A kad Josip vidje da otac njegov stavlja svoju desnu ruku na glavu Efrajimovu, bi mu mrsko u očima njegovim, pa uhvati ruku oca svojega da je premjesti s glave Efrajimove na glavu Manašeovu.
A kad Josip vidje da otac njegov stavlja svoju desnu ruku na glavu Efrajimovu, bi mu mrsko u očima njegovim, pa uhvati ruku oca svojega da je premjesti s glave Efrajimove na glavu Manašeovu.
I reče Josip ocu svojemu: "Ne tako, oče moj, jer ovaj je prvenac; stavi desnicu svoju na glavu njegovu."
Ali otac njegov odbi i reče: "Znam, sine moj, znam; i on će postati narod i on će postati velik, ali će brat njegov mlađi postati veći od njega, i sjeme će njegovo postati punina naroda."
I blagoslovi ih u onaj dan: "Tobom će blagoslivljati Izrael: 'Dao ti Bog da budeš kao Efrajim i kao Manaše!'" Tako postavi Efrajima ispred Manašea.
Tada Izrael reče Josipu: "Evo, ja umirem, ali Bog će biti s vama i vratit će vas u zemlju otaca vaših.
Ali otac njegov odbi i reče: "Znam, sine moj, znam; i on će postati narod i on će postati velik, ali će brat njegov mlađi postati veći od njega, i sjeme će njegovo postati punina naroda."
Ali otac njegov ne htje, nego reče: znam, sine, znam; i od njega će postati narod, i on će biti velik; ali će mlađi brat njegov biti veći od njega, i sjeme će njegovo biti veliko mnoštvo naroda.
וַיְמָאֵן אָבִיו וַיֹּאמֶר יָדַעְתִּֽי בְנִי יָדַעְתִּי גַּם הוּא יִֽהְיֶה לְּעָם וְגַם הוּא יִגְדָּל וְאוּלָם אָחִיו הַקָּטֹן יִגְדַּל מִמֶּנּוּ וְזַרְעוֹ יִהְיֶה מְלֹֽא הַגּוֹיִֽם
va/y.ma.'En 'a.Vi/v va/i.Yo.mer ya.Da'.ti ve.N/i ya.Da'.ti gam- hu' yih.yeh- le./'Am ve./gam- hu' yig.Dal ve./'u.Lam 'a.Chi/v ha./ka.Ton yig.Dal mi.Me./nu ve./zar.'/O yih.Yeh me.lo'- ha./go.Yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I odbi otac njegov i reče: Znam, sine moj, znam, također on bit će za narod i također on postat će velik, ali brat njegov manji postat će veći od njega i sjeme njegovo bit će punina naroda."
1. I odbi Izvornik: וַיְמָאֵן [vayma'en] Gramatika: Piel imperfekt trećeg lica jednine s waw-konsekutivnim od korijena מֵאֵן (ma'en - odbiti, ne htjeti). Označava odlučnu i svjesnu akciju u prošlosti. Značenje: Jakovljevo svjesno odbijanje Josipovog pokušaja da ispravi očeve ruke naglašava da njegov blagoslov nije pogreška starca sa slabim vidom, već proročki čin pod Božjim vodstvom.
2. znam Izvornik: יָדַעְתִּֽי [yada'tiy] Gramatika: Qal perfekt prvog lica jednine od korijena יָדַע (yada - znati, iskusiti). Ponavljanje ove riječi dvaput služi za snažno gramatičko i emotivno naglašavanje. Značenje: Ovo ponavljanje izražava duboko, osobno i proročko znanje Božjeg plana. Jakov uvjerava Josipa da je potpuno svjestan tko je prvorođenac i što točno čini pod Božjim duhom.
3. postat će velik Izvornik: יִגְדָּל [yigdal] Gramatika: Qal imperfekt trećeg lica jednine od korijena גָּדַל (gadal - biti velik, odrasti, postati moćan). Imperfekt ukazuje na radnju u budućnosti. Značenje: Ukazuje na Božji blagoslov umnožavanja i stjecanja moći. Oba brata, Manaše i Efrajim, bit će blagoslovljena i postati snažni, ali postoji jasna razlika u stupnju njihove buduće veličine.
4. ali / ipak Izvornik: וְאוּלָם [ve'ulam] Gramatika: Veznik אוּלָם (ulam) spojen s prefiksnim veznikom וְ (waw). U biblijskom hebrejskom služi kao vrlo snažan adversativni veznik (ali, međutim, uistinu). Značenje: Uvodi nagli i odlučan kontrast u Jakovljevom proroštvu. Riječ izravno suprotstavlja ljudska očekivanja (da stariji dobiva više) s iznenađujućom odlukom Božjeg plana.
5. punina Izvornik: מְלֹֽא [melo'] Gramatika: Imenica u konstruktnom stanju izvedena od korijena מָלֵא (male - biti pun, napuniti, ispuniti). Značenje: Izraz 'melo' hagoyim' (punina naroda) proročki ukazuje na to da će Efrajimovo potomstvo biti iznimno brojno. Pleme Efrajim će s vremenom postati toliko dominantno da će samo po sebi predstavljati cijelo Sjeverno kraljevstvo Izraela.
Ovaj stih predstavlja kulminaciju Jakovljevog blagoslova Josipovih sinova, Manašea i Efrajima, te snažno ističe biblijski motiv preokretanja ljudskih očekivanja o pravu prvorodstva. Iako Josip pokušava ispraviti oca, vjerujući da su Jakovljeve ukrštene ruke rezultat staračke sljepoće, Jakovljevo odlučno odbijanje i dvostruko ponavljanje 'Znam, sine moj, znam' pokazuje jasnu proročku svijest o Božjem suverenom izboru mlađeg sina nad starijim.
Blagoslov potvrđuje da će oba brata postati veliki narodi, što se doista ispunilo u povijesti Izraela, ali će mlađi brat (Efrajim) dobiti prvenstvo i postati 'punina naroda'. Ovo proročanstvo duboko odjekuje kroz kasniju biblijsku povijest gdje pleme Efrajim postaje dominantno pleme Sjevernog kraljevstva, toliko da su se često cijeli Izrael i to kraljevstvo nazivali njegovim imenom. Stih stoga teološki naglašava kako Božji planovi suvereno nadilaze biološke datosti, ljudske tradicije i običaje, često birajući ono što svijet smatra 'manjim' za ostvarenje Njegovih najvećih nauma.