I blagoslovi Josipa te reče: "Bog pred Kojim su hodili oci moji, Abraham i Izak, Bog Koji mi je Pastir otkako postojim pa do današnjega dana,
anđeo koji me izbavlja od svakoga zla, neka blagoslovi ove momke; i neka se u njima prozove ime moje i ime otaca mojih Abrahama i Izaka, i neka se umnože u veliko mnoštvo usred zemlje."
A kad Josip vidje da otac njegov stavlja svoju desnu ruku na glavu Efrajimovu, bi mu mrsko u očima njegovim, pa uhvati ruku oca svojega da je premjesti s glave Efrajimove na glavu Manašeovu.
I reče Josip ocu svojemu: "Ne tako, oče moj, jer ovaj je prvenac; stavi desnicu svoju na glavu njegovu."
Ali otac njegov odbi i reče: "Znam, sine moj, znam; i on će postati narod i on će postati velik, ali će brat njegov mlađi postati veći od njega, i sjeme će njegovo postati punina naroda."
A kad Josip vidje da otac njegov stavlja svoju desnu ruku na glavu Efrajimovu, bi mu mrsko u očima njegovim, pa uhvati ruku oca svojega da je premjesti s glave Efrajimove na glavu Manašeovu.
A Josif kad vidje gdje otac metnu desnu ruku svoju na glavu Jefremu, ne bi mu milo, pa uhvati za ruku oca svojega da je premjesti s glave Jefremove na glavu Manasijinu.
וַיַּרְא יוֹסֵף כִּי יָשִׁית אָבִיו יַד יְמִינוֹ עַל רֹאשׁ אֶפְרַיִם וַיֵּרַע בְּעֵינָיו וַיִּתְמֹךְ יַד אָבִיו לְהָסִיר אֹתָהּ מֵעַל רֹאשׁ אֶפְרַיִם עַל רֹאשׁ מְנַשֶּֽׁה
va/i.Yar' yo.Sef ki- ya.Shit 'a.Vi/v yad- ye.mi.N/o 'al- rosh 'ef.Ra.yim va/i.Ye.ra' be./'ei.Na/v va/i.yit.Mokh yad- 'a.Vi/v le./ha.Sir 'o.Ta/h me./'Al rosh- 'ef.Ra.yim 'al- rosh me.na.Sheh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I vidje Josip da stavlja otac njegov ruku desnicu svoju na glavu Efrajimovu i bi zlo u očima njegovim te on uhvati ruku oca svoga da bi uklonio nju s glave Efrajimove na glavu Manašeovu."
1. I vidje Izvornik: וַיַּרְא [vayar'] Gramatika: Glagol 'ra'ah' (vidjeti) u Qal imperfektu, 3. lice jednine s vav-konsekutivnim (vajjiqtol). Konstrukcija označava narativnu radnju u prošlosti koja logički i vremenski slijedi prethodne događaje. Značenje: Ne odnosi se samo na fizičko gledanje, već na perceptivno shvaćanje situacije. Josip uviđa punu implikaciju očeva postupka i to izaziva njegovu hitnu reakciju.
2. stavlja Izvornik: יָשִׁית [yashiyt] Gramatika: Glagol 'shyt' (staviti, postaviti, položiti) u Qal imperfektu. Ovdje imperfekt (nedovršeni glagolski vid) izražava trajnu ili namjernu radnju u trenutku dok se odvija pred Josipom. Značenje: Označava svjestan, čvrst i namjeran čin polaganja ruku radi prijenosa ovlasti i blagoslova, pokazujući da starčev postupak nije slučajan dodir uzrokovan sljepoćom.
3. ruku desnicu svoju Izvornik: יַד יְמִינוֹ [yad yemiyno] Gramatika: Imenička sintagma sastavljena od imenice u status constructus (ruka) i imenice 'jamin' (desna strana) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine. Značenje: U drevnom Bliskom istoku desna ruka simbolizira snagu, čast, naklonost i najveći blagoslov. Stavljanje desne ruke značilo je prijenos glavnog dijela nasljedstva, odnosno prava prvenstva.
