Jer onaj koji govori jezike ne govori ljudima, već Bogu. Nitko ga ne razumije: njegov duh navješćuje tajanstvene stvari.
Jer onaj koji govori jezike ne govori ljudima, već Bogu. Nitko ga ne razumije: njegov duh navješćuje tajanstvene stvari.
Ali onaj koji prorokuje govori ljudima: on izgrađuje, potiče, ohrabruje.
Onaj koji govori jezicima izgrađuje sam sebe, ali onaj koji prorokuje izgrađuje Crkvu.
Želim da svi govorite jezicima, ali još više da prorokujete. Onaj koji prorokuje veći je od onoga koji govori jezicima, osim ako ih ne tumači kako bi se Crkva izgradila.
Pretpostavite sada, braćo, da dolazim k vama i govorim vam jezicima: u čemu bih vam bio koristan, ako vam moja riječ ne donese ni otkrivenje, ni spoznanje, ni proroštvo, ni pouku?
Onaj koji govori jezicima izgrađuje sam sebe, ali onaj koji prorokuje izgrađuje Crkvu.
Jer koji govori jezike sebe popravlja, a koji prorokuje crkvu popravlja.
ὁ λαλῶν γλώσσῃ ἑαυτὸν οἰκοδομεῖ, ὁ δὲ προφητεύων ἐκκλησίαν οἰκοδομεῖ.¶
ho lalōn glōssē he'auton oikodomei ho de prophēteuōn ekklēsian oikodomei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj govoreći jezikom sebe izgrađuje; onaj pak prorokujući crkvu izgrađuje."
ὁ λαλῶν (onaj koji govori / govoreći): grč. ὁ λαλῶν (ho lalōn). Član sa participom prezenta aktiva glagola λαλέω (laleō) - govoriti. Prezent ukazuje na trajnu ili uobičajenu radnju u sadašnjosti. γλώσσῃ (jezikom): grč. γλώσσῃ (glōssē). Imenica u dativu jednine, od γλῶσσα (glōssa) - jezik. Označava sredstvo komunikacije, teološki se ovdje odnosi na duhovni dar govorenja u jezicima (glosolalija). ἑαυτὸν (sebe): grč. ἑαυτὸν (heauton). Povratna zamjenica, akuzativ muškog roda jednine. Snažno naglašava da korist duhovne radnje ostaje isključivo na subjektu. οἰκοδομεῖ (izgrađuje): grč. οἰκοδομεῖ (oikodomei). Glagol, indikativ prezenta aktiva, 3. lice jednine od οἰκοδομέω (oikodomeō). Izvorno graditeljski termin, ovdje nosi duboko teološko značenje duhovnog jačanja i utvrđivanja. ὁ δὲ (onaj pak / a onaj): grč. ὁ δὲ (ho de). Prijelaz i kontrastni veznik (δὲ) koji suprotstavlja prvu tvrdnju drugoj. προφητεύων (prorokujući / koji prorokuje): grč. προφητεύων (prophēteuōn). Particip prezenta aktiva glagola προφητεύω (prophēteuō) - prorokovati. Teološki označava naviještanje Božje poruke razumljivim jezikom za pouku, opomenu i utjehu prisutnih. ἐκκλησίαν (crkvu / skupštinu): grč. ἐκκλησίαν (ekklēsian). Imenica u akuzativu jednine, od ἐκκλησία (ekklēsia). Označava okupljenu zajednicu vjernika, a ne arhitektonski objekt, naglašavajući korporativni aspekt vjere. οἰκοδομεῖ (izgrađuje): grč. οἰκοδομεῖ (oikodomei). Ponovljen glagol čime se stvara jezična paralela i naglašava konačni cilj obaju darova, ali s različitim primateljima blagodati.
Ovaj stih (1 Kor 14,4) jezgrovito suprotstavlja dvije duhovne prakse i njihove krajnje plodove. Govorenje u jezicima donosi osobnu, intimnu duhovnu izgradnju pojedinca pred Bogom. S druge strane, prorokovanje, odnosno jasno i razumljivo iznošenje Božje poruke, smješteno je u viši položaj unutar konteksta zajedničkog bogoslužja jer izravno služi općoj dobrobiti.
Apostol Pavao ovime ne odbacuje govorenje u jezicima kao bezvrijedno, već postavlja hijerarhiju duhovnih darova na temelju njihove korisnosti za zajednicu. U kršćanskom okupljanju apsolutnu prednost treba dati onim darovima koji doprinose izgradnji cjelokupne crkve, čime se osobno podređuje zajedničkom rastu i utvrđivanju u vjeri.