A meni, pri dolasku mome iz Padana, umrije Rahela u zemlji kanaanskoj na putu, dok još bijaše komad zemlje do ulaska u Efratu; i pokopah je ondje na putu za Efratu, a to je Betlehem."
Tada Izrael vidje sinove Josipove i reče: "Tko su ovi?"
A Josip reče ocu svojemu: "To su sinovi moji koje mi dade Bog ovdje." A on reče: "Dovedi mi ih, molim te, pa ću ih blagosloviti."
A oči Izraelove otežaše od starosti te ne mogaše vidjeti; i privede ih k njemu, a on ih poljubi i zagrli.
I reče Izrael Josipu: "Nisam mislio da ću vidjeti lice tvoje, a gle, Bog mi dade vidjeti i sjeme tvoje."
A Josip reče ocu svojemu: "To su sinovi moji koje mi dade Bog ovdje." A on reče: "Dovedi mi ih, molim te, pa ću ih blagosloviti."
A Josif reče ocu svojemu: moji sinovi, koje mi Bog dade ovdje. A on reče: dovedi ih k meni, da ih blagoslovim.
וַיֹּאמֶר יוֹסֵף אֶל אָבִיו בָּנַי הֵם אֲשֶׁר נָֽתַן לִי אֱלֹהִים בָּזֶה וַיֹּאמַר קָֽחֶם נָא אֵלַי וַאֲבָרֲכֵֽם
va/i.Yo.mer yo.Sef 'el- 'a.Vi/v ba.Na/i Hem 'a.Sher- na.tan- l/i 'E.lo.Him ba./Zeh va/i.yo.Mar ka.che/m- na' 'e.La/i va./'a.va.ra.Khe/m
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Josip k ocu svojemu: Sinovi moji oni [su] koje dao [je] meni Bog u ovome [ovdje]. I reče [on]: Uzmi ih molim k meni i blagoslovit ću ih."
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu trećeg lica jednine s w-konsekutivnim. Ovaj morfološki oblik pretvara standardno buduće značenje imperfekta u narativno prošlo vrijeme. Značenje: Uvodi izravan govor i radnju koja pokreće narativ naprijed. U patrijarhalnim pričama ovakav uvod često označava izricanje važnih odluka ili blagoslova.
2. Sinovi moji Izvornik: בָּנַי [banay] Gramatika: Imenica muškog roda u množini ('banim') kojoj je dodan pronominalni sufiks prvog lica jednine. Značenje: Josip jasno i s poštovanjem predstavlja Efrajima i Manašea svome ocu. Naglašavajući da su to njegovi sinovi, on ih formalno uvodi u prostor savezničkog blagoslova.
3. dao [je] meni Bog Izvornik: נָֽתַן לִי אֱלֹהִים [natan liy 'elohiym] Gramatika: Glagol 'natan' (dati) je u Qal perfektu. Slijedi ga prijedlog 'le' s osobnim sufiksom prvog lica, dok je 'Elohim' (Bog) subjekt radnje. Značenje: Izražava temeljni stav vjere u kojem se potomstvo ne doživljava kao ljudsko postignuće, nego isključivo kao Božji dar milosti, čime Josip odaje slavu Bogu za svoju obitelj.
4. u ovome [ovdje] Izvornik: בָּזֶה [baze] Gramatika: Sastoji se od neodvojivog prijedloga 'be' (u, na) i pokazne zamjenice 'ze' (ovaj). U ovom specifičnom kontekstu ima mjesno značenje. Značenje: Ova kratka fraza teološki je duboka jer priznaje da Božji blagoslov i prisutnost nisu ograničeni na Kanaan; Bog je jednako djelatan i u zemlji egipatskog progonstva.
5. Uzmi ih molim Izvornik: קָֽחֶם נָא [kachem na'] Gramatika: Glagol 'kachem' je Qal imperativ drugog lica muškog roda od korijena 'laqach' uz sufiks objekta. Čestica 'na' dodaje notu uljudne molbe ili poticaja. Značenje: Jakovljev poziv odražava autoritet patrijarha koji želi izvršiti pravni i sveti čin posvajanja i prijenosa blagoslova. Fizička blizina nužna je za predstojeće polaganje ruku.
6. i blagoslovit ću ih Izvornik: וַאֲבָרֲכֵֽם [va'avarakhem] Gramatika: Glagol u Piel imperfektu prvog lica jednine s w-konjunktivnim i sufiksom objekta trećeg lica množine. Nosi kohortativno značenje (izražava vlastitu namjeru ili volju). Značenje: Ovo nije samo usputna želja, već pravni akt podizanja unuka u status vlastitih sinova čime oni postaju punopravni sudionici Abrahamovog saveza s Bogom. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka doda / Jahve dodaje Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena 'yasaf' (יסף) koji znači 'dodati', 'umnožiti' ili 'povećati'. Tekst objašnjava: Postanak 30,24 navodi riječi njegove majke Rahele pri rođenju: 'Neka mi Jahve doda (yosef) još jednoga sina!' Promjena imena: Kasnije u Egiptu, faraon mu daje ime Zafnat Paneah (Postanak 41,45), što vjerojatno izvedeno iz egipatskog znači 'Bog govori: neka živi' ili 'Otkrivatelj tajni'.
- Bog [אֱלֹהִים / 'elohiym] (ostalo) Znači: Bogovi / Vrhovno božanstvo Tvorba: Riječ se sastoji od drevnog semitskog korijena 'el' (moć, jaki) u obliku jednine 'eloah', uz dodani nastavak za muški rod množine '-im', što gramatički stvara pluralis majestatis (množinu veličanstva).
Ovaj stih iz Postanka 48 opisuje izuzetno važan i emotivan trenutak pri kraju Jakovljeva života, kada on, pod imenom Izrael, preuzima očinski autoritet nad Josipovim sinovima, Efrajimom i Manašeom. Josipov odgovor da mu je sinove 'Bog dao ovdje' u Egiptu snažno je svjedočanstvo o vjeri u Božju providnost i o tome da se Obećanje ostvaruje čak i u okolnostima izgnanstva.
S druge strane, Jakovljev poziv da mu ih Josip privede kako bi ih blagoslovio, predstavlja više od djedovske privrženosti; to je formalni, teološko-pravni čin. Tim će činom Jakov posvojiti Josipove sinove, dajući im isti status unutar plemenske strukture budućeg Izraela kakav imaju njegovi vlastiti sinovi, Šimun i Ruben. Blagoslov na kraju stiha tako osigurava kontinuitet Božjeg saveza na nadolazeće generacije, uspostavljajući trajnu prisutnost dvaju Josipovih plemena.