I on reče: 'Podigni sad oči svoje i vidi: svi jarci koji skaču na stado prugasti su, pjegavi i šareni, jer vidjeh sve što ti Laban čini.
Ja sam Bog iz Betela, gdje si pomazao stup, gdje si Mi zavjetovao zavjet. Sada ustani, izađi iz zemlje ove i vrati se u zemlju rođenja svojega.'"
A Rahela i Lea odgovoriše i rekoše mu: "Zar je još nama udjela i baštine u kući oca našega?
Zar mu se ne ubrajamo u tuđinke? Jer nas je prodao, pa je doista i pojeo novac naš.
Jer sve bogatstvo koje je Bog izbavio od oca našega pripada nama i sinovima našim. A sada, sve što ti je Bog rekao, učini."
A Rahela i Lea odgovoriše i rekoše mu: "Zar je još nama udjela i baštine u kući oca našega?
Tada odgovori Rahilja i Lija, i rekoše mu: eda li još imamo kakav dio i našljedstvo u domu oca svojega?
וַתַּעַן רָחֵל וְלֵאָה וַתֹּאמַרְנָה לוֹ הַעוֹד לָנוּ חֵלֶק וְנַחֲלָה בְּבֵית אָבִֽינוּ
va./Ta.'an ra.Chel ve./le.'Ah va./to.Mar.nah l/o ha./'od La./nu Che.lek ve./na.cha.Lah be./Veit 'a.Vi./nu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I odgovori Rahela i Lea i rekoše njemu zar još nama udio i baština u kući oca našega"
1. I odgovori Izvornik: וַתַּעַן [vata'an] Gramatika: Glagol u trećem licu jednine ženskog roda (qal imperfekt s vav-konsekutivom). U biblijskom hebrejskom jeziku često se događa da glagol koji prethodi složenom subjektu stoji u jednini, usklađujući se samo s prvom imenicom u nizu. Značenje: Iako govore obje sestre, upotreba jednine može sugerirati da je Rahela, kao prva navedena i ona koju je Jakov više volio, preuzela inicijativu u govoru. To daje dozu promptnosti, izravnosti i odlučnosti njihovoj reakciji.
2. i rekoše Izvornik: וַתֹּאמַרְנָה [vato'marna] Gramatika: Glagol u trećem licu množine ženskog roda (qal imperfekt s vav-konsekutivom). Ovdje se gramatički oblik vraća u množinu, čime se eksplicitno obuhvaćaju obje žene kao sugovornice. Značenje: Prelazak u množinu snažno naglašava potpuno jedinstvo i suglasje dviju sestara, koje su inače bile oštre suparnice. U ovom prijelomnom trenutku, one govore kao jedan glas i donose zajedničku životnu odluku.
3. zar još nama Izvornik: הַעוֹד לָנוּ [ha'od lanu] Gramatika: Sastoji se od upitne čestice 'ha' (he interrogativum) spojene na prilog 'od' (još, ponovno), te prijedloga 'le' (za, prema) s pronominalnim sufiksom prvog lica množine (nama). Značenje: Ova retorička konstrukcija prenosi duboko ogorčenje i osjećaj konačnosti. Sestre zapravo ne traže informaciju, već konstatiraju potpuno i nepovratno slomljen odnos s ocem koji ih je izrabljivao.
4. udio i baština Izvornik: חֵלֶק וְנַחֲלָה [chelek venachala] Gramatika: Dvije imenice u apsolutnom stanju spojene veznikom 've' (i). 'Chelek' znači dio ili porcija, a 'nachala' označava nasljednu zemlju ili trajnu obiteljsku imovinu koja se prenosi generacijama. Značenje: U patrijarhalnom društvu kćeri rijetko nasljeđuju zemlju ('nachala'), ali im apsolutno pripada dio ('chelek') miraza (cijene mladenke) koji je otac trebao sačuvati za njih. Ova fraza pokazuje njihovu bolnu svjesnost da su financijski i socijalno opljačkane.
5. u kući oca našega Izvornik: בְּבֵית אָבִֽינוּ [beveyt 'aviynu] Gramatika: Konstruktni lanac (smichut). Prijedlog 'be' (u) spojen je na 'beyt' (kuća u status constructus), dok imenica 'av' (otac) nosi posvojni sufiks prvog lica množine. Značenje: 'Kuća oca' bila je temelj identiteta i pravne zaštite u starom vijeku. Izgovaranjem ovih riječi, sestre službeno prekidaju klanovsku pripadnost Labanovom kućanstvu i time pravno opravdavaju Jakovljev bijeg. Imena:
- Rahela [רָחֵל / rachel] (osoba) Znači: Ovca, janje Tvorba: Ime je izvedeno iz uobičajene semitske riječi za ovcu (hebrejski 'rachel', arapski 'rihl'). Imena povezana sa životinjama bila su iznimno česta u drevnim pastoralnim i nomadskim društvima Bliskog istoka.
- Lea [לֵאָה / le'a] (osoba) Znači: Divlja krava ili umorna Tvorba: Prema jednoj teoriji dolazi iz akadskog 'littu' što znači 'divlja krava', čest motiv plodnosti koji stvara logičnu paralelu s Rahelinim imenom 'ovca'. Alternativno, ime može potjecati od hebrejskog glagola 'la'ah' (biti umoran, iscrpljen).
Ovaj stih iz Postanka (31:14) predstavlja ključni trenutak ženske emancipacije u drevnom tekstu i radikalan prelazak lojalnosti s oca Labana na muža Jakova. Postavivši retoričko pitanje o svom nasljedstvu, Rahela i Lea jasno daju do znanja da ih je njihov otac potpuno iznevjerio; prisvojio je njihov miraz (cijenu za mladenku) i tretirao ih kao strankinje koje prodaje za radnu snagu, a ne kao kćeri. Njihov pristanak na bijeg uklanja i posljednju pravnu i moralnu prepreku Jakovljevom odlasku, dajući mu puni legitimitet za napuštanje Mezopotamije.
Zanimljivo je i teološki duboko značajno da ovaj stih prikazuje rijedak trenutak potpunog jedinstva između dviju sestara čiji je odnos inače bio obilježen gorkim suparništvom za Jakovljevu naklonost. Obje se u potpunosti slažu u ocjeni stanja i zajedno odbacuju svoju prošlost (svoju 'kuću oca'). Njihova zajednička odluka da se odvoje od poganske sredine i upute u nepoznato uz svog muža temeljni je preduvjet za povratak u Obećanu zemlju i formiranje budućih dvanaest plemena izraelskog naroda.