I pokupi Josip sav novac što se našao u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj za žito koje kupovahu, pa donese Josip novac u kuću faraonovu.
A kad nestade novca iz zemlje egipatske i iz zemlje kanaanske, dođoše svi Egipćani k Josipu: "Daj nam kruha! Pa zašto da umremo pred tobom zato što je nestalo novca?"
A Josip reče: "Dajte stoku svoju pa ću vam dati kruha za stoku vašu, ako je nestalo novca."
I dovedoše stoku svoju k Josipu, a Josip im dade kruha za konje i za sitnu stoku i za goveda i za magarce; i opskrbljivaše ih kruhom za svu stoku njihovu te godine.
I prođe ta godina, pa dođoše k njemu druge godine i rekoše mu: "Nećemo tajiti od gospodara svojega da je novac potrošen, a stoka i živina pripala je gospodaru mojemu; nije ostalo ništa pred gospodarom mojim osim tijela naših i zemlje naše.
A Josip reče: "Dajte stoku svoju pa ću vam dati kruha za stoku vašu, ako je nestalo novca."
A Josif im govoraše: dajte stoku svoju, pa ću vam dati hljeba za stoku, kad je nestalo novca.
וַיֹּאמֶר יוֹסֵף הָבוּ מִקְנֵיכֶם וְאֶתְּנָה לָכֶם בְּמִקְנֵיכֶם אִם אָפֵס כָּֽסֶף
va/i.Yo.mer yo.Sef ha.Vu mik.nei./Khem ve./'e.te.Nah la./Khem be./mik.nei./Khem 'im- 'a.Fes Ka.sef
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Josip dajte stoku vašu i dat ću vama za stoku vašu ako je nestalo novca."
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Glagol od korijena אמר (amar) u Qal imperfektu 3. lica jednine muškog roda. Prefiks waw je waw-konzekutivni, koji pretvara buduće/nedovršeno vrijeme u narativno prošlo. Značenje: Uvodi ključnu izjavu i preokret u radnji. Naglašava Josipov neposredni autoritet i moć u rješavanju nastale krize.
2. dajte Izvornik: הָבוּ [havu] Gramatika: Imperativ u obliku Qal, 2. lice množine muškog roda od prilično rijetkog glagola יָהַב (yahav) koji znači 'dati' ili 'pružiti'. Značenje: Umjesto pasivnog promatranja krize, Josip energično zahtijeva akciju. Njegov izraz pokazuje da spasenje neće doći kao besplatni dar, već kroz pravednu razmjenu.
3. stoku vašu Izvornik: מִקְנֵיכֶם [mikneykhem] Gramatika: Imenica מִקְנֶה (mikneh) u množini, u konstruktnom stanju (status constructus) sa sufiksom 2. lica množine za posvojnu zamjenicu. Korijen je קנה (steći, kupiti). Značenje: Pojam obuhvaća sva stada (ovce, goveda, magarce) koja su bila osnova preživljavanja u antici. Predstavlja prelazak s novčane na robnu ekonomiju zbog kolapsa monetarnog sustava uslijed gladi.
4. je nestalo Izvornik: אָפֵס ['afes] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice jednine muškog roda. Korijen אפס ('afes) znači 'doći kraju', 'prestati' ili 'biti iscrpljen'. Značenje: Snažno dočarava razmjere gladi i potpunu potrošenost egipatskih resursa. Narod je doslovno došao do samog kraja svojih dotadašnjih zaliha za preživljavanje.
5. novca Izvornik: כָּֽסֶף [kasef] Gramatika: Imenica כֶּסֶף (kesef) muškog roda u jednini. Ovdje je u takozvanom pauzalnom obliku s produljenim vokalom (kasef umjesto kesef) jer se nalazi na kraju misli i uz oznaku stanke. Značenje: Osnovno značenje je 'srebro', koje je služilo kao glavno sredstvo plaćanja. Njegov nestanak dovodi građane u potpunu ovisnost o centraliziranoj faraonovoj državi koju vodi Josip. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: "Neka (Bog) doda" ili "Neka umnoži". Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena יָסַף (yasaf), što znači "dodati", "pridodati" ili "umnožiti". Predstavlja skraćeni teoforski oblik (Jahve neka doda). Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela mu daje ime Josip uz riječi: "Neka mi Jahve prida (yasaf) još jednoga sina!", izravno povezujući ime s molitvom za daljnjim potomstvom. Promjena imena: Faraon mu kasnije daje egipatsko ime Safnat Paneah (Zafnat-Paneah) (Post 41,45), što se najčešće prevodi kao "Bog govori i on živi", označavajući njegov prelazak iz statusa roba i stranca u vrhovnog egipatskog vladara.
Ovaj stih (Postanak 47,16) ilustrira vrhunac teške ekonomske krize uzrokovane sedmogodišnjom gladi u Egiptu. Nakon što je narod u potpunosti iscrpio sve zalihe srebra plaćajući žito, obraća se Josipu u potpunom očaju, nemajući više čime kupiti hranu. Umjesto da uvede sustav besplatne podjele koji bi mogao osiromašiti državu ili obeshrabriti rad, Josip nalazi državnički izlaz u robnoj razmjeni.
Josipov odgovor traži od njih stoku kao novu valutu za žito, čime istovremeno spašava narod od sigurne smrti, ali ga integrira u novi društveni poredak. Ova mjera označava početak duboke centralizacije, jer će u narednim koracima cjelokupno materijalno bogatstvo Egipta - od novca, preko stoke do same zemlje i ljudi - postupno prijeći u apsolutno vlasništvo faraona, zahvaljujući Josipovom pragmatičnom kriznom upravljanju.