I dogodi se u treći dan, dok bijahu u bolovima, da uzeše dva sina Jakovljeva, Šimun i Levi, braća Dinina, svaki svoj mač, pa dođoše na grad bezbrižno i ubiše svako muško.
I Hamora i Šekema, sina njegova, ubiše oštricom mača, pa uzeše Dinu iz kuće Šekemove i izađoše.
Sinovi Jakovljevi dođoše na pobijene i oplijeniše grad zato što su okaljali sestru njihovu.
Sitnu stoku njihovu i goveda njihova i magarce njihove, i ono što bijaše u gradu i ono što bijaše u polju, uzeše;
i sve bogatstvo njihovo i svu djecu njihovu i žene njihove zarobiše, te oplijeniše i sve što bijaše u kući.
Sinovi Jakovljevi dođoše na pobijene i oplijeniše grad zato što su okaljali sestru njihovu.
Tada dođoše sinovi Jakovljevi na pobijene, i oplijeniše grad, jer u njemu bi osramoćena sestra njihova.
בְּנֵי יַעֲקֹב בָּאוּ עַל הַחֲלָלִים וַיָּבֹזּוּ הָעִיר אֲשֶׁר טִמְּאוּ אֲחוֹתָֽם
be.Nei ya.'a.Ko Ba.'u 'al- ha./cha.la.Lim va/i.ya.Vo.zu ha./'Ir 'a.Sher ti.me.'U 'a.cho.Ta/m
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sinovi Jakova dođoše na pobijene i oplijeniše grad zato što okaljaše sestru njihovu."
1. pobijene Izvornik: הַחֲלָלִים [hachalaliym] Gramatika: Imenica muškog roda u množini s određenim članom, izvedena od glagolskog korijena halal (חָלַל) - probosti ili smrtno raniti. Značenje: Označava one koji su nasilno probodeni mačem, a ne prirodno preminule. Izbor riječi naglašava potpunu bespomoćnost usmrćenih Sihemljana i surovost osvete koju su nad njima proveli braća.
2. i oplijeniše Izvornik: וַיָּבֹזּוּ [vayavozu] Gramatika: Glagol od korijena bazaz (בָּזַז) u obliku Qal, 3. lice množine s waw-konsekutivnim nastavkom koji radnju vremenski nadovezuje na prethodni događaj. Značenje: Prikazuje prelazak radnje s takozvane pravedničke odmazde zbog obeščašćene sestre na puko otimanje i pljačku grada. Ovaj čin otkriva sudjelovanje ostalih Jakovljevih sinova, pokazujući kako se spirala nasilja proširila.
3. zato što / jer Izvornik: אֲשֶׁר ['asher] Gramatika: Relativna zamjenica ili opći veznik koji doslovno znači 'koji' ili 'onaj koji', no ovdje po kontekstu poprima uzročno značenje ('budući da' ili 'zato što'). Značenje: Ova riječ uvodi teološko i moralno opravdanje koje braća koriste za svoj okrutni čin. Prebacuju težište i krivnju s vlastitog nasilja i otimačine na izvorni grijeh stanovnika grada.
4. okaljaše Izvornik: טִמְּאוּ [time'u] Gramatika: Glagol u perfektu, Piel (intenzivni oblik), 3. lice množine od korijena tame (טָמֵא) - postati nečist. Značenje: Riječ nosi duboko ritualno i moralno značenje narušavanja čistoće. Silovanje Dine u drevnom bliskoistočnom umu nije viđeno samo kao tjelesni prekršaj, nego kao duboko moralno i kultno oskvrnuće obiteljske časti. Imena: - Jakov [יַעֲקֹב / ya'akov] (osoba) Znači: Vjerojatno skraćeno teoforsko ime 'Ya'akov-El', što znači 'Neka Bog štiti'. Druga etimološka opcija temelji se na korijenu za petu pa znači 'onaj koji drži za petu' ili 'istiskuje'. Tvorba: Ime potječe od semitskog korijena עָקַב ('aqav) u značenju hvatanja za petu, varanja ili zaobilaženja, vjerojatno formirano kao teoforsko ime izostavljanjem božanskog sufiksa (El). Tekst objašnjava: Postanak 25,26 objašnjava ime događajem pri rođenju, navodeći da je Jakov pri izlasku iz majčine utrobe rukom držao brata Ezava za petu (עָקֵב - 'aqev). Promjena imena: Kasnije preimenovan u 'Izrael' (יִשְׂרָאֵל - 'onaj koji se bori s Bogom' ili 'Bog vlada') nakon noćne borbe s anđelom u Penuelu (Postanak 32,28), označavajući promjenu njegova karaktera od prevaranta do patrijarha koji izdržava pred Bogom.
Ovaj stih iz Postanka 34,27 predstavlja mračan trenutak u kojem pravednički gnjev Jakovljevih sinova zbog oskvrnuća njihove sestre Dine eskalira u neumjerenu i surovu odmazdu. Dok su Šimun i Levi prvotno proveli krvoproliće usmrtivši ranjive i tek obrezane muškarce, tekst svjedoči da se ostatak braće ('sinovi Jakovljevi') pridružuje u potpunom pustošenju i pljački mrtvih te samoga grada. Njihovo moralno opravdanje leži u osjećaju duboko narušene časti jer im je sestra ritualno i tjelesno 'okaljana', što u tradiciji drevnog Istoka predstavlja neoprostivu sramotu kojom se obeščašćuje čitav rod.
Međutim, narativ Biblije ne opravdava ovaj nasilan čin koji izmiče kontroli. Prelaskom s odmazde na čisto koristoljublje i grabež, braća gube svoju moralnu uzvišenost i kompromitiraju svetu izoliranost i čistoću svog plemena. Njihovo nesrazmjerno nasilje i okrutnost postat će izvor dugotrajne obiteljske rane. Sam Jakov, prestrašen mogućom odmazdom Kanaanaca i zgrožen njihovom bešćutnošću, na svojoj će samrtnoj postelji prokleto osuditi upravo taj obijesni i divlji gnjev Šimuna i Levija (Postanak 49,5-7).