Duhom Svetim. Sam po sebi je nerazumljiv većini te zato zahtijeva dar tumačenja ukoliko se koristi u javnom bogoslužju.
Ovaj stih (1. Korinćanima 14:39) predstavlja pastoralni sažetak i uravnoteženi zaključak apostola Pavla na temu duhovnih darova. Pavao poziva crkvu na ispravno vrednovanje: s jedne strane, kršćani trebaju strastveno težiti i davati prednost proricanju jer ono izravno, jasno i na razumljiv način izgrađuje cijelu zajednicu.
S druge strane, kako bi spriječio da se njegova prethodna stroga pravila o redu u crkvi shvate kao potpuno odbacivanje govora u jezicima, Pavao izričito nalaže da se taj dar ne smije zabranjivati. Time uspostavlja zdravu teološku ravnotežu između traženja onoga što najviše koristi crkvi i ostavljanja prostora za sve legitimne manifestacije Duha Svetoga, pod uvjetom da se sve odvija pristojno i uredno.