Požuri, pobjegni onamo, jer ne mogu učiniti nikakvu stvar dok ne dođeš onamo." Stoga prozvaše ime grada Soar.
Požuri, pobjegni onamo, jer ne mogu učiniti nikakvu stvar dok ne dođeš onamo." Stoga prozvaše ime grada Soar.
Sunce izađe nad zemlju kad Lot uđe u Soar.
Tada Jahve izli na Sodomu i na Gomoru sumpor i oganj od Jahve s Nebesa,
i prevrnu one gradove i sav talenat, sve stanovnike gradova i raslinje zemlje.
A žena se njegova obazre iza njega i postade stup soli.
Tada Jahve izli na Sodomu i na Gomoru sumpor i oganj od Jahve s Nebesa,
Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,
וַֽיהוָה הִמְטִיר עַל סְדֹם וְעַל עֲמֹרָה גָּפְרִית וָאֵשׁ מֵאֵת יְהוָה מִן הַשָּׁמָֽיִם
va./Yah.weh him.Tir 'al- se.Dom ve./'al- 'a.mo.Rah ga.fe.Rit va./'Esh me./'Et Yah.weh min- ha./sha.Ma.yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I Jahve izli na Sodomu i na Gomoru sumpor i vatru od Jahve iz nebesa."
1. I Jahve izli Izvornik: וַֽיהוָה הִמְטִיר [vayhva himtiyr] Gramatika: Glagol 'matar' (kišiti) nalazi se u Hifil binyanu (uzročnom obliku), u perfektu, 3. lice jednine. Veznik vav s imenicom ukazuje na istaknutost nove radnje. Značenje: Hifil (uzročni) oblik naglašava da ovo nije prirodna vremenska pojava. Gospodin izravno i aktivno uzrokuje nebesku kaznu, on doslovno 'čini da pada kiša' suda.
2. sumpor i vatru Izvornik: גָּפְרִית וָאֵשׁ [gafriyt va'esh] Gramatika: Dvije imenice povezane veznikom vav. 'Gafrit' je specifičan pojam za sumpor ili smolu i stoji na prvom mjestu kao nositelj specifičnosti ove kazne. Značenje: Ova se sintagma od ovoga trenutka u Bibliji koristi kao arhetip za potpuno božansko uništenje. Označava sud bez milosti i trajnu osudu grijeha.
3. od Jahve Izvornik: מֵאֵת יְהוָה [me'et yehva] Gramatika: Prijedlog 'min' (od) stopljen je s prijedlogom 'et' (s, kod), čineći 'me'et' što znači 'od onoga koji je kod'. Slijedi ga Božje ime u apsolutnom stanju. Značenje: Ponavljanje Božjeg imena (Jahve izli... od Jahve) služi u hebrejskom za emfatično pojačavanje izvora radnje. To naglašava potpunu božansku suverenost i neupitni identitet onoga koji kažnjava.
4. iz nebesa Izvornik: מִן הַשָּׁמָֽיִם [min hashamayim] Gramatika: Prijedlog 'min' (iz) povezan je s određenim članom 'ha' i imenicom u dualu 'shamayim', koja označava nebesa. Značenje: Mjesto presude je zemlja (gradovi na tlu), dok izvor nepobitno ostaje nebeski. Ovaj kontrast naglašava transcendentnost i apsolutni autoritet Božjeg suda koji se ne može izbjeći. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest Tvorba: Ime je najvjerojatnije izvedeno iz hebrejskog glagola 'hayah' (biti, postati) u kauzativnom značenju 'On uzrokuje da biva' ili jednostavnom 'Onaj koji jest'. Tekst objašnjava: Knjiga Izlaska 3:14 daje eksplicitno biblijsko objašnjenje imena kroz izraz 'Ja sam koji jesam' (ehyeh asher ehyeh), naglašavajući Njegovu vječnu prisutnost i samoopstojnost.
- Sodoma [סְדֹם / sedom] (grad) Znači: Značenje je nesigurno i grad nema poznatu pouzdanu etimologiju. Tvorba: Pojedini znanstvenici predlažu veze s arapskim izrazima za učvršćivanje ili pak hebrejskim korijenima za spaljivanje, ali to ostaje samo na razini nagađanja. Izričito pouzdane etimologije nema.
- Gomora [עֲמֹרָה / 'amora] (grad) Znači: Značenje je nesigurno i grad nema poznatu pouzdanu etimologiju. Tvorba: Najčešće se nagađa da ime dolazi od hebrejskog korijena 'amar' (vezati u snop) ili arapskog 'ghamara' (potopiti, preplaviti vodom), no za te teze ne postoje čvrsti jezični dokazi.
Ovaj stih (Postanak 19:24) donosi klimaktični trenutak osude dvaju izopačenih gradova i iznimno je teološki važan zbog jasnog naglaska na suverenom božanskom autoritetu. Ponavljanje Božjeg imena, uz naglasak da je upravo Jahve taj koji kažnjava 'od Jahve iz nebesa', nedvojbeno potvrđuje Njegovu potpunu kontrolu nad tim događajem. Bog ovdje nije promatrač radnje, već aktivan i izravan sudac, dok strašna pojava sumpora i vatre uvodi obrazac koji će kroz cjelokupno biblijsko pismo obilježavati potpunu propast i nepovratni sud nad grijehom.
Rani kršćanski apologeti i crkveni oci bili su posebno zaintrigirani neobičnim sintaktičkim obratom dvostrukog spominjanja Jahve; mnogi su u toj strukturi naslućivali ranu naznaku pluralnosti unutar Božanstva (Boga Sina koji sija sud na zemlji i Boga Oca smještenog na nebu). Bez obzira na kasnija dogmatska iščitavanja, primarni jezični smisao teksta jest snažno usmjeriti čitatelja od prizora zemaljskog uništenja (Sodome i Gomore) prema njegovom nedvosmislenom, jedinstvenom izvoru pravde visoko na nebesima.