Tada faraon reče Josipu: "Otac tvoj i braća tvoja dođoše k tebi.
Tada faraon reče Josipu: "Otac tvoj i braća tvoja dođoše k tebi.
Zemlja egipatska pred tobom je; u najboljem dijelu zemlje naseli oca svojega i braću svoju. Neka prebivaju u zemlji Gošen; a ako znaš da među njima ima sposobnih ljudi, postavi ih nadstojnicima stoke nad onim što je moje."
I dovede Josip Jakova, oca svojega, pa ga postavi pred faraona; i blagoslovi Jakov faraona.
A faraon reče Jakovu: "Koliko je dana godina života tvojega?"
I reče Jakov faraonu: "Dana godina mojega tuđinstva ima sto i trideset godina; malobrojni i zli bijahu dani godina života mojega i ne dostigoše dane godina života otaca mojih u danima njihova tuđinstva."
I dovede Josip Jakova, oca svojega, pa ga postavi pred faraona; i blagoslovi Jakov faraona.
Poslije dovede Josif i Jakova oca svojega i izvede ga pred Faraona, i blagoslovi Jakov Faraona.
וַיָּבֵא יוֹסֵף אֶת יַֽעֲקֹב אָבִיו וַיַּֽעֲמִדֵהוּ לִפְנֵי פַרְעֹה וַיְבָרֶךְ יַעֲקֹב אֶת פַּרְעֹֽה
va/i.ya.Ve' yo.Sef 'et- ya.'a.Ko 'a.Vi/v va/i.ya.'a.mi.De./hu li/f.Nei far.'Oh va/y.Va.rekh ya.'a.Ko 'et- par.'Oh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dovede Josip Jakova oca svoga i postavi ga pred lice faraona, i blagoslovi Jakov faraona."
1. I dovede Izvornik: וַיָּבֵא [vayave'] Gramatika: Waw konsekutivni pripojen na glagol 'bo' (doći) u hifil binyanu (uzročni glagolski sustav), imperfekt 3. lica jednine. Značenje: Označava Josipovu izravnu i aktivnu posredničku ulogu u uvođenju svog oca pred najmoćnijeg čovjeka onog vremena. Josipov visoki položaj omogućuje ovaj neviđeni susret.
2. i postavi ga Izvornik: וַיַּֽעֲמִדֵהוּ [vaya'amidehu] Gramatika: Waw konsekutivni i glagol 'amad' (stajati) u hifilu s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine (njega). Doslovno znači 'učini ga da stoji'. Značenje: Riječ oslikava čin svečanog, formalnog predstavljanja na kraljevskom dvoru. Jakov, kao patrijarh, zauzima svoje mjesto u prisutnosti zemaljskog vladara.
3. pred lice Izvornik: לִפְנֵי [lifney] Gramatika: Prijedlog 'le' (k, na, za) spojen s imenicom 'panim' (lice) u status constructusu (vezanom obliku). Značenje: Ovaj izraz naglašava izravan, neposredan susret (licem u lice). Dobiti priliku stajati neposredno pred licem apsolutnog vladara bila je iznimna čast u starom Egiptu.
4. i blagoslovi Izvornik: וַיְבָרֶךְ [vayvarekh] Gramatika: Waw konsekutivni uz glagol 'barakh' (blagosloviti) u piel binyanu (intenzivni oblik glagola), imperfekt 3. lica jednine. Značenje: Ovo je središnji teološki pojam stiha. Iako je Jakov izbjeglica i ovisan o faraonovoj milosti, on preuzima duhovni autoritet blagoslivljajući moćnog vladara. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka (Bog) doda / Dodat će Tvorba: Dolazi od hebrejskog glagola 'yasaf' (יסף) koji znači 'dodati' ili 'umnožiti'. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela mu daje ime govoreći: 'Neka mi Jahve pridoda (yosef) još jednoga sina!' Promjena imena: Faraon mu u Egiptu daje novo ime 'Safnat Paneah' (Postanak 41,45), egipatsko ime za koje se smatra da znači 'Bog govori [i] on živi' ili 'Otkrivatelj tajni', čime se asimilira u egipatsko društvo.
- Jakov [יַֽעֲקֹב / ya'akov] (osoba) Znači: Onaj koji drži za petu / Onaj koji zamjenjuje (spotiče) Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog korijena 'aqav' (עקב) koji doslovno znači 'peta'. Tekst objašnjava: U Postanku 25,26 navodi se da je pri rođenju rukom držao brata Ezava za petu, pa je nazvan Jakov. U Postanku 27,36 Ezav tumači to ime kroz prevaru: 'Istinu su mu ime nadjenuli, Jakov, jer me već dvaput prevario.' Promjena imena: U Postanku 32,28 Bog mu mijenja ime u Izrael ('Onaj koji se bori s Bogom / Bog vlada') jer se 'borio s Bogom i ljudima i nadvladao', preobražavajući ga od prevaranta u utemeljitelja naroda.
- Faraon [פַרְעֹה / פַּרְעֹֽה / far'o / par'o] (osoba) Znači: Velika kuća Tvorba: Izvedeno iz staroegipatskog pojma 'pr-ꜥ3' (per-aa). U biblijskom tekstu koristi se kao vlastito ime vladara iako je prvenstveno riječ o tituli.
Ovaj kratki stih nosi iznimno duboku teološku poruku skrivenu u društvenoj dinamici trenutka. Predstavlja susret dva potpuno različita svijeta: s jedne strane je faraon, najmoćniji politički i vojni vladar tadašnjeg svijeta kojega su Egipćani smatrali božanstvom, a s druge strane je ostarjeli Jakov, vođa male obitelji nomadskih pastira koji dolaze kao stranci i izbjeglice tražeći spas od gladi.
No, unatoč snažnom kontrastu u zemaljskoj moći, Jakov je taj koji blagoslivlja faraona. U biblijskoj i drevnoj bliskoistočnoj tradiciji pravilo je uvijek da 'veći blagoslivlja manjega' (kako kasnije tumači i Poslanica Hebrejima 7,7). Ovaj čin suptilno, ali snažno pokazuje da istinski suverenitet i autoritet ne počivaju u faraonovoj kruni ni u snazi egipatskog carstva, već u Abrahamovom i Jakovljevom Bogu. Jakov, kao nositelj Božjeg saveza i obećanja, duhovno stoji iznad zemaljskog cara, djelujući kao onaj kroz kojega Bog uistinu blagoslivlja sve narode na zemlji.