I uzdržavaše Josip oca svojega i braću svoju i sav dom oca svojega kruhom, prema broju nejači.
I uzdržavaše Josip oca svojega i braću svoju i sav dom oca svojega kruhom, prema broju nejači.
A kruha ne bijaše u svoj zemlji jer glad bijaše veoma teška, te iznemože zemlja egipatska i zemlja kanaanska od gladi.
I pokupi Josip sav novac što se našao u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj za žito koje kupovahu, pa donese Josip novac u kuću faraonovu.
A kad nestade novca iz zemlje egipatske i iz zemlje kanaanske, dođoše svi Egipćani k Josipu: "Daj nam kruha! Pa zašto da umremo pred tobom zato što je nestalo novca?"
A Josip reče: "Dajte stoku svoju pa ću vam dati kruha za stoku vašu, ako je nestalo novca."
I pokupi Josip sav novac što se našao u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj za žito koje kupovahu, pa donese Josip novac u kuću faraonovu.
I pokupi Josif sve novce što se nalažahu po zemlji Misirskoj i po zemlji Hananskoj za žito koje kupovahu, i slagaše novce u kuću Faraonovu.
וַיְלַקֵּט יוֹסֵף אֶת כָּל הַכֶּסֶף הַנִּמְצָא בְאֶֽרֶץ מִצְרַיִם וּבְאֶרֶץ כְּנַעַן בַּשֶּׁבֶר אֲשֶׁר הֵם שֹׁבְרִים וַיָּבֵא יוֹסֵף אֶת הַכֶּסֶף בֵּיתָה פַרְעֹֽה
va/y.la.Ket yo.Sef 'et- kol- ha./Ke.sef ha./nim.Tza' ve./'e.retz- mitz.Ra.yim u./ve./'E.retz ke.Na.'an ba./She.ver 'a.Sher- hem shoe.Rim va/i.ya.Ve' yo.Sef 'et- ha./Ke.sef Bei.ta/h far.'Oh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I prikupi Josip sav novac nađeni u zemlji Egipat i u zemlji Kanaan za žito koje oni kupovahu i donese Josip novac u kuću faraonovu."
1. I prikupi Izvornik: וַיְלַקֵּט [vaylaket] Gramatika: Glagol je u piel konjugaciji (intenzivna radnja) i imperfektu, ali uz dodatak 'vav konverzivnog' koji prevodi značenje u narativni perfekt (prošlo vrijeme). Oblik označava metodično i pomno sakupljanje, pabirčenje. Značenje: Riječ oslikava Josipovu temeljitost i pedantnost kojom provodi faraonov monopol. Radnja nije puko sabiranje, već pedantno iscrpljivanje sveg raspoloživog bogatstva iz ruku stanovništva koje je primorano kupovati hranu za goli život.
2. novac Izvornik: הַכֶּסֶף [hakesef] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini s prefiksom određenog člana 'ha-'. Doslovno označava 'srebro'. Značenje: U drevnom svijetu prije kovanog novca, srebro je služilo kao glavno sredstvo razmjene i mjerilo vrijednosti (vaganjem). Ovdje predstavlja cjelokupnu likvidnu imovinu cijele jedne regije koja se prenosi u državno vlasništvo.
3. za žito Izvornik: בַּשֶּׁבֶר [bashever] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'b' (u, za), asimiliranog određenog člana i imenice 'shever' (žito). Korijen š-b-r primarno nosi značenje 'slomiti'. Značenje: Izraz vjerojatno dolazi od žita koje je izmlaćeno ili zgnječeno (slomljeno), no u biblijskom tekstu nosi snažan odjek. Hrana postaje apsolutna valuta koja 'lomi' financijsku neovisnost naroda, tjerajući ih u ekonomsku ovisnost o vladaru.
4. i donese Izvornik: וַיָּבֵא [vayave'] Gramatika: Hifil (kauzativna) konjugacija glagola 'bo' (doći) s vav konverzivnim, doslovno znači 'i on učini da dođe'. U kontekstu prijenosa objekta prevodi se kao 'i donese'. Značenje: Ovaj izraz teološki naglašava Josipovo savršeno poštenje i upraviteljsku vjernost. Iako kroz njegove ruke prolazi svo bogatstvo dvaju carstava, on ništa ne ostavlja sebi, već sve usmjerava svome gospodaru, faraonu.
5. u kuću Izvornik: בֵּיתָה [beyta] Gramatika: Imenica 'bayit' (kuća) obogaćena je sufiksom '-ah' (takozvani 'he locale' ili smjerokazno he). Ovaj nastavak označava kretanje prema nekom cilju, dakle 'prema/u kuću'. Značenje: Faraonova kuća (palača i njena riznica) ovdje figurira kao središte apsolutne moći starog Egipta. Prostor privatnog vladarevog doma postaje državna banka u kojoj je pohranjena egzistencija čitavog poznatog svijeta. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [Bog] doda / On [Bog] dodaje Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena j-s-p (יסף, yasaf) što znači 'dodati', 'umnožiti' ili 'pridodati'. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela pri rođenju Josipa govori: 'Neka mi Jahve prida još jednoga sina!', izražavajući tako vjeru u blagoslov umnožavanja potomstva, ali i u uklanjanje sramote neplodnosti (korijen asaf - uzeti). Promjena imena: Faraon ga je kasnije (Postanak 41,45) nazvao egipatskim imenom Safnat Paneah (Zafnat-Paneah), što se najčešće prevodi kao 'Bog govori i on živi' ili 'Otkrivatelj tajni'.
- Egipat [מִצְרַיִם / mitsrayim] (narod) Znači: Dvije tjeskobe / Dvije utvrde Tvorba: Hebrejsko ime je u gramatičkoj dvojini (dualni nastavak -ayim). Korijen m-ts-r (matsor) označava granicu, bedem ili tjesnac, stoga može značiti utvrđeno mjesto.
- Kanaan [כְּנַעַן / kena'an] (pokrajina) Znači: Nizina / Zemlja purpura Tvorba: Etimologija je nesigurna, ali se najčešće izvodi iz semitskog korijena k-n-' koji nosi ideju saginjanja, niskosti i poniznosti (nizina naspram brdskih predjela), ili pak iz hurijskog izraza za dragocjenu purpurnu boju kojom se trgovalo. Tekst objašnjava: U Postanku 10,6 Kanaan se spominje i kao osoba, eponimski predak kanaanaca i jedan od Hamovih sinova.
- Faraon [פַרְעֹֽה / far'o] (osoba) Znači: Velika kuća Tvorba: Ovo nije izvorno vlastito ime nego titula izvedena iz staroegipatske riječi 'pr-ꜥꜣ' (per-aa), koja je prvobitno označavala samu kraljevsku palaču s njenim zgradama, da bi s vremenom metonimijski postala naziv za samog monarha.
Ovaj biblijski stih opisuje ključnu prekretnicu u ekonomskoj i društvenoj transformaciji Egipta tijekom sedmogodišnje gladi. Razmjenjujući životno važno žito za sav raspoloživi novac, Josip vrši masovnu centralizaciju bogatstva, pri čemu se cjelokupna kupovna moć obaju pogođenih prostora - Egipta i Kanaana - slijeva u izravno vlasništvo egipatskog vladara. Narod ostaje egzistencijalno ovisan o faraonovoj milosti i državnim zalihama, što tvori uvod u potpuno raspolaganje njihovom zemljom i, u konačnici, njihovom osobnom slobodom, čime drevni Egipat biva trajno obilježen apsolutnom monarhijskom strukturom.
S teološke strane, stih naglašava izniman karakter i vjernost samog Josipa. Našavši se u prilici kakva se nikada dotad nije nudila – usmjeravajući čitavo materijalno bogatstvo poznatog svijeta kroz svoje ruke – on ne zadržava niti najmanji dio za sebe. Unosom svakog srebrnjaka u 'kuću faraonovu' on potvrđuje savršenu podložnost svom gospodaru. Time Josip funkcionira kao arhetip bezgrešnog posrednika koji, unatoč neizmjernoj moći koju posjeduje, djeluje isključivo i predano kao oruđe višeg nauma, osiguravajući spasenje naroda bez podlijeganja iskušenju osobne korupcije.