Početna ›

Postanak 14,22 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

i blagoslovljen neka je Bog Svevišnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruku tvoju!" I dade mu desetinu od svega.

Tada reče kralj Sodome Abramu: "Daj meni duše, a imetak uzmi sebi."

A Abram reče kralju Sodome: "Podigoh ruku svoju k Jahvi, Bogu Svevišnjemu, Stvoritelju Nebesa i Zemlje:

ni konca ni remena za sandalu, niti išta od svega što je tvoje neću uzeti, da ne rečeš: 'Ja obogatih Abrama.'

Ništa meni, osim onoga što pojedoše momci i dijela ljudi koji iđahu sa mnom: Aner, Eškol i Mamre — oni neka uzmu svoj dio."

Biblija

A Abram reče kralju Sodome: "Podigoh ruku svoju k Jahvi, Bogu Svevišnjemu, Stvoritelju Nebesa i Zemlje:

Daničić-Karadžić

A Avram reče caru Sodomskom: dižem ruku svoju ka Gospodu Bogu višnjemu, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se:

Original

וַיֹּאמֶר אַבְרָם אֶל מֶלֶךְ סְדֹם הֲרִימֹתִי יָדִי אֶל יְהוָה אֵל עֶלְיוֹן קֹנֵה שָׁמַיִם וָאָֽרֶץ

Izgovor

va/i.Yo.mer 'av.Ram 'el- Me.lekh se.Dom ha.ri.Mo.ti ya.D/i 'el- Yah.weh 'el el.Yon ko.Neh sha.Ma.yim va./'A.retz

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I reče Abram k kralju Sodome podigao sam ruku svoju k Jahvi Bogu Svevišnjem Stvoritelju nebesa i zemlje"

Analiza

1. podigao sam ruku svoju Izvornik: הֲרִימֹתִי יָדִי [hariymotiy yadiy] Gramatika: Glagol 'hariymotiy' je u hifil perfektu, 1. lice jednine od korijena 'rum' (podići, uzvisiti). 'Yadiy' je imenica 'yad' (ruka) s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Ovaj izraz označava gestu svečane prisege. Abram fizičkim činom podizanja ruke prema nebu priziva Boga za svjedoka i potvrđuje neopozivost svoje odluke.

2. Bogu Svevišnjem Izvornik: אֵל עֶלְיוֹן ['el 'elyon] Gramatika: Sintagma se sastoji od opće imenice 'el (Bog) i pridjeva 'elyon (najviši, gornji), izvedenog iz glagolskog korijena 'alah' (uzlaziti, ići gore). Značenje: Titula koja naglašava Božju apsolutnu suverenost nad svim drugim silama. Preuzimajući ovaj naslov koji je prethodno izgovorio Melkisedek, Abram potvrđuje identitet svog Boga.

3. Stvoritelju / Vlasniku Izvornik: קֹנֵה [kone] Gramatika: Qal particip aktivni, muški rod jednine od glagola 'qanah'. Ovaj glagol može značiti 'stvoriti', ali i 'kupiti' ili 'steći u posjed'. Značenje: Ovdje opisuje Boga kao apsolutnog Gospodara i vlasnika cijelog svemira. Time se daje teološki temelj Abramovom odbijanju plijena, jer on ovisi isključivo o onom koji posjeduje sve.

4. nebesa i zemlje Izvornik: שָׁמַיִם וָאָֽרֶץ [shamayim va'arets] Gramatika: Riječ 'šamajim' ima oblik duala/množine, dok 'erec' stoji u pausalnom obliku ('arec) zbog položaja na kraju rečenice. Zajedno tvore merizam. Značenje: Spajanjem dviju suprotnosti opisuje se cjelokupni svemir, sve što postoji. Riječ je o potvrdi da ne postoji nijedan dio stvarnosti koji nije pod Božjom vlašću. Imena: - Abram [אַבְרָם / 'avram] (osoba) Znači: Uzvišeni otac (ili: Otac je uzvišen) Tvorba: Ime je složenica od hebrejske imenice 'av' (otac) i glagolskog korijena 'rum' (biti uzvišen, visok). Promjena imena: Kasnije u Postanku 17,5 Bog mu mijenja ime u Abraham (אַבְרָהָם), što sami biblijski tekst objašnjava riječima 'jer ću te učiniti ocem mnoštva naroda'.

- Sodoma [סְדֹם / sedom] (grad) Znači: Nepoznato i nesigurno Tvorba: Etimologiju je nemoguće sa sigurnošću utvrditi. Neki znanstvenici ime povezuju s arapskim korijenom za 'utvrditi' ili 'spaliti', no nema pouzdanog objašnjenja.

- Jahve [יְהוָה / yehva (tetragram YHWH)] (ostalo) Znači: Onaj koji jest (ili: On uzrokuje da bude) Tvorba: Najčešće se smatra da je Ime izvedeno iz hebrejskog glagola 'havah' (biti, postojati), možda u značenju uzročnog oblika hifil. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog Mojsiju objavljuje i tumači svoje Ime riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).

Zaključak

Ovaj stih predstavlja dramatičan vrhunac susreta u Dolini kraljeva u kojem Abram odlučno odbija prihvatiti ratni plijen od kralja Sodome. Svoj stav potkrepljuje najjačom mogućom prisegom – podizanjem ruke pred Bogom – čime se javno odriče ljudske nagrade i pokazuje da njegov životni probitak isključivo ovisi o Božjem blagoslovu.

Teološki je iznimno važno što Abram u ovom trenutku identificira svog osobnog zavjetnog Boga ('Jahve') s univerzalnim Bogom stvoriteljem ('Bog Svevišnji') kojega štuje svećenik Melkisedek. Priznavajući Jahvu apsolutnim Vlasnikