Tada se Bog sjeti Rahele; i usliša je Bog te otvori utrobu njezinu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tada se Bog sjeti Rahele; i usliša je Bog te otvori utrobu njezinu.
I ona zatrudnje i rodi sina, pa reče: "Ukloni Bog sramotu moju!"
I nadjenu mu ime Josip: "Neka mi Jahve doda drugoga sina!"
I bi, kad Rahela rodi Josipa, da Jakov reče Labanu: "Otpusti me da odem u mjesto svoje i u zemlju svoju.
Daj mi žene moje i djecu moju, za koje sam ti služio, pa da odem; jer ti znaš službu moju kojom sam ti služio."
I nadjenu mu ime Josip: "Neka mi Jahve doda drugoga sina!"
I nadjede mu ime Josif, govoreći: neka mi doda Gospod još jednoga sina.
וַתִּקְרָא אֶת שְׁמוֹ יוֹסֵף לֵאמֹר יֹסֵף יְהוָה לִי בֵּן אַחֵֽר
va./tik.Ra' 'et- she.M/o yo.Sef le./Mor yo.Sef Yah.weh l/i ben 'a.Cher
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I nazva [oznaka akuzativa] ime njegovo Josip govoreći Neka doda Jahve meni sina drugoga"
1. I nazva Izvornik: וַתִּקְרָא [vatikra'] Gramatika: Glagol u obliku wayyiqtol (imperfekt s konsekutivnim vavom), treće lice jednine ženskog roda, od korijena q-r-' (zvati, imenovati). Ovaj oblik izražava prošlu, svršenu radnju u pripovjednom nizu i direktno se nadovezuje na prethodne događaje. Značenje: Označava Rachelin čin davanja imena djetetu, što je u drevnom Bliskom istoku često bilo pravo majke i nosilo je proročki ili molitveni značaj. Njeno imenovanje izražava prepoznavanje Božjeg djelovanja u njenom životu.
2. ime njegovo Izvornik: שְׁמוֹ [shemo] Gramatika: Imenica muškog roda jednina (šem, ime) na koju je dodan pronominalni sufiks za posvojnu zamjenicu trećeg lica jednine muškog roda (njegovo). Značenje: U biblijskom poimanju ime nije samo identifikacijska oznaka ili etiketa, već reprezentira bit, karakter i sudbinu osobe. Davanje imena uspostavlja identitet djeteta pred Bogom i zajednicom.
3. Josip / Neka doda Izvornik: יוֹסֵף / יֹסֵף [yosef] Gramatika: Glagol u obliku jususiva (željni način) Hifil konjugacije (kauzativna osnova), treće lice jednine muškog roda, od korijena y-s-f (dodati, umnožiti). U stihu se ista riječ javlja prvo kao osobno ime, a potom kao glagol. Značenje: Ovo predstavlja klasičnu biblijsku igru riječima (paronomasia) u kojoj ime 'Josip' funkcionira kao molitva i izraz nade. Rahela, nakon dugogodišnje neplodnosti, ovim imenom izražava vjeru u Boga od kojeg traži još veći blagoslov.
4. Jahve Izvornik: יְהוָה [yehva] Gramatika: Vlastita imenica, sveto Božje osobno ime (tetragramaton). Često je vokalizirano punktacijom za Adonai (Gospodin) iz poštovanja. Značenje: Korištenje Božjeg zavjetnog imena, a ne općeg izraza Elohim koji je korišten u prethodnom stihu, naglašava osoban, relacijski i zavjetni odnos. Rahela prepoznaje da ispunjenje njene molitve dolazi direktno od izraelskog Boga.
5. sina drugoga Izvornik: בֵּן אַחֵֽר [ben 'acher] Gramatika: Frazu čine imenica muškog roda jednina (ben, sin) i pridjev muškog roda jednina (acher, drugi) koji stoji u atributivnom položaju, slažući se u rodu i broju. Značenje: Ova fraza otkriva Rachelinu nezasićenost i duboku majčinsku čežnju. Rođenje Josipa nije samo utjeha za njenu sramotu (kako navodi stih 23), već anticipacija i molitva koja će kasnije biti uslišana rođenjem Benjamina. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [On/Jahve] doda, Neka umnoži Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena y-s-f (יָסַף), što znači 'dodati' ili 'povećati'. Predstavlja teoforsko ime u kojem je subjekt (Bog) implicitno prisutan, dakle 'Neka Bog doda'. Tekst objašnjava: Biblijski tekst direktno objašnjava ime kroz Rachelinu izjavu u ovom stihu: 'Neka doda (yosef) Jahve meni sina drugoga'. Zanimljivo je da prethodni stih (Postanak 30:23) donosi još jednu igru riječima s korijenom a-s-f (ukloniti): 'Uklonio je Bog moju sramotu'. Promjena imena: Kasnije, kada Josip postane vezir u Egiptu, faraon mu daje egipatsko ime Zafnat-Paneah (Postanak 41:45).
- Jahve [יְהוָה / yehva] (ostalo) Znači: Onaj koji jest, Koji daje postojanje Tvorba: Prema znanstvenom konsenzusu, potječe od hebrejskog glagolskog korijena h-y-h (הָיָה) ili starijeg h-v-h (הָוָה) koji znači 'biti', 'postojati' ili 'postati', u obliku imperfekta (uzrokujući postojanje ili bivajući prisutnim). Tekst objašnjava: Biblijsko objašnjenje imena daje sam Bog Mojsiju u Knjizi Izlaska (Izlazak 3:14), gdje za sebe kaže 'Ehjeh ašer ehjeh' - 'Ja sam koji jesam' ili 'Biti ću koji ću biti', povezujući ime izravno s glagolom 'biti'.
Ovaj stih iz Knjige Postanka (30:24) predstavlja vrhunac Raheline osobne drame, njezine dugogodišnje borbe s neplodnošću i suparništva sa sestrom Leom. Nakon što konačno rađa svog prvog biološkog sina, ona mu daje ime Josip, što je istovremeno i čin duboke zahvalnosti i smiona molitva za budućnost. Ime služi kao verbalna reprezentacija njezine nade; ono u prijevodu doslovno znači 'Neka doda', što stih eksplicitno povezuje s njezinom gorućom željom da joj Jahve podari 'drugoga sina'.
Pritom je teološki i literarno značajna dvostruka etimološka igra riječima kojom narator oblikuje Josipov identitet. U prethodnom stihu, Rahela rođenje djeteta opisuje glagolom 'asaf' (ukloniti/sabrati), slaveći to što je Bog 'uklonio njezinu sramotu'. Zatim, u ovom stihu, prebacuje se na zvučno sličan glagol 'yasaf' (dodati), tražeći novi blagoslov. To izvrsno demonstrira složenost biblijskog imenovanja, gdje vlastito ime nije puka oznaka, već narativni pečat koji sažima prošlu bol (uklonjena sramota) i oblikuje buduću nadu (novi život) unutar intimnog, zavjetnog odnosa s Bogom (Jahvom).