Početna ›

Postanak 47,29 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Tako se nastani Izrael u zemlji egipatskoj, u zemlji Gošen; i stekoše posjed u njoj te bijahu plodni i umnožiše se veoma.

I poživje Jakov u zemlji egipatskoj sedamnaest godina; a dana Jakovljevih, godina života njegova, bijaše sto četrdeset i sedam godina.

Kad se približiše dani Izraelu da umre, pozva on sina svojega Josipa i reče mu: "Ako sam, molim te, našao milost u očima tvojim, stavi, molim te, ruku svoju pod bedro moje te mi iskaži milost i vjernost: nemoj me, molim te, pokopati u Egiptu,

nego kad legnem s očevima svojim, iznesi me iz Egipta i pokopaj me u grobnici njihovoj." A on reče: "Ja ću učiniti po riječi tvojoj."

Nato reče: "Prisegni mi!" I priseže mu; a Izrael se pokloni nad uzglavljem postelje.

Biblija

Kad se približiše dani Izraelu da umre, pozva on sina svojega Josipa i reče mu: "Ako sam, molim te, našao milost u očima tvojim, stavi, molim te, ruku svoju pod bedro moje te mi iskaži milost i vjernost: nemoj me, molim te, pokopati u Egiptu,

Daničić-Karadžić

A kad se približi vrijeme Izrailju da umre, dozva sina svojega Josifa, i reče mu: ako sam našao milost pred tobom, metni ruku svoju pod stegno moje, i učini mi milost i vjeru, nemoj me pogrepsti u Misiru;

Original

וַיִּקְרְבוּ יְמֵֽי יִשְׂרָאֵל לָמוּת וַיִּקְרָא לִבְנוֹ לְיוֹסֵף וַיֹּאמֶר לוֹ אִם נָא מָצָאתִי חֵן בְּעֵינֶיךָ שִֽׂים נָא יָדְךָ תַּחַת יְרֵכִי וְעָשִׂיתָ עִמָּדִי חֶסֶד וֶאֱמֶת אַל נָא תִקְבְּרֵנִי בְּמִצְרָֽיִם

Izgovor

va/i.yik.re.Vu ye.mei- Yis.ra.'El la./Mut va/i.yik.Ra' li/v.N/o le./yo.Sef va/i.Yo.mer l/o 'im- na' ma.Tza.ti chen be./'ei.Nei./kha sim- na' ya.de./Kha Ta.chat ye.re.Kh/i ve./'a.Si.ta 'i.ma.D/i Che.sed ve./'e.Met 'al- na' tik.be.Re./ni be./mitz.Ra.yim

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I približiše se dani Izraela umrijeti i pozva sinu svome Josipu i reče njemu: Ako molim nađoh milost u očima tvojim, stavi molim ruku svoju pod bedro moje i učini sa mnom milosrđe i istinu: nemoj molim pokopati me u Egiptu."

Analiza

1. I približiše se Izvornik: וַיִּקְרְבוּ [vayikrevu] Gramatika: Glagol 'qarab' (približiti se) u Qal imperfektu 3. lica množine s waw-konsekutivnim koji označava prošlo vrijeme ili narativni slijed. Značenje: Izražava neumoljivost vremena i fiziološko slabljenje patrijarha. Označava svečani početak priprema za prijelaz iz ovoga svijeta.

2. umrijeti Izvornik: לָמוּת [lamut] Gramatika: Konstruktni infinitiv (infinitivus constructus) glagola 'mut' (umrijeti) spojen s prijedlogom lamed (za, ka). Značenje: Ističe konačno odredište približavanja dana. Podsjeća na prolaznost ljudskog života kojoj su podložni čak i najveći Božji odabranici.

3. milost u očima tvojim Izvornik: חֵן בְּעֵינֶיךָ [chen be'eyneykha] Gramatika: Imenica 'chen' (milost, naklonost) praćena prijedlogom 'be' (u), imenicom 'ayin' (oko) u dualu i pronominalnim sufiksom 2. lica jednine. Značenje: Ovo je uobičajena fraza duboke poniznosti pri traženju usluge. Njezino korištenje pokazuje kako Izrael (otac) iskazuje veliko poštovanje Josipu (sinu), priznajući njegov visoki politički autoritet u Egiptu.

4. pod bedro moje Izvornik: תַּחַת יְרֵכִי [tachat yerekhiy] Gramatika: Prijedlog 'tachat' (pod) vezan uz imenicu 'yarekh' (bedro, stegno) sa sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Polaganje ruke pod bedro drevni je patrijarhalni običaj traženja apsolutno obvezujuće i svete zakletve. Usko je povezan sa spolovilom i znakom obrezanja, što zakletvu veže izravno uz Božji Savez.

5. milosrđe i istinu Izvornik: חֶסֶד וֶאֱמֶת [chesed ve'emet] Gramatika: Dvije imenice, 'chesed' (milosrđe, dobrota, vjernost) i 'emet' (istina, pouzdanost), povezane veznikom waw. Služe kao hendiadis (izražavanje jednog pojma dvjema riječima). Značenje: Fraza označava trajnu, nepokolebljivu ljubav i potpunu pouzdanost proizašlu iz dubokog odnosa (saveza). Jakov traži vjernost koja se proteže i nakon njegove smrti.

6. nemoj molim Izvornik: אַל נָא ['al na'] Gramatika: Negacija 'al' specifična za izricanje negativne želje ili molbe (zabrane), praćena enklitikom 'na' (molim). Značenje: Naglašava emocionalnu težinu i hitnost molbe. Nije hladna očinska zapovijed (koja bi koristila 'lo'), nego usrdni, osobni apel umirućeg čovjeka. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (osoba) Znači: Bog se bori / Neka se Bog bori Tvorba: Sastoji se od glagolskog korijena 'sarah' (boriti se, ustrajati) i teoforskog elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32,28 tekst etimologiju objašnjava riječima: 'jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si' (ki sarita im elohim). Promjena imena: Promijenjeno iz Jakov (Ya'aqov - 'onaj koji drži za petu' ili 'neka Bog štiti'). Promjena označava njegovu pobjedu u noćnoj borbi i preuzimanje uloge praoca odabranog naroda.

- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka doda / Dodaje Tvorba: Ime je izvedeno od glagolskog korijena y-s-f (dodati, umnožiti), a nalazi se u obliku hiphil imperfekta 3. lica. Tekst objašnjava: Postanak 30,24 bilježi kako mu majka Rahela daje ime govoreći: 'Neka mi Jahve pridoda (yosef) još jednoga sina!'.

- Egipat [מִצְרַיִם / mitsrayim] (pokrajina) Znači: Dva tjesnaca / Dvije utvrde Tvorba: Imenica 'matsor' (tjesnac, opsada, utvrda) s dualnim (dvojnim) nastavkom '-ayim'. Dual vrlo vjerojatno označava drevnu političku i geografsku podjelu na Gornji i Donji Egipat.

Zaključak

Ovaj stih iz Knjige Postanka donosi iznimno dirljiv i svečan trenutak u kojem patrijarh Jakov (Izrael), osjećajući da mu se bliži kraj, upućuje posljednju molbu svome sinu Josipu. Znakovito je da Jakov ovdje ne nastupa sa strogim autoritetom oca, već Josipa ponizno moli za milost, svjestan njegove velike političke moći. Tražeći od Josipa 'chesed ve'emet' (milosrđe i istinu), on traži apsolutnu odanost ukorijenjenu u Savezu s Bogom, potvrđenu drevnim ritualom polaganja ruke pod bedro.

Središnja poruka stiha je izražavanje duboke, nepokolebljive vjere u Božja obećanja. Odbijanjem da bude pokopan u Egiptu – zemlji koja je Josipu i njegovoj obitelji pružila spas, bogatstvo i zaštitu – Izrael jasno pokazuje da njegov pravi dom i baština nisu u udobnosti tuđine, nego u Obećanoj zemlji, zajedno s Abrahamom i Izakom. Time njegov posljednji čin postaje proročki putokaz za njegove potomke, usmjeravajući njihov pogled prema budućem izlasku i ispunjenju Božjeg plana.