Onaj koji govori jezicima izgrađuje sam sebe, ali onaj koji prorokuje izgrađuje Crkvu.
Onaj koji govori jezicima izgrađuje sam sebe, ali onaj koji prorokuje izgrađuje Crkvu.
Želim da svi govorite jezicima, ali još više da prorokujete. Onaj koji prorokuje veći je od onoga koji govori jezicima, osim ako ih ne tumači kako bi se Crkva izgradila.
Pretpostavite sada, braćo, da dolazim k vama i govorim vam jezicima: u čemu bih vam bio koristan, ako vam moja riječ ne donese ni otkrivenje, ni spoznanje, ni proroštvo, ni pouku?
Tako je i s glazbalima, kao što je frula ili citra: ako ne daju jasne tonove, kako prepoznati ono što se svira na fruli ili citri?
I ako trublja ne daje jasan zvuk, tko će se spremiti za boj?
Pretpostavite sada, braćo, da dolazim k vama i govorim vam jezicima: u čemu bih vam bio koristan, ako vam moja riječ ne donese ni otkrivenje, ni spoznanje, ni proroštvo, ni pouku?
A sad, braćo, ako dođem k vama jezike govoreći, kaku ću korist učiniti ako vam ne govorim ili u otkrivenju, ili u razumu, ili u proroštvu, ili u nauci?
Νῦν δέ, ἀδελφοί, ἐὰν ἔλθω πρὸς ὑμᾶς γλώσσαις λαλῶν, τί ὑμᾶς ὠφελήσω, ἐὰν μὴ ὑμῖν λαλήσω ἢ ἐν ἀποκαλύψει ἢ ἐν γνώσει ἢ ἐν προφητείᾳ ἢ ἐν διδαχῇ;
Nun de adelphoi ean elthō pros humas glōssais lalōn ti humas ōphelēsō ean mē humin lalēsō ē en apokalupsei ē en gnōsei ē en prophēteia ē en didachēa
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sada pak, braćo, ako dođem k vama jezicima govoreći, što vama ću koristiti, ako ne vama budem govorio ili u otkrivenju ili u spoznaji ili u proroštvu ili u nauku?"
Sada pak
Νῦν δέ (nyn de)Grčki 'nyn' znači 'sada', a 'de' je veznik koji označava suprotnost ili nastavak ('pak', 'a', 'ali'). Pavao njime prebacuje fokus na praktičnu primjenu svoje argumentacije. Braćo - ἀδελφοί (adelphoi): Vokativ množine grčke imenice za brata. Ukazuje na blisku duhovnu povezanost i zajedništvo vjernika u Kristu. Ako dođem - ἐὰν ἔλθω (ean elthō): Pogodbeni veznik 'ean' s aoristom konjunktiva glagola 'erchomai' (doći), kojim Pavao postavlja hipotetsku situaciju za svoju tvrdnju. Jezicima govoreći - γλώσσαις λαλῶν (glōssais lalōn): 'Glōssais' je dativ množine imenice 'glōssa' (jezik), a 'lalōn' particip prezenta aktiva glagola 'laleō' (govoriti). Označava neprekinutu radnju govorenja u nepoznatim jezicima. Što vama ću koristiti - τί ὑμᾶς ὠφελήσω (ti hymas ōphelēsō): Glagol 'ōpheleō' u futuru prvom aktivnom znači pomoći, koristiti, donijeti probitak. To je ključni teološki kriterij Pavlovog vrednovanja duhovnih darova: njihova ultimativna svrha je izgradnja Crkve. Ako ne vama budem govorio - ἐὰν μὴ ὑμῖν λαλήσω (ean mē hymin lalēsō): Negativna pogodbena klauzula koja jasno ističe uvjet razumljivog govora kao preduvjet svake duhovne koristi u crkvenom zajedništvu. U otkrivenju - ἐν ἀποκαλύψει (en apokalypsei): Dativ jednine imenice 'apokalypsis'. Doslovno znači otkrivanje, skidanje vela; odnosi se na izravno priopćavanje i rasvjetljavanje božanskih tajni. U spoznaji - ἐν γνώσει (en gnōsei): Dativ jednine imenice 'gnōsis'. Označava duboko, osobno i iskustveno razumijevanje i poznavanje Božjih istina i mudrosti. U proroštvu - ἐν προφητείᾳ (en prophēteia): Dativ jednine imenice 'prophēteia'. Znači govorenje pod Božjim nadahnućem usmjereno izravno slušateljima na izgradnju, opomenu, ohrabrenje i utjehu. U nauku - ἐν διδαχῇ (en didachē): Dativ jednine imenice 'didachē'. Označava sustavno prenošenje kršćanske doktrine i poučavanje već otkrivenih biblijskih istina i apostolske tradicije.
U ovom stihu iz 1. Korinćanima 14:6, apostol Pavao naglašava presudnu važnost razumljivosti komunikacije unutar crkvenog zajedništva. Darovi Duha, čak i oni spektakularni poput govorenja u jezicima, nemaju stvarnu vrijednost za Crkvu ako nisu popraćeni razumljivim sadržajem koji intelektualno i duhovno izgrađuje slušatelje, jer ono što um ne može shvatiti, ne može ni izgraditi srce crkve.
Pavao stoga jasno suprotstavlja nerazumljive jezike s četiri načina na koja bi se kršćanska poruka trebala komunicirati kako bi donijela stvarni duhovni probitak: kroz neposredno otkrivenje, usvojenu spoznaju, nadahnuto proroštvo i strukturirani nauk. Temeljno mjerilo kršćanskog djelovanja nije u traženju mističnog iskustva koje donosi blagodat isključivo pojedincu, već je okrenuto prema van – utemeljeno u nesebičnoj ljubavi čiji je cilj svjesna i zdrava duhovna izgradnja, ohrabrivanje i osnaživanje cjelokupne zajednice vjernika.