I reče Jakov Josipu: "Bog Svemogući ukaza mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj, i blagoslovi me,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I reče Jakov Josipu: "Bog Svemogući ukaza mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj, i blagoslovi me,
te mi reče: 'Evo, Ja te činim plodnim i umnožit ću te, i dat ću te za zbor naroda, i dat ću ovu zemlju sjemenu tvome poslije tebe u vječni posjed.'
A sada, dva tvoja sina koja su ti rođena u zemlji egipatskoj prije moga dolaska k tebi u Egipat, moji su; Efrajim i Manaše bit će moji kao Ruben i Šimun.
A potomstvo tvoje koje si izrodio nakon njih bit će tvoje; po imenu braće svoje zvat će se u baštini svojoj.
A meni, pri dolasku mome iz Padana, umrije Rahela u zemlji kanaanskoj na putu, dok još bijaše komad zemlje do ulaska u Efratu; i pokopah je ondje na putu za Efratu, a to je Betlehem."
A sada, dva tvoja sina koja su ti rođena u zemlji egipatskoj prije moga dolaska k tebi u Egipat, moji su; Efrajim i Manaše bit će moji kao Ruben i Šimun.
Sada dakle dva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji Misirskoj prije nego dođoh k tebi u Misir, moji su, Jefrem i Manasija kao Ruvim i Simeun neka budu moji.
וְעַתָּה שְׁנֵֽי בָנֶיךָ הַנּוֹלָדִים לְךָ בְּאֶרֶץ מִצְרַיִם עַד בֹּאִי אֵלֶיךָ מִצְרַיְמָה לִי הֵם אֶפְרַיִם וּמְנַשֶּׁה כִּרְאוּבֵן וְשִׁמְעוֹן יִֽהְיוּ לִֽי
ve./'a.Tah she.nei- va.nei./Kha ha./no.la.Dim le./Kha be./'E.retz mitz.Ra.yim 'ad- bo.'/I 'e.Lei./kha mitz.Ray.ma/h li/- Hem 'ef.Ra.yim u./me.na.Sheh ki/r.'u.Ven ve./shim.'on yih.yu- L/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A sada, dva sina tvoja rođena tebi u zemlji Egipta do dolaska moga k tebi u Egipat, meni oni Efrajim i Manaše kao Ruben i Šimun bit će meni."
1. A sada Izvornik: וְעַתָּה [ve'ata] Gramatika: Veznik 've' (i/a) spojen s prilogom 'ata' (sada). Ovdje funkcionira kao diskursni marker koji uvodi službeni prijelaz. Značenje: Označava prijelaz s Jakovljevog osobnog sjećanja na prošlost i Božje obećanje na konkretan pravni čin - posvojenje Josipovih sinova. Daje solemni, autoritativni ton izjavi koja slijedi.
2. rođena Izvornik: הַנּוֹלָדִים [hanoladiym] Gramatika: Particip pasivni u nifal glagolskom stablu, muški rod množine od korijena ילד (jalad - roditi), uz prefiks određenog člana 'ha'. Doslovno 'oni koji su rođeni'. Značenje: Jakov precizira i izdvaja baš te sinove, naglašavajući da su rođeni u stranoj zemlji (Egiptu) prije njegovog dolaska. Ovime ih svjesno integrira iz stranog okruženja u jezgru izraelskog identiteta i Božjeg saveza.
3. meni oni (su) Izvornik: לִי הֵם [liy hem] Gramatika: Prijedlog 'le' (za/k/prema) s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine (meni/moji) uz nezavisnu osobnu zamjenicu trećeg lica množine 'hem' (oni). Sintaksa tvori bezglagolsku rečenicu izjednačavanja. Značenje: Ovo predstavlja drevnu pravnu formulu posvojenja kojom se stječe status neposrednog potomka. Jakov ovime pravno izjednačava svoje unuke sa svojim vlastitim sinovima, uspostavljajući ih kao izravne baštinike.
4. kao Ruben i Šimun Izvornik: כִּרְאוּבֵן וְשִׁמְעוֹן [kir'uven veshim'on] Gramatika: Ispred imena Ruben stoji prefiks, prijedlog 'ke' (kao, poput), koji se prenosi i na iduće ime povezano veznikom 've' (i). Značenje: Ruben i Šimun su Jakovljeva prva dva biološka sina. Stavljajući Efrajima i Manašea u istu ravan s njima, Josipovim sinovima daje status prvorođenih očevih nasljednika, čime im osigurava pravo na zemlju jednakopravno s najstarijom generacijom. Imena: - Egipat [מִצְרַיִם / mitsrayim] (zemlja) Znači: dvostruki tjesnac / dvostruka utvrda Tvorba: Završetak imena '-ayim' označava gramatički dual. Ime je izvedeno iz korijena 'matsor' (opsada, tjesnac, granica), vjerojatno reflektirajući geografsku podjelu starog Egipta na Gornji i Donji Egipat.
- Efrajim [אֶפְרַיִם / 'efrayim] (osoba) Znači: dvostruka plodnost Tvorba: Ime je tvoreno od hebrejskog korijena פרה (parah), što znači biti plodan, s nastavkom za dual ('-ayim'), dajući značenje dvostruke mjere ploda ili napretka. Tekst objašnjava: U Postanku 41:52 Josip objašnjava ovo ime govoreći: 'Bog me učinio plodnim (hifrani) u zemlji moje nevolje.'
- Manaše [מְנַשֶּׁה / menashe] (osoba) Znači: onaj koji čini da se zaboravi Tvorba: Riječ je o participu u piel glagolskom stablu izvedenom od korijena נשה (nashah), što znači zaboraviti ili oduzeti sjećanje. Tekst objašnjava: U Postanku 41:51 Josip daje etiologiju: 'Bog mi je dao da zaboravim (nashshani) svu svoju muku i sav dom oca svoga.'
- Ruben [רְאוּבֵן / re'uven] (osoba) Znači: gle, sin Tvorba: Ime je izravna složenica nastala od imperativa glagola ראה (ra'ah - gledati, vidjeti) i imenice 'ben' (sin). Tekst objašnjava: U Postanku 29:32 Lea naziva svog prvorođenca Ruben, govoreći: 'Jahve je vidio (ra'ah) moju nevolju; stoga će me sada muž moj ljubiti.'
- Šimun [שִׁמְעוֹן / shim'on] (osoba) Znači: uslišanje / onaj koji čuje Tvorba: Ime dolazi od moćnog korijena שמע (shama), što znači slušati, čuti ili uslišati, kojemu je dodan karakterni ili deminutivni sufiks '-on'. Tekst objašnjava: U Postanku 29:33 Lea rađa drugog sina i objašnjava: 'Jahve je čuo (shama) da sam nevoljena pa mi je dao i ovoga.'
Ovaj stih iz 48. poglavlja Knjige Postanka predstavlja jedan od najvažnijih pravno-teoloških trenutaka u ranom biblijskom tekstu. Jakov na svojoj samrtnoj postelji službeno usvaja svoja dva unuka, Josipove sinove rođene u Egiptu, čime ih izdiže na društveni status koji normalno pripada vlastitim biološkim sinovima, izravno ih uvrštavajući uz bok prvorođenom Rubenu i Šimunu. Otrgnuvši ih od potencijalnog asimiliranja u egipatsko društvo, Jakov im osigurava pravo na izravno sudjelovanje u budućoj podjeli Obećane zemlje.
Posljedice ovog čina duboko su definirale cijelu kasniju povijest i strukturu naroda. Budući da pleme Levi neće dobiti teritorij zbog svoje svećeničke uloge, praznina u broju 'dvanaest plemena' popunjava se upravo ovim usvajanjem – Josip umjesto jednog dobiva dva plemena (Efrajim i Manaše), što zapravo predstavlja ostvarivanje prava prvorođenca, odnosno dvostruki dio nasljedstva. Tako kroz formalno podizanje unuka na status sinova, biblijski tekst pruža narativno rješenje za kasniju geopolitičku i plemensku kartu drevnog Izraela.