I nadjenu mu ime Josip: "Neka mi Jahve doda drugoga sina!"
I nadjenu mu ime Josip: "Neka mi Jahve doda drugoga sina!"
I bi, kad Rahela rodi Josipa, da Jakov reče Labanu: "Otpusti me da odem u mjesto svoje i u zemlju svoju.
Daj mi žene moje i djecu moju, za koje sam ti služio, pa da odem; jer ti znaš službu moju kojom sam ti služio."
A Laban mu reče: "Ako sam, molim te, našao milost u očima tvojim — gatao sam i vidio da me Jahve blagoslovio zbog tebe."
I reče: "Odredi mi plaću svoju, i dat ću je."
Daj mi žene moje i djecu moju, za koje sam ti služio, pa da odem; jer ti znaš službu moju kojom sam ti služio."
Daj mi žene moje, za koje sam ti služio, i djecu moju, da idem, jer znaš kako sam ti služio.
תְּנָה אֶת נָשַׁי וְאֶת יְלָדַי אֲשֶׁר עָבַדְתִּי אֹֽתְךָ בָּהֵן וְאֵלֵכָה כִּי אַתָּה יָדַעְתָּ אֶת עֲבֹדָתִי אֲשֶׁר עֲבַדְתִּֽיךָ
te.Na/h 'et- na.Sha/i ve./'Et ye.la.Da/i 'a.Sher 'a.Vad.ti 'o.te./Kha ba./Hen ve./'e.Le.khah ki 'a.Tah ya.Da'.ta 'et- 'a.vo.da.T/i 'a.Sher 'a.vad.Ti./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Daj žene moje i djecu moju za koje služio sam tebe za njih i da idem jer ti znaš službu moju koju služio sam te."
1. Daj Izvornik: תְּנָה [tena] Gramatika: Imperativ (Qal), 2. lice muškog roda jednine od glagola natan (dati), s dodanim paragogičkim sufiksom 'he' na kraju. Ovaj nastavak ublažava imperativ i daje mu ton usrdne molbe ili snažnog htijenja. Značenje: Jakov iznosi svoj zahtjev odlučno, ali u formi koja još uvijek priznaje Labanov autoritet kao glave šire obitelji i poslodavca. On traži da ga se formalno i pošteno otpusti.
2. služio sam Izvornik: עָבַדְתִּי ['avadtiy] Gramatika: Glagol u perfektu (Qal), 1. lice jednine od korijena 'avad (raditi, služiti). Perfekt ovdje označava potpuno svršenu radnju. Značenje: Jakov naglašava da je njegov dio ugovora u potpunosti izvršen. Njegova služba od četrnaest godina nije nešto što i dalje traje, već gotova obveza koja mu sada daje pravo na slobodu.
3. za njih Izvornik: בָּהֵן [bahen] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, s, pomoću, za) spojen sa sufiksom 3. lica ženskog roda množine (hen). Značenje: Prijedlog 'be' ovdje ima funkciju cijene (pretium). Jakov izričito povezuje svoju dugogodišnju mukotrpnu službu kao direktnu otkupninu plaćenu za svoje žene, Leu i Rahelu.
4. i da idem Izvornik: וְאֵלֵכָה [ve'elekha] Gramatika: Veznik 'vaw' (i) uz kohortativ glagola halakh (ići), 1. lice jednine. Kohortativ redovito izražava namjeru, želju ili vlastiti poticaj. Značenje: Ova riječ izražava duboku, osobnu žudnju i volju za povratkom u domovinu koju mu je Bog obećao. Nije to samo pasivan odlazak, već aktivna želja za započinjanjem novog, samostalnog poglavlja života.
5. službu moju Izvornik: עֲבֹדָתִי ['avodatiy] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini sa sufiksom 1. lica jednine. Korijen je isti kao i kod glavnog glagola u stihu (služiti). Značenje: Odnosi se na cjelokupan Jakovljev teški rad, trud i doprinos. Ponavljanje istog korijena naglašava težinu i osobnu prirodu tog rada, koji je donio veliki blagoslov Labanovom kućanstvu.
6. znaš Izvornik: יָדַעְתָּ [yada'ta] Gramatika: Perfekt (Qal), 2. lice muškog roda jednine od korijena yada' (znati). Značenje: U biblijskom smislu, znati znači iskusiti iz prve ruke, a ne samo intelektualno usvojiti činjenicu. Jakov podsjeća Labana da on ne samo da posjeduje informaciju o njegovom radu, već je osobno iskusio i profitirao od njegove besprijekorne službe.
Ovaj stih iz Knjige Postanka (Postanak 30,26) predstavlja ključnu prekretnicu u Jakovljevom životu, trenutak kada nakon četrnaest godina mukotrpnog služenja on izričito zahtijeva neovisnost od Labana. Njegov je zahtjev pravno i moralno utemeljen na činjenici da je svoj dio ugovora pošteno i u potpunosti odradio, što u tekstu potvrđuje opetovanim korištenjem korijena riječi za 'službu' (avad) i pozivanjem na Labanovo osobno svjedočanstvo ('ti znaš').
Jakov u ovom trenutku više nije samo bjegunac bez igdje ičega ili obični najamni radnik, već glava vlastite obitelji koji traži pravo na svojinu i slobodu povratka u Obećanu zemlju. Stih oslikava napetost između pravedne naknade za rad i oslobođenja, pripremajući pozornicu za konačni Božji blagoslov koji će Jakova učiniti neovisnim i bogatim prije samog povratka u Kanaan.