I naseli Josip oca svojega i braću svoju te im dade posjed u zemlji egipatskoj, u najboljem dijelu zemlje, u zemlji Ramsesovoj, kao što zapovjedi faraon.
I uzdržavaše Josip oca svojega i braću svoju i sav dom oca svojega kruhom, prema broju nejači.
A kruha ne bijaše u svoj zemlji jer glad bijaše veoma teška, te iznemože zemlja egipatska i zemlja kanaanska od gladi.
I pokupi Josip sav novac što se našao u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj za žito koje kupovahu, pa donese Josip novac u kuću faraonovu.
A kad nestade novca iz zemlje egipatske i iz zemlje kanaanske, dođoše svi Egipćani k Josipu: "Daj nam kruha! Pa zašto da umremo pred tobom zato što je nestalo novca?"
A kruha ne bijaše u svoj zemlji jer glad bijaše veoma teška, te iznemože zemlja egipatska i zemlja kanaanska od gladi.
Ali nesta hljeba u svoj zemlji, jer glad bijaše vrlo velika, i uzmuči se zemlja Misirska i zemlja Hananska od gladi.
וְלֶחֶם אֵין בְּכָל הָאָרֶץ כִּֽי כָבֵד הָרָעָב מְאֹד וַתֵּלַהּ אֶרֶץ מִצְרַיִם וְאֶרֶץ כְּנַעַן מִפְּנֵי הָרָעָֽב
ve./Le.chem 'ein be./khol ha./'A.retz ki- kha.Ved ha./ra.'Av me.'Od va./Te.lah 'E.retz mitz.Ra.yim ve./'E.retz ke.Na.'an mi./pe.Nei ha./ra.'Av
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kruha nema u svoj zemlji jer teška glad veoma, i iznemože zemlja Egipat i zemlja Kanaan od lica gladi."
1. i kruha nema Izvornik: וְלֶחֶם אֵין [velechem 'eyn] Gramatika: Imenica 'lechem' (kruh) s veznikom 'waw' (i/a) ispred partikule negacije 'eyn' (nema, ne postoji). Invertirani redoslijed riječi (subjekt pa negacija) naglašava upravo ono što bolno nedostaje. Značenje: Kruh predstavlja samu osnovu života na starom Bliskom istoku. Njegov apsolutni nedostatak označava vrhunac egzistencijalne krize i potpunu ovisnost čovječanstva o Božjoj providnosti kroz Josipa.
2. teška Izvornik: כָבֵד [khaved] Gramatika: Pridjev (ili perfekt stativnog glagola) iz korijena K-B-D, koji znači biti težak. Ovdje je u muškom rodu jednine i usklađen je s imenicom glad. Značenje: Ova riječ u Bibliji označava fizičku težinu, ali se koristi i za slavu (kavod). Ovdje težina gladi predstavlja neizdrživ teret koji fizički lomi stanovništvo, tvoreći tematski kontrast Božjoj slavi.
3. i iznemože Izvornik: וַתֵּלַהּ [vatelah] Gramatika: Glagol iz korijena L-H-H (לָהַה) u Qal imperfektu s waw-konsekutivom (3. lice jednine ženskog roda). Označava stanje krajnje klonulosti, ludila od iscrpljenosti ili padanja u nesvijest. Značenje: Ovaj rijetki glagol personificira samu zemlju, prikazujući je kao živo biće koje gubi posljednje atome snage. Snažno dočarava apokaliptične razmjere katastrofe pred kojom su sva carstva bespomoćna.
4. od lica gladi Izvornik: מִפְּנֵי הָרָעָֽב [mipeney hara'av] Gramatika: Prijedložni izraz sastavljen od prijedloga 'min' (od) i konstruktnog stanja imenice 'panim' (lice), spojen s imenicom glad koja ima određeni član. Doslovno 'od lica gladi'. Značenje: Ovaj idiom personificira glad kao zastrašujućeg neprijatelja ili okrutnog tiranina. Zemlja i njeni stanovnici doslovno bježe, uzmiču i padaju pred 'licem' te neumoljive razorne sile. Imena: - Egipat [מִצְרַיִם / mitsrayim] (pokrajina) Znači: Vjerojatno 'dvije tjeskobe', 'dvije međe' ili 'dvije tvrđave'. Tvorba: Riječ ima dualni nastavak '-ayim', što se redovito tumači kao referenca na Gornji i Donji Egipat. Semitski korijen M-TS-R označava granicu, ali i tjeskobu, opsadu ili bedem.
- Kanaan [כְּנַעַן / kena'an] (pokrajina) Znači: Vjerojatno 'zemlja purpura' ili 'nizina'. Tvorba: Etimologija nije sasvim sigurna; često se povezuje s hurijskom riječi 'kinahhu' za crveni purpur (po kojem je feničanska obala bila poznata) ili s korijenom K-N-A ('biti nizak', 'poniziti se'), što bi označavalo nizinski kraj.
Ovaj stih (Postanak 47:13) predstavlja dramatičan vrhunac narativa o Josipu i sedam godina gladi. Kroz snažnu personifikaciju i osebujan vokabular, biblijski pisac dočarava razmjere katastrofe koja više nije samo ekonomska kriza, već egzistencijalni kolaps. Apokaliptična slika zemlje koja doslovno 'pada u nesvijest' i gubi životnu snagu pred neumoljivim 'licem gladi' služi kao moćan kontrast dotadašnjoj slici moći egipatskog carstva, zorno pokazujući krhkost najnaprednijih ljudskih civilizacija.
Teološki gledano, ovaj prizor potpune ljudske i prirodne nemoći priprema pozornicu za spasenje koje dolazi isključivo kroz Božju providnost. Znakovito je da su i Egipat, kao simbol vrhunske ljudske moći i poretka, i Kanaan, kao zemlja Božjeg obećanja, jednako pogođeni i iznemogli. Glad izjednačava sve narode u njihovoj krhkosti, briše granice i ukazuje na apsolutnu ovisnost svakog stvorenja o Stvoritelju koji jedini osigurava preživljavanje u svijetu koji umire.