4. i bi zlo u očima njegovim Izvornik: וַיֵּרַע בְּעֵינָיו [vayera' be'eynayv] Gramatika: Fraza s glagolom 'ra'a' (biti zao, loš) u imperfektu s vav-konsekutivnim, povezana s idiomom 'u očima' koji izražava osobni stav i prosudbu. Značenje: Josipov osjećaj nepravde proizlazi iz dubokog poštivanja tadašnjeg poretka primogeniture (prava prvorođenog). Za njega to nije samo starčevska greška, već čin koji ugrožava ispravan poredak unutar obitelji.
5. te on uhvati Izvornik: וַיִּתְמֹךְ [vayitmokh] Gramatika: Glagol 'tamakh' (poduprijeti, primiti, držati) u Qal imperfektu s vav-konsekutivnim. Značenje: Ova riječ naglašava fizički kontakt; Josip intervenira hvatajući očevu ruku. Čin odražava veliku dramu sukoba ljudske logike (Josip) i proročkog vodstva (Jakov).
6. da bi uklonio Izvornik: לְהָסִיר [lehasiyr] Gramatika: Glagol 'sur' (odstupiti, okrenuti) u Hifil infinitiv konstruktnom, prefiksom s prijedlogom Lamed (označava svrhu/namjeru). Hifil oblik znači 'uzrokovati okretanje', odnosno maknuti. Značenje: Izražava aktivnu Josipovu namjeru da ispravi percipiranu nepravdu i vrati blagoslov na 'ispravnu' biološku putanju, ne shvaćajući pritom Božji plan. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: On dodaje / Neka doda / Jahve dodaje Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena יסף (yasaf), koji znači 'dodati', 'umnožiti' ili 'povećati'. Često se smatra skraćenim teoforskim imenom (Josif-El ili Josif-Jah). Tekst objašnjava: U Postanku 30:24 Rahela pri rođenju kaže: 'Neka mi Jahve doda još jednoga sina!' Povezano je i uz stih ranije (30:23) s korijenom 'asaf' ('Bog je uklonio moju sramotu').
- Efrajim [אֶפְרַיִם / 'efrayim] (osoba) Znači: Dvostruko plodan / Plodnost Tvorba: Ime potječe od korijena פרה (parah) što znači 'biti plodan' ili 'donositi rod', a nastavak '-ayim' označava dualni (dvostruki) oblik u hebrejskom jeziku. Tekst objašnjava: Postanak 41:52 izričito navodi zašto mu je Josip dao to ime: 'Bog me učinio plodnim [hifrani] u zemlji moje nevolje.'
- Manaše [מְנַשֶּֽׁה / menashe] (osoba) Znači: Onaj koji čini da zaboravim / Uzrok zaborava Tvorba: Tvoreno je kao Piel particip (onaj koji vrši radnju) od glagolskog korijena נשה (nashah), što znači 'zaboraviti' ili u Pielu 'uzrokovati da netko zaboravi'. Tekst objašnjava: Prema Postanku 41:51 Josip mu je dao ime uz objašnjenje: 'Bog mi je dao da zaboravim [naššani] svu svoju muku i sav očev dom.'
Ovaj stih izvanredno oslikava teološku napetost između tradicionalnih ljudskih očekivanja i suverenog Božjeg izbora. Josip promatra situaciju kroz prizmu pravde i zakona primogeniture svoga vremena (prava prvorođenog), stoga očev postupak smatra doslovno 'zlom' ili nepravdom. Zbog toga pokušava usmjeriti blagoslov onako kako bi logično moralo biti, fizički usmjeravajući očevu desnicu na Manašeovu glavu.
Međutim, križanje Jakovljevih ruku duboko je proročki čin. Kao što je i sâm Jakov primio blagoslov prvorođenca ispred starijeg brata Ezava usprkos ljudskim očekivanjima, on sada istu duhovnu logiku primjenjuje na Efrajima. Ovo križanje ruku i zaobilaženje prvorođenca tipološki ukazuje na temeljni biblijski princip po kojem Božja milost i izabranje ne ovise o biološkom prvenstvu, zaslugama ili ljudskim društvenim pravilima, već isključivo o Njegovom suverenom naumu.