A zapovjednik straže postavi Josipa k njima, pa ih je on posluživao; i bijahu neko vrijeme u pritvoru.
A zapovjednik straže postavi Josipa k njima, pa ih je on posluživao; i bijahu neko vrijeme u pritvoru.
I usnuše san obojica, svaki svoj san u istoj noći, svaki prema tumačenju svojega sna, peharnik i pekar koji pripadahu kralju egipatskomu, a koji bijahu svezani u tamničkoj kući.
Kada Josip ujutro dođe k njima i pogleda ih, gle, oni bijahu snuždeni.
Tada upita faraonove dvorane koji bijahu s njim u pritvoru u kući gospodara njegova: "Zašto su vam lica danas snuždena?"
Oni mu rekoše: "Usnuli smo san, a nema nikoga da ga protumači." A Josip im reče: "Ne pripadaju li Bogu tumačenja? Ispričajte mi, molim vas."
Kada Josip ujutro dođe k njima i pogleda ih, gle, oni bijahu snuždeni.
I sjutradan kad dođe Josif k njima, pogleda ih, a oni bjehu vrlo neveseli.
וַיָּבֹא אֲלֵיהֶם יוֹסֵף בַּבֹּקֶר וַיַּרְא אֹתָם וְהִנָּם זֹעֲפִֽים
va/i.ya.Vo' 'a.lei./Hem yo.Sef ba./Bo.ker va/i.Yar' 'o.Ta/m ve./hi.Na/m zo.'a.Fim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dođe k njima Josip u jutro i vidje njih i gle oni snuždeni"
1. i dođe Izvornik: וַיָּבֹא [vayavo'] Gramatika: Vayyiqtol oblik (waw-konsekutiv s imperfektom) glagola בוא (doći). Služi za izražavanje slijeda događaja u povijesnom pripovijedanju. Značenje: Označava Josipov redoviti dolazak i brigu za zatvorenike koji su mu bili povjereni. Pokazuje njegovu savjesnost u izvršavanju dužnosti unatoč vlastitom nepravednom zatočeništvu.
2. u jutro Izvornik: בַּבֹּקֶר [baboker] Gramatika: Prijedlog בְּ (u) stopljen s određenim članom i spojeno s imenicom בֹּקֶר (jutro). Značenje: Jutro u biblijskoj tradiciji često označava vrijeme novih spoznaja, odluka i Božje intervencije. Ovdje postavlja scenu za otrkivanje snova usnulih prethodne noći.
3. i vidje Izvornik: וַיַּרְא [vayar'] Gramatika: Vayyiqtol oblik glagola ראה (vidjeti). Redovit narativni alat za izražavanje zapažanja subjekta. Značenje: Josip ne gleda samo površno; on pažljivo uočava stanje svojih sužnjeva. Njegova sposobnost zapažanja ukazuje na iznimnu empatiju i duhovnu osjetljivost u tuđoj patnji.
4. i gle oni Izvornik: וְהִנָּם [vehinam] Gramatika: Veznik וְ (i) spojen s pokaznom česticom הִנֵּה (gle, evo) te pronominalnim sufiksom trećeg lica množine (oni). Značenje: Služi kao retorički alat koji skreće pozornost i čitatelja stavlja izravno u Josipovu perspektivu. Naglašava iznenadnost i zapanjujuću uočljivost njihovog teškog stanja.
5. snuždeni Izvornik: זֹעֲפִֽים [zo'afiym] Gramatika: Qal aktivni particip, muški rod množine od korijena זעף (biti zlovoljan, ljut, snužden, izmijenjenog lica). Značenje: Ovaj izraz ukazuje na duboku unutarnju uznemirenost koja se jasno očituje na njihovim licima. Njihova turobnost proizlazi iz nemogućnosti tumačenja vlastitih znakovitih snova, čime se priprema teren za Josipovo proročko djelovanje. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: "neka On (Jahve) doda" ili "neka pridoda" Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena יָסַף (yasaf), što znači "dodati", "pridodati", "umnožiti". Oblik je hipokoristik teoforskog imena (s izostavljenim Božjim imenom). Tekst objašnjava: U Postanku 30,23-24 Biblija nudi dvostruku igru riječi. Rahela prvo kaže: "Bog je skinuo (asaf) moju sramotu", a zatim mu daje ime Josip (Yosef) govoreći: "Neka mi Jahve pridoda (yasaf) još jednoga sina!" Promjena imena: Kasnije u tekstu (Postanak 41,45), egipatski faraon mu daje ime "Safnat Paneah" (otkrivatelj tajni / onaj koji poznaje stvari), označavajući njegov prelazak na poziciju moći i integraciju u egipatski dvorski sustav.
Stih iz Postanka 40,6 na sažet način prikazuje Josipovu savjesnost, oštroumnost i duboku empatiju. Iako je i sam bio nepravedno zatočen u tamnici, Josip ne dopušta da ga vlastita patnja otupi za potrebe drugih, već pozorno i savjesno obavlja svoju dužnost nadglednika, odmah primjećujući promjenu u raspoloženju i potištenost faraonovih peharnika i pekara.
Ova Josipova empatija i brižnost ključni su pokretač svih daljnjih događaja. Njegovo zapažanje dovest će do pitanja o njihovom stanju, potom do tumačenja snova, a u konačnici i do njegovog izlaska pred faraona i uzdizanja na vlast. Tekst predivno demonstrira kako božanska providnost često djeluje upravo kroz male, naizgled beznačajne činove svakodnevne ljudske pažnje i preuzimanja odgovornosti za bližnje, čak i u najtežim životnim okolnostima.