Postanak 47,18 – „I prođe ta godina, pa…“

A Josip reče: "Dajte stoku svoju pa ću vam dati kruha za stoku vašu, ako je nestalo novca."

I dovedoše stoku svoju k Josipu, a Josip im dade kruha za konje i za sitnu stoku i za goveda i za magarce; i opskrbljivaše ih kruhom za svu stoku njihovu te godine.

Postanak 47,18

I prođe ta godina, pa dođoše k njemu druge godine i rekoše mu: "Nećemo tajiti od gospodara svojega da je novac potrošen, a stoka i živina pripala je gospodaru mojemu; nije ostalo ništa pred gospodarom mojim osim tijela naših i zemlje naše.

Postanak 47,19

Zašto da umremo pred očima tvojim, i mi i zemlja naša? Kupi nas i zemlju našu za kruh, pa ćemo mi i zemlja naša biti robovi faraonu; i daj sjemena da živimo i ne umremo, a zemlja da ne opusti."

Postanak 47,20

Tako Josip kupi svu zemlju egipatsku za faraona, jer Egipćani prodaše svaki svoje polje budući da ih pritisnu glad; i zemlja pripade faraonu.