Početna ›

Postanak 42,8 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A Josip, on bijaše vladar nad zemljom; on prodavaše žito svemu narodu zemlje. I dođoše braća Josipova te mu se pokloniše licem do zemlje.

Kad vidje Josip braću svoju, prepozna ih, ali se učini strancem prema njima i progovori s njima oštro te im reče: "Odakle dođoste?" A oni rekoše: "Iz zemlje kanaanske, kupiti hranu."

I prepozna Josip braću svoju, a oni njega ne prepoznaše.

Tada se sjeti Josip snova koje je sanjao o njima, pa im reče: "Uhode ste vi! Došli ste vidjeti golotinju zemlje."

A oni mu rekoše: "Ne, gospodaru moj, nego sluge tvoje dođoše kupiti hranu.

Biblija

I prepozna Josip braću svoju, a oni njega ne prepoznaše.

Daničić-Karadžić

Josif dakle pozna braću svoju; ali oni njega ne poznaše.

Original

וַיַּכֵּר יוֹסֵף אֶת אֶחָיו וְהֵם לֹא הִכִּרֻֽהוּ

Izgovor

va/i.ya.Ker yo.Sef 'et- 'e.Cha/v ve./Hem lo' hi.ki.Ru./hu

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I-prepozna Josip [objekt] braću-svoju, a-oni ne prepoznaše-njega."

Analiza

1. I-prepozna Izvornik: וַיַּכֵּר [vayaker] Gramatika: Glagol u imperfektu Hifil, 3. lice jednine muškog roda od korijena נ־כ־ר (n-k-r). Prefiks 'vav' (ו) je takozvani vav-konsekutiv koji imperfektu daje značenje narativne prošlosti. Značenje: Označava kognitivno i vizualno prepoznavanje. Pisac naglašava Josipovu prednost i znanje o identitetu ljudi koji stoje pred njim, čime započinje dramatični zaplet.

2. braću-svoju Izvornik: אֶחָיו ['echayv] Gramatika: Imenica muškog roda u množini (אחים) u konstruktnom stanju sa pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine muškog roda ('njegovu'). Značenje: Korištenje ove riječi naglašava duboko krvno srodstvo unatoč prošloj izdaji. Josip ih ne gleda samo kao strance iz Kanaana, već ih i dalje prepoznaje kao vlastitu obitelj.

3. a-oni Izvornik: וְהֵם [vehem] Gramatika: Veznik vav (ו) koji se ovdje prevodi adversativno ('a' ili 'ali'), spojen s neovisnom osobnom zamjenicom 3. lica množine ('oni'). Značenje: Izraz uvodi snažan kontrast između Josipovog sveznanja u ovoj situaciji i potpunog neznanja njegove braće. Naglašava dramatsku ironiju trenutka.

4. ne prepoznaše-njega Izvornik: לֹא הִכִּרֻֽהוּ [lo' hikiruhu] Gramatika: Negacija 'lo' praćena glagolom u perfektu Hifil, 3. lice množine od korijena נ־כ־ר sa sufiksom za 3. lice jednine ('njega'). Značenje: Ovo neprepoznavanje ima i fizičku i psihološku dimenziju. Osim što je Josip stariji, u egipatskoj odjeći i govori preko prevoditelja, oni kognitivno ne mogu pojmiti da bi rob kojeg su prodali mogao biti gospodar Egipta. Imena:

- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: "Neka doda" ili "Neka umnoži". Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagola יָסַף (yasaf), što znači "dodati", "povećati" ili "pridodati", stavljenog u Hifil (kauzativni) oblik imperfekta. Tekst objašnjava: U Postanku 30:23-24 ime se objašnjava dvostrukom igrom riječi. Prvo s korijenom 'asaf' (oduzeti): "Bog je skinuo (asaf) moju sramotu!", a zatim s 'yasaf' (dodati) iz kojeg ime i potječe: "Neka mi Jahve pridoda (yosef) još jednoga sina!" Promjena imena: Kasnije u tekstu (Postanak 41:45) faraon mu daje egipatsko ime Zafnat Paneah (hebr. Zaphenath-Pa'neach), koje prema egiptolozima znači "Bog govori: on će živjeti" ili "Otkrivatelj tajni", čime se asimilira u egipatsko društvo.

Zaključak

Ovaj kratak stih iz Postanka 42:8 predstavlja jedan od najnapetijih trenutaka u cjelokupnom biblijskom narativu o patrijarsima. On sažima suštinu dramatske ironije: Josip, kojeg su braća prodala u ropstvo kako bi spriječili ispunjenje njegovih snova o vladanju nad njima, sada stoji pred njima kao vrhovni gospodar Egipta. Jednostrana narav ovog prepoznavanja postavlja pozornicu za sve što slijedi.

Teološki i narativno, to što braća ne prepoznaju Josipa ilustrira njihovu sljepoću koja proizlazi iz krivnje i nemogućnosti sagledavanja Božje providnosti. Dok Josip u njima odmah prepoznaje svoju braću, oni u njemu vide samo stranu, autoritarnu silu. Ovo skrivanje identiteta Josipu daje priliku da ispita jesu li se njegova braća promijenila, pokrećući tako dug i bolan, ali nužan proces koji će na kraju dovesti do potpunog pokajanja, opraštanja i obiteljskog pomirenja.