Početna ›

Postanak 48,8 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A potomstvo tvoje koje si izrodio nakon njih bit će tvoje; po imenu braće svoje zvat će se u baštini svojoj.

A meni, pri dolasku mome iz Padana, umrije Rahela u zemlji kanaanskoj na putu, dok još bijaše komad zemlje do ulaska u Efratu; i pokopah je ondje na putu za Efratu, a to je Betlehem."

Tada Izrael vidje sinove Josipove i reče: "Tko su ovi?"

A Josip reče ocu svojemu: "To su sinovi moji koje mi dade Bog ovdje." A on reče: "Dovedi mi ih, molim te, pa ću ih blagosloviti."

A oči Izraelove otežaše od starosti te ne mogaše vidjeti; i privede ih k njemu, a on ih poljubi i zagrli.

Biblija

Tada Izrael vidje sinove Josipove i reče: "Tko su ovi?"

Daničić-Karadžić

A vidjev Izrailj sinove Josifove, reče: ko su ovi?

Original

וַיַּרְא יִשְׂרָאֵל אֶת בְּנֵי יוֹסֵף וַיֹּאמֶר מִי אֵֽלֶּה

Izgovor

va/i.Yar' Yis.ra.'El 'et- be.Nei yo.Sef va/i.Yo.mer mi- 'E.leh

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I vidje Izrael [oznaka objekta] sinove Josipa i reče tko ovi"

Analiza

1. I vidje Izvornik: וַיַּרְא [vayar'] Gramatika: Treće lice jednine muškog roda qal imperfekta glagola 'ra'ah' (vidjeti) s waw konsekutivom. Waw konsekutiv pretvara imperfekt u prošlo narativno vrijeme. Značenje: Ovaj glagol ovdje označava prepoznavanje i usmjeravanje pažnje. Posebno je značajan jer se u kasnijem 10. stihu navodi da su mu oči bile slabe od starosti.

2. sinove Izvornik: בְּנֵי [beney] Gramatika: Množina, muški rod, constructus (vezano stanje) imenice 'ben' (sin). Oblik označava pripadnost, odnosno 'sinovi od'. Značenje: Ističe izravnu biološku vezu i nasljedstvo. Ovdje se odnosi na Efrajima i Manašea koje Izrael namjerava posvojiti i time im dati punopravni status unutar plemena.

3. i reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Treće lice jednine muškog roda qal imperfekta glagola 'amar' (reći, kazati) s waw konsekutivom. Preuzima ulogu glavnog glagola radnje za prijenos govora. Značenje: Uvodi izravni govor i postavlja temelj za daljnji razvoj događaja. Patrijarhove riječi koje slijede nose težinu formalnog pravnog i obrednog čina.

4. tko ovi Izvornik: מִי אֵֽלֶּה [miy 'ele] Gramatika: Upitna zamjenica 'miy' (tko) uz pokaznu zamjenicu za množinu 'ele' (ovi). U hebrejskom jeziku često izostaje glagol 'biti' u ovakvim imenskim rečenicama. Značenje: Pitanje s jedne strane odražava njegovu fizičku nemoć i sljepoću, ali istovremeno služi kao službeno utvrđivanje identiteta prije davanja proročkog blagoslova i priznanja statusa baštinika. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (osoba) Znači: Koji se bori s Bogom / Bog se bori Tvorba: Ime je tvoreno od glagola 'sarah' (boriti se, ustrajati) i teoforskog elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: Postanak 32:29 daje izravno objašnjenje: 'Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadvladao si.' Promjena imena: Ranije se zvao Jakov (Ya'aqov). Promjena imena označava njegovu duhovnu preobrazbu i dobivanje novog identiteta praoca izabranog naroda nakon noćne borbe na potoku Jaboku.

- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [Bog] doda / Koji množi Tvorba: Ime je tvoreno od hiphil oblika glagola 'yasaf', što znači 'dodati' ili 'umnožiti'. Tekst objašnjava: Postanak 30:24 objašnjava porijeklo imena kada ga Rahela rađa i kaže: 'Neka mi Jahve pridoda drugog sina!' Uz to, Postanak 30:23 ga asocijativno veže i uz glagol 'asaf' (oduzeti): 'Bog je uzeo moju sramotu.'

Zaključak

Stih iz Postanka 48:8 predstavlja ključan trenutak u kojem stari patrijarh Jakov (odnosno Izrael), unatoč oslabljenom vidu uslijed duboke starosti, percipira nazočnost Josipovih sinova, Efrajima i Manašea. Njegovo pitanje 'Tko su ovi?' ne proizlazi isključivo iz puke sljepoće, već nosi snažan obredni i formalni karakter. Ono predstavlja neophodan uvod u pravni čin u kojem će Izrael službeno priznati, preuzeti i posvojiti Josipove sinove kao vlastite, stavljajući ih u nasljedstvu u istu ravan sa svojim prvorođencima Rubenom i Šimunom.

Ovaj događaj ima duboko teološko i povijesno značenje za biblijski narativ jer njime Josip preko svojih sinova osigurava dvostruki udio u nasljedstvu. Na taj način ispunjava se Božje obećanje o množenju i blagoslovu Izraelovog potomstva, a samo pitanje omogućava Josipu da službeno predstavi sinove i potvrdi njihovo porijeklo. Time se postavlja čvrst temelj za blagoslov koji slijedi i za kasniju uspostavu dva zasebna i moćna izraelska plemena.