anđeo koji me izbavlja od svakoga zla, neka blagoslovi ove momke; i neka se u njima prozove ime moje i ime otaca mojih Abrahama i Izaka, i neka se umnože u veliko mnoštvo usred zemlje."
A kad Josip vidje da otac njegov stavlja svoju desnu ruku na glavu Efrajimovu, bi mu mrsko u očima njegovim, pa uhvati ruku oca svojega da je premjesti s glave Efrajimove na glavu Manašeovu.
I reče Josip ocu svojemu: "Ne tako, oče moj, jer ovaj je prvenac; stavi desnicu svoju na glavu njegovu."
Ali otac njegov odbi i reče: "Znam, sine moj, znam; i on će postati narod i on će postati velik, ali će brat njegov mlađi postati veći od njega, i sjeme će njegovo postati punina naroda."
I blagoslovi ih u onaj dan: "Tobom će blagoslivljati Izrael: 'Dao ti Bog da budeš kao Efrajim i kao Manaše!'" Tako postavi Efrajima ispred Manašea.
I reče Josip ocu svojemu: "Ne tako, oče moj, jer ovaj je prvenac; stavi desnicu svoju na glavu njegovu."
I reče Josif ocu svojemu: ne tako, oče; ovo je prvenac, metni desnicu njemu na glavu.
וַיֹּאמֶר יוֹסֵף אֶל אָבִיו לֹא כֵן אָבִי כִּי זֶה הַבְּכֹר שִׂים יְמִינְךָ עַל רֹאשֽׁוֹ
va/i.Yo.mer yo.Sef 'el- 'a.Vi/v lo'- khen 'a.V/i ki- zeh ha./be.Khor sim ye.mi.ne./Kha 'al- ro.Sh/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Josip k ocu svome ne tako oče moj jer ovaj prvenac stavi desnicu svoju na glavu njegovu"
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Waw-konsekutiv s imperfektom trećeg lica jednine glagola אָמַר (amar, "reći"). Izražava narativnu prošlost i brzi slijed radnje. Značenje: Uvodi izravni govor i neposrednu, gotovo impulzivnu reakciju. Josip brzo reagira vidjevši ono što smatra očevom pogreškom pri blagoslovu.
2. ne tako Izvornik: לֹא כֵן [lo' khen] Gramatika: Negacija לֹא (lo') uz prilog כֵן (khen, "tako, ispravno, utemeljeno"). Predstavlja kratak usklik neodobravanja. Značenje: Izražava Josipovo snažno protivljenje postupku oca. Josip pretpostavlja da je Jakov zbog poodmakle dobi i slabog vida nenamjerno zamijenio ruke i prekršio običaj.
3. prvenac Izvornik: הַבְּכֹר [habekhor] Gramatika: Imenica muškog roda s određenim članom (ha-). Označava prvorođenog sina unutar obitelji. Značenje: Prvenac je nositelj glavnog blagoslova i dvostrukog dijela nasljedstva. Josip ističe Manašea kao zakonitog primatelja prvenstva po ljudskoj tradiciji i pravu.
4. stavi Izvornik: שִׂים [siym] Gramatika: Qal imperativ drugog lica jednine muškog roda glagola שׂוּם (sum, "staviti, položiti, postaviti"). Značenje: Josip daje naređenje, odnosno snažnu sugestiju ocu da ispravi grešku. Ovo svjedoči o važnosti i neopozivosti fizičkog čina polaganja ruku za prijenos samog blagoslova.
5. desnicu svoju Izvornik: יְמִינְךָ [yemiynkha] Gramatika: Imenica יָמִין (yamin, "desna ruka, desna strana") sa sufiksom drugog lica jednine muškog roda. Značenje: Desna ruka u drevnom Bliskom istoku i biblijskoj tradiciji simbolizira moć, snagu, prvenstvo i veći blagoslov. Njezin položaj na glavi izravno određuje tko prima glavni dio blagoslova. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: "Neka doda" ili "On (Jahve) dodaje" Tvorba: Dolazi od hebrejskog korijena יָסַף (yasaf), što znači "dodati, pridodati, umnožiti". Ime je jozivni/optativni oblik trećeg lica jednine. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela mu daje ime govoreći: "Neka mi Jahve pridoda još jednoga sina!"
Ovaj stih upečatljivo prikazuje napetost između ljudske tradicije, očekivanja i Božjeg nepredvidivog izabranja. Josip, čvrsto vođen patrijarhalnim običajima i prirodnim pravom prvenstva, pokušava ispraviti oca Jakova (Izraela) kako bi osigurao da desna ruka, koja nosi simbol većeg blagoslova, počiva na glavi njegovog prvorođenca Manašea. Njegova reakcija 'ne tako, oče moj' ukazuje na uvjerenje da je blagoslov strogo vezan uz redoslijed rođenja i biološko pravo.
Međutim, situacija u kojoj se Josip protivi očevom namjernom ukrštanju ruku naglašava važan biblijski teološki motiv: Božji putevi i odabiri često preokreću ljudska očekivanja. Odabir mlađeg sina (Efrajima) za veći blagoslov nastavlja snažan obrazac iz Knjige Postanka u kojem Bog redovito daje prednost mlađima (poput Abela, Izaka, pa i samog Jakova naspram Ezava) pred prvorođencima. Time se teološki snažno ističe da su Božja milost i suverenost iznad bioloških datosti i društvenih konvencija, te da je blagoslov u svojoj srži suveren i nezasluženi dar.