Postanak 47,14 — Knjiga Postanka

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I prikupi Josip sav novac nađeni u zemlji Egipat i u zemlji Kanaan za žito koje oni kupovahu i donese Josip novac u kuću faraonovu."

1. I prikupi Izvornik: וַיְלַקֵּט [vaylaket] Gramatika: Glagol je u piel konjugaciji (intenzivna radnja) i imperfektu, ali uz dodatak 'vav konverzivnog' koji prevodi značenje u narativni perfekt (prošlo vrijeme). Oblik označava metodično i pomno sakupljanje, pabirčenje. Značenje: Riječ oslikava Josipovu temeljitost i pedantnost kojom provodi faraonov monopol. Radnja nije puko sabiranje, već pedantno iscrpljivanje sveg raspoloživog bogatstva iz ruku stanovništva koje je primorano kupovati hranu za goli život.

2. novac Izvornik: הַכֶּסֶף [hakesef] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini s prefiksom određenog člana 'ha-'. Doslovno označava 'srebro'. Značenje: U drevnom svijetu prije kovanog novca, srebro je služilo kao glavno sredstvo razmjene i mjerilo vrijednosti (vaganjem). Ovdje predstavlja cjelokupnu likvidnu imovinu cijele jedne regije koja se prenosi u državno vlasništvo.

3. za žito Izvornik: בַּשֶּׁבֶר [bashever] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'b' (u, za), asimiliranog određenog člana i imenice 'shever' (žito). Korijen š-b-r primarno nosi značenje 'slomiti'. Značenje: Izraz vjerojatno dolazi od žita koje je izmlaćeno ili zgnječeno (slomljeno), no u biblijskom tekstu nosi snažan odjek. Hrana postaje apsolutna valuta koja 'lomi' financijsku neovisnost naroda, tjerajući ih u ekonomsku ovisnost o vladaru.

4. i donese Izvornik: וַיָּבֵא [vayave'] Gramatika: Hifil (kauzativna) konjugacija glagola 'bo' (doći) s vav konverzivnim, doslovno znači 'i on učini da dođe'. U kontekstu prijenosa objekta prevodi se kao 'i donese'. Značenje: Ovaj izraz teološki naglašava Josipovo savršeno poštenje i upraviteljsku vjernost. Iako kroz njegove ruke prolazi svo bogatstvo dvaju carstava, on ništa ne ostavlja sebi, već sve usmjerava svome gospodaru, faraonu.

5. u kuću Izvornik: בֵּיתָה [beyta] Gramatika: Imenica 'bayit' (kuća) obogaćena je sufiksom '-ah' (takozvani 'he locale' ili smjerokazno he). Ovaj nastavak označava kretanje prema nekom cilju, dakle 'prema/u kuću'. Značenje: Faraonova kuća (palača i njena riznica) ovdje figurira kao središte apsolutne moći starog Egipta. Prostor privatnog vladarevog doma postaje državna banka u kojoj je pohranjena egzistencija čitavog poznatog svijeta. Imena:

- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [Bog] doda / On [Bog] dodaje Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena j-s-p (יסף, yasaf) što znači 'dodati', 'umnožiti' ili 'pridodati'. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela pri rođenju Josipa govori: 'Neka mi Jahve prida još jednoga sina!', izražavajući tako vjeru u blagoslov umnožavanja potomstva, ali i u uklanjanje sramote neplodnosti (korijen asaf - uzeti). Promjena imena: Faraon ga je kasnije (Postanak 41,45) nazvao egipatskim imenom Safnat Paneah (Zafnat-Paneah), što se najčešće prevodi kao 'Bog govori i on živi' ili 'Otkrivatelj tajni'.

- Egipat [מִצְרַיִם / mitsrayim] (narod) Znači: Dvije tjeskobe / Dvije utvrde Tvorba: Hebrejsko ime je u gramatičkoj dvojini (dualni nastavak -ayim). Korijen m-ts-r (matsor) označava granicu, bedem ili tjesnac, stoga može značiti utvrđeno mjesto.

- Kanaan [כְּנַעַן / kena'an] (pokrajina) Znači: Nizina / Zemlja purpura Tvorba: Etimologija je nesigurna, ali se najčešće izvodi iz semitskog korijena k-n-' koji nosi ideju saginjanja, niskosti i poniznosti (nizina naspram brdskih predjela), ili pak iz hurijskog izraza za dragocjenu purpurnu boju kojom se trgovalo. Tekst objašnjava: U Postanku 10,6 Kanaan se spominje i kao osoba, eponimski predak kanaanaca i jedan od Hamovih sinova.

- Faraon [פַרְעֹֽה / far'o] (osoba) Znači: Velika kuća Tvorba: Ovo nije izvorno vlastito ime nego titula izvedena iz staroegipatske riječi 'pr-ꜥꜣ' (per-aa), koja je prvobitno označavala samu kraljevsku palaču s njenim zgradama, da bi s vremenom metonimijski postala naziv za samog monarha.

Ovaj biblijski stih opisuje ključnu prekretnicu u ekonomskoj i društvenoj transformaciji Egipta tijekom sedmogodišnje gladi. Razmjenjujući životno važno žito za sav raspoloživi novac, Josip vrši masovnu centralizaciju bogatstva, pri čemu se cjelokupna kupovna moć obaju pogođenih prostora - Egipta i Kanaana - slijeva u izravno vlasništvo egipatskog vladara. Narod ostaje egzistencijalno ovisan o faraonovoj milosti i državnim zalihama, što tvori uvod u potpuno raspolaganje njihovom zemljom i, u konačnici, njihovom osobnom slobodom, čime drevni Egipat biva trajno obilježen apsolutnom monarhijskom strukturom.

S teološke strane, stih naglašava izniman karakter i vjernost samog Josipa. Našavši se u prilici kakva se nikada dotad nije nudila – usmjeravajući čitavo materijalno bogatstvo poznatog svijeta kroz svoje ruke – on ne zadržava niti najmanji dio za sebe. Unosom svakog srebrnjaka u 'kuću faraonovu' on potvrđuje savršenu podložnost svom gospodaru. Time Josip funkcionira kao arhetip bezgrešnog posrednika koji, unatoč neizmjernoj moći koju posjeduje, djeluje isključivo i predano kao oruđe višeg nauma, osiguravajući spasenje naroda bez podlijeganja iskušenju osobne korupcije.