I poživje Jakov u zemlji egipatskoj sedamnaest godina; a dana Jakovljevih, godina života njegova, bijaše sto četrdeset i sedam godina.
Kad se približiše dani Izraelu da umre, pozva on sina svojega Josipa i reče mu: "Ako sam, molim te, našao milost u očima tvojim, stavi, molim te, ruku svoju pod bedro moje te mi iskaži milost i vjernost: nemoj me, molim te, pokopati u Egiptu,
nego kad legnem s očevima svojim, iznesi me iz Egipta i pokopaj me u grobnici njihovoj." A on reče: "Ja ću učiniti po riječi tvojoj."
Nato reče: "Prisegni mi!" I priseže mu; a Izrael se pokloni nad uzglavljem postelje.
nego kad legnem s očevima svojim, iznesi me iz Egipta i pokopaj me u grobnici njihovoj." A on reče: "Ja ću učiniti po riječi tvojoj."
Nego neka ležim kod otaca svojih; i ti me odnesi iz Misira i pogrebi me u grobu njihovu. A on reče: učiniću kako si kazao.
וְשָֽׁכַבְתִּי עִם אֲבֹתַי וּנְשָׂאתַנִי מִמִּצְרַיִם וּקְבַרְתַּנִי בִּקְבֻרָתָם וַיֹּאמַר אָנֹכִי אֶֽעֱשֶׂה כִדְבָרֶֽךָ
ve./sha.khav.Ti 'im- 'a.vo.Ta/i u./ne.sa.Ta./ni mi./mitz.Ra.yim u./ke.var.Ta./ni bi/k.vu.ra.Ta/m va/i.yo.Mar 'a.no.Khi 'e.'e.Seh khi/d.va.Re./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I leći ću s očevima mojim i ponijet ćeš me iz Egipta i pokopat ćeš me u grobnici njihovoj. I reče: ja učinit ću po riječi tvojoj."
1. i leći ću Izvornik: וְשָֽׁכַבְתִּי [veshakhavti] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 1. lice jednine. Upotrijebljen je s 'vav' konsekutivnim koji prebacuje vrijeme iz prošlosti u budućnost, izražavajući namjeru ili ispunjenje onoga što se treba dogoditi. Značenje: Biblijski eufemizam za smrt i odlazak na počinak. Ovdje izražava teološku misao o ponovnom ujedinjenju s precima i nastavku zajedništva Saveza s praocima Izraela, usprkos boravku u stranoj zemlji.
2. i ponijet ćeš me Izvornik: וּנְשָׂאתַנִי [unsa'tani] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 2. lice jednine muškog roda, s 'vav' konsekutivnim i pronominalnim sufiksom za 1. lice jednine (me). Značenje: Jakov neposredno i autoritativno obvezuje Josipa, koji ima dovoljno političke moći da ostvari ovaj zahtjev. Prenošenje posmrtnih ostataka bit će dokaz vjere da obećana zemlja, a ne Egipat, ostaje pravi dom naroda.
3. u grobnici njihovoj Izvornik: בִּקְבֻרָתָם [bikvuratam] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s imenicom 'qevurah' (grobnica) u konstruktnom stanju i prisvojnim sufiksom za 3. lice množine. Značenje: Inzistiranje na ukopu uz Abrahama i Izaka u pećini Makpeli u Kanaanu. Jakov se time svjesno suprotstavlja ideji ukopa i asimilacije u monumentalne egipatske grobnice.
4. učinit ću po riječi tvojoj Izvornik: אֶֽעֱשֶׂה כִדְבָרֶֽךָ ['e'ese khidvarekha] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu 1. lica jednine spojen s prijedlogom 'ke' (kao/po), imenicom 'davar' (riječ) i sufiksom za 2. lice jednine muškog roda. Značenje: Josipov odgovor je apsolutan, jednostavan pristanak. Pokazuje sinovsku poslušnost prema ocu, ali i duboko vlastito pristajanje uz teološko nasljeđe i nadu Božjeg zavjeta s Izraelom. Imena: - Egipat [מִצְרַיִם / mitsrayim] (zemlja) Znači: dvije utvrde, dvostruka tjeskoba Tvorba: Riječ dolazi od korijena 'matsor' koji označava opsadu, obranu, utvrdu ili stiješnjenost, a završava na dualni nastavak '-ayim'. Ovaj dvojni oblik povijesno i zemljopisno odražava ujedinjenje Gornjeg i Donjeg Egipta.
Ovaj stih iz Postanka 47:30 donosi vrhunac Jakovljevih uputa o vlastitom kraju, u kojemu njegov posljednji izričiti zahtjev postaje proročka poruka nade. Živjevši u egipatskom obilju i miru pod zaštitom moćnoga sina Josipa, Jakov ipak snažno odbacuje Egipat kao svoju konačnu domovinu. Njegova vizija ostaje usmjerena prema Kanaanu, tražeći ukop u obiteljskoj grobnici s patrijarsima Abrahamom i Izakom. Taj čin fizičkog vezivanja za Obećanu zemlju snažan je dokaz vjere u kontinuitet Saveza s Bogom i svjedočanstvo da ispunjenje obećanja leži daleko izvan okvira asimilacije u egipatsko društvo.
S druge strane, Josipov neposredan, bezuvjetan i kratak pristanak otkriva ga kao dionika i čuvara tog istog naslijeđa. Iako on predstavlja drugog najmoćnijeg čovjeka u carstvu faraona, on ponizno stoji u ulozi vjernog sina i preuzima zavjet. Ovaj će događaj kasnije postati prototipom samog Izlaska i temeljni podsjetnik Izraelu da njihova povijest ne završava s ugodnim životom u stranoj zemlji, nego sa zajedništvom i slobodom u Bogom danoj baštini.