Kad se približiše dani Izraelu da umre, pozva on sina svojega Josipa i reče mu: "Ako sam, molim te, našao milost u očima tvojim, stavi, molim te, ruku svoju pod bedro moje te mi iskaži milost i vjernost: nemoj me, molim te, pokopati u Egiptu,
nego kad legnem s očevima svojim, iznesi me iz Egipta i pokopaj me u grobnici njihovoj." A on reče: "Ja ću učiniti po riječi tvojoj."
Nato reče: "Prisegni mi!" I priseže mu; a Izrael se pokloni nad uzglavljem postelje.
Nato reče: "Prisegni mi!" I priseže mu; a Izrael se pokloni nad uzglavljem postelje.
I reče mu Jakov: zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Izrailj preko uzglavlja od odra svojega.
וַיֹּאמֶר הִשָּֽׁבְעָה לִי וַיִּשָּׁבַע לוֹ וַיִּשְׁתַּחוּ יִשְׂרָאֵל עַל רֹאשׁ הַמִּטָּֽה
va/i.Yo.mer hi.sha.ve.'A/h L/i va/i.yi.sha.Va' l/o va/i.yish.Ta.chu Yis.ra.'El 'al- rosh ha./mi.Tah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče: zakuni se meni. I zakle se njemu, i pokloni se Izrael nad glavom kreveta."
1. zakuni se Izvornik: הִשָּֽׁבְעָה [hishav'a] Gramatika: Glago u nifal konjugaciji, imperativ jednine muškog roda. Dolazi od korijena שׁבע (sh-b-'). Značenje: U antici je zakletva predstavljala najozbiljniju i neopozivu obvezu. Jakov ovim snažnim imperativom traži apsolutnu sigurnost da će njegova posljednja volja biti izvršena.
2. i zakle se Izvornik: וַיִּשָּׁבַע [vayishava'] Gramatika: Glagol u nifal konjugaciji, imperfekt s vajiv konsekutivnim, treće lice jednine muškog roda. Izražava svršenu radnju u prošlosti koja slijedi neposredno nakon zahtjeva. Značenje: Josipovo trenutno prihvaćanje zakletve pokazuje njegovo duboko poštovanje prema ocu. Time se osigurava kontinuitet obećanja danog patrijarsima o zemlji Kanaanu.
3. i pokloni se Izvornik: וַיִּשְׁתַּחוּ [vayishtachu] Gramatika: Glagol u hitpael (ili hištafel) konjugaciji, imperfekt s vajiv konsekutivnim, od korijena שׁחה (sh-ch-h). Oblik apokope označava narativno prošlo vrijeme. Značenje: Označava čin dubokog poštovanja, štovanja ili prostracije. Ovdje izražava Jakovljevu zahvalnost Bogu što mu je uslišana posljednja želja i mir pred nadolazećom smrću.
4. nad glavom kreveta Izvornik: עַל רֹאשׁ הַמִּטָּֽה ['al ro'sh hamita] Gramatika: Prijedložna fraza sastavljena od prijedloga עַל ('al - na, nad) i imeničke sintagme u vezanom stanju (status constructus), gdje određeni član (ה) stoji uz drugu imenicu (Krevet). Značenje: Ukazuje na Jakovljevu fizičku slabost i vezanost uz postelju pred kraj života. U ranoj kršćanskoj tradiciji (Septuaginta i Poslanica Hebrejima) vokalizira se kao 'nad vrhom svoga štapa' (matteh umjesto mittah), naglašavajući hodočasnički aspekt njegova života. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (osoba) Znači: Bog se bori, onaj koji ustraje s Bogom, vladar s Bogom Tvorba: Ime je teoforsko, sastavljeno od glagolskog korijena שׂרה (s-r-h) koji znači 'boriti se', 'vladati' ili 'ustrajati', te imenice אֵל ('el) koja znači 'Bog'. Tekst objašnjava: Postanak 32:28 objašnjava ime riječima: 'Jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.' Promjena imena: Raniji oblik imena bio je Jakov (יַעֲקֹב - 'onaj koji drži za petu' ili 'suparnik'). Ime mu je promijenjeno u Izrael nakon mistične borbe s anđelom (Bogom) na potoku Jaboku, što označava njegovu duhovnu transformaciju i novi identitet nositelja Božjeg saveza.
Ovaj stih (Postanak 47:31) opisuje dirljiv i iznimno važan trenutak na kraju Jakovljeva života. Boraveći u Egiptu, Jakov (Izrael) poziva svog sina Josipa i traži od njega svečanu zakletvu da ga neće pokopati u stranoj zemlji, nego u obećanoj zemlji Kanaanu, sa svojim ocima. Ovaj zahtjev nije samo izraz obiteljske privrženosti, već snažan teološki čin vjere u Božja obećanja. Jakov, iako umire u blagostanju Egipta, svoje konačno odredište i nadu vidi isključivo u Božjem obećanju.
Nakon što Josip položi zakletvu, ostarjeli i nemoćni patrijarh skuplja posljednju snagu kako bi se poklonio 'nad glavom kreveta'. Taj čin prostracije izraz je duboke zahvalnosti i štovanja Boga koji je bio s njim tijekom cijelog njegovog turbulentnog života. Činjenica da se u ovom trenutku za njega koristi ime 'Izrael' dodatno naglašava njegov status onoga tko je ustrajao s Bogom. Stih predočava mirno predanje čovjeka koji zna da je njegova uloga ispunjena i da će Bog ostati vjeran savezu koji sada prelazi na njegove potomke.