Ovo mi je dvadeset godina u kući tvojoj: služih ti četrnaest godina za dvije kćeri tvoje i šest godina za stado tvoje, a ti si promijenio plaću moju deset puta.
Da nije Bog oca mojega, Bog Abrahamov i Strah Izakov, bio uza me, doista bi me sada praznih ruku otpustio. Muku moju i trud dlanova mojih vidje Bog, pa je sinoć ukorio."
A Laban odgovori i reče Jakovu: "Kćeri su moje kćeri, i sinovi su moji sinovi, i stado je moje stado, i sve što ti vidiš moje je; ali kćerima mojim — što da učinim njima danas ili sinovima njihovim koje rodiše?
Nego sada dođi, sklopimo savez ja i ti, i neka bude za svjedoka između mene i tebe."
Tada Jakov uze kamen i podiže ga za spomen-stup.
A Laban odgovori i reče Jakovu: "Kćeri su moje kćeri, i sinovi su moji sinovi, i stado je moje stado, i sve što ti vidiš moje je; ali kćerima mojim — što da učinim njima danas ili sinovima njihovim koje rodiše?
A Lavan odgovori Jakovu i reče: ove su kćeri moje kćeri, i ovi su sinovi moji sinovi, i ova stoka moja stoka, i što god vidiš sve je moje; pa šta bih učinio danas kćerima svojim ili sinovima njihovijem koje rodiše?
וַיַּעַן לָבָן וַיֹּאמֶר אֶֽל יַעֲקֹב הַבָּנוֹת בְּנֹתַי וְהַבָּנִים בָּנַי וְהַצֹּאן צֹאנִי וְכֹל אֲשֶׁר אַתָּה רֹאֶה לִי הוּא וְלִבְנֹתַי מָֽה אֶֽעֱשֶׂה לָאֵלֶּה הַיּוֹם אוֹ לִבְנֵיהֶן אֲשֶׁר יָלָֽדוּ
va/i.Ya.'an la.Van va/i.Yo.mer 'el- ya.'a.Ko ha./ba.Not be.no.Ta/i ve./ha./ba.Nim ba.Na/i ve./ha./Tzon tzo.N/i ve./Khol 'a.Sher- 'a.Tah ro.'Eh li/- Hu' ve./li/v.no.Ta/i mah- 'e.'e.Seh la./'E.leh hai./Yom 'o li/v.nei./Hen 'a.Sher ya.La.du
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I odgovori Laban i reče k Jakovu kćeri kćeri moje i sinovi sinovi moji i stado stado moje i sve što ti vidiš meni ono i kćerima mojim što učinit ću ovima danas ili sinovima njihovim koje rodiše"
1. I odgovori ... i reče Izvornik: וַיַּעַן ... וַיֹּאמֶר [vaya'an ... vayo'mer] Gramatika: Oba glagola su u qal imperfektu s waw-konsekutivom (וַ), što ih pretvara u narativno prošlo vrijeme. Predstavljaju standardnu, udvojenu formulu za uvođenje govora u biblijskom hebrejskom. Značenje: Ova fraza označava Labanovo preuzimanje riječi i reakciju na Jakovljevu strastvenu obranu. Umjesto da racionalno odgovori na argumente, Laban uzvraća govorom koji naglašava emotivnu povezanost i osobni autoritet.
2. kćeri kćeri moje Izvornik: הַבָּנוֹת בְּנֹתַי [habanot benotay] Gramatika: Imenica u množini s određenim članom (habanot), praćena istom imenicom s posvojnim sufiksom 1. lica jednine (benotay). Imenska rečenica s izostavljenim glagolom 'biti' - doslovno 'te kćeri, kćeri moje (su)'. Značenje: Izražava Labanovo snažno, gotovo apsolutno prisvajanje članova obitelji. Iako su udate za Jakova, po drevnom patrijarhalnom osjećaju vlasništva Laban ih još uvijek smatra potpunim dijelom svoga doma.
3. meni ono Izvornik: לִי הוּא [liy hu'] Gramatika: Prijedlog ל (le) sa sufiksom 1. lica jednine (liy = meni/moje) uz osobnu zamjenicu 3. lica (hu' = ono/on), čineći imensku rečenicu izricanja pripadnosti. Značenje: Predstavlja vrhunac Labanove posesivnosti. On odbija priznati da je Jakov svojim trudom i Božjim blagoslovom stekao vlastiti imetak, arogantno prisvajajući sav rezultat tuđeg rada.
4. što učinit ću Izvornik: מָֽה אֶֽעֱשֶׂה [ma 'e'ese] Gramatika: Upitna zamjenica מָה (ma - što) ispred glagola עָשָׂה ('asah - činiti) u qal imperfektu 1. lica jednine. Imperfekt ovdje izražava namjeru, deliberaciju ili razmišljanje. Značenje: Ovo je retoričko pitanje kojim Laban opravdava svoje povlačenje iz sukoba. Zbog Božjeg upozorenja u snu prethodne noći prisiljen je odustati od napada, no koristi brigu za obitelj kako bi sačuvao ponos pri uzmicanju. Imena:
- Laban [לָבָן / lavan] (osoba) Znači: Bijeli, Bjelina Tvorba: Dolazi od hebrejskog korijena ל-ב-ן (l-b-n) koji znači 'biti bijel'. Može opisivati fizičku karakteristiku (svijetla put) ili imati drevne veze s lunarnim božanstvima, jer 'Levana' znači mjesec.
- Jakov [יַעֲקֹב / ya'akov] (osoba) Znači: Neka Bog štiti; Onaj koji hvata za petu Tvorba: Ime je vjerojatno skraćenica zapadnosemitskog teoforičnog imena Ya'qub-el ('Neka Bog štiti'). Jezično je povezano s hebrejskim korijenom עָקַב ('aqav) što znači 'peta' ili 'slijediti/prevariti'. Tekst objašnjava: Ime je dobio jer je pri rođenju držao svog brata blizanca Ezava za petu (Postanak 25:26). Ezav kasnije tu etimologiju vezuje uz Jakovljeve prijevare (Postanak 27:36). Promjena imena: Bog mu mijenja ime u Izrael ('Bori se s Bogom' ili 'Bog vlada') nakon noćnog hrvanja na potoku Jaboku (Postanak 32:28), označavajući tako preobrazbu njegova karaktera i statusa.
Ovaj stih predstavlja dramatičnu prekretnicu u dugogodišnjem sukobu između Labana i Jakova. Unatoč jasnim dokazima Jakovljevog napornog rada i očitom Božjem blagoslovu koji mu je donio bogatstvo, Laban u svojoj oholosti i pohlepi tvrdi da sve — od stada do kćeri i unuka — pripada isključivo njemu. Njegove riječi odražavaju tvrdo patrijarhalno stajalište onoga vremena, gdje poglavar obitelji zadržava trajnu vlast nad cijelim rodom i svom njihovom imovinom.
Ipak, iza te autoritativne i arogantne izjave krije se Labanov konačni uzmak. Njegovo retoričko pitanje ('što učinit ću ovima danas?') razotkriva kako mu je zapravo svezana ruka jer mu je Bog prethodno zaprijetio u snu. Zato Laban koristi prividnu očinsku i djedovsku brigu kao vješt izgovor za deeskalaciju i nenapadanje, maskirajući svoj poraz očuvanjem obraza. Time se u potpunosti ispunjava Božje obećanje zaštite Jakovu na njegovom putu povratka u obećanu zemlju.