Ako to netko ne priznaje, Bog njega ne priznaje.
Ako to netko ne priznaje, Bog njega ne priznaje.
Tako, braćo moja, težite daru proricanja i ne sprječavajte da se govori jezicima,
ali, neka se sve čini primjereno i s redom.
ali, neka se sve čini primjereno i s redom.
A sve neka biva pošteno i uredno.
πάντα δὲ εὐσχημόνως καὶ κατὰ τάξιν γινέσθω.¶
panta de euschēmonōs kai kata taxin ginesthō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"sve pak dolično i po redu neka biva."
"sve" (πάντα, panta) - pridjev u srednjem rodu, množina. Označava sveobuhvatnost, odnosi se na sve aktivnosti, postupke i aspekte bogoslužja o kojima Pavao detaljno govori u prethodnom kontekstu. "pak / a" (δὲ, de) - veznik/čestica. Služi za uvođenje zaključka ili blažeg kontrasta. U ovom slučaju logički povezuje konačni sažetak s prethodnim problemima i raspravama o korištenju duhovnih darova. "dolično / pristojno" (εὐσχημόνως, euschēmonōs) - prilog. Etimološki dolazi od riječi 'eu' (dobro) i 'schēma' (oblik, vanjština). Znači pristojno, plemenito, časno. Teološki ukazuje na ljepotu, prikladnost i sklad ponašanja koje odražava Božju uzvišenost i ne uzrokuje sablazan među prisutnima. "i" (καὶ, kai) - veznik. Spaja dva nerazdvojna i komplementarna uvjeta za funkcioniranje zajednice. "po / prema" (κατὰ, kata) - prijedlog koji se ovdje koristi s akuzativom. Označava mjerilo, normu, standard ili način u skladu s kojim se radnja mora odvijati. "redu" (τάξιν, taxin) - imenica (τάξις, taxis), akuzativ jednine. Izvorno znači red, uređenje, promišljeni raspored (često upotrebljavano u vojnom smislu taktičkog postrojavanja). Ukazuje na organiziranost i sustavnost. Budući da je Bog Bog mira, a ne nereda, život crkve mora oslikavati Njegovu uređenu narav. "neka biva / neka se događa" (γινέσθω, ginesthō) - glagol (γίνομαι, ginomai), prezent, imperativ, 3. lice jednine. Imperativ izražava jasnu zapovijed. Prezentno vrijeme glagola naglašava trajnost radnje, što znači da aktivnosti u zajednici moraju kontinuirano i bez prestanka biti podređene navedenim principima.
Ovaj stih (1. Korinćanima 14:40) predstavlja Pavlov sažetak i vrhunac uputa korintskoj crkvi o javnom bogoslužju i prakticiranju duhovnih darova. Budući da je njihov entuzijazam često prelazio u kaos i natjecanje, apostol Pavao postavlja temeljni princip: cjelokupno zajedničko djelovanje mora odražavati sami Božji karakter, koji je karakter reda i mira, a ne zbrke i kaosa.
Dva ključna zahtjeva osiguravaju taj cilj. 'Dolično' (εὐσχημόνως) se odnosi na prikladnost, čast i vanjsku harmoniju koja poštuje dostojanstvo Crkve. 'Po redu' (κατὰ τάξιν) zahtijeva unutarnju organizaciju, jasnu strukturu i međusobno uvažavanje u kojem svatko poštuje tuđe pravo na sudjelovanje. Zajedno, ovi principi ne guše Duha Svetoga, već naprotiv, stvaraju siguran okvir unutar kojeg On najučinkovitije može djelovati na izgradnju cijele zajednice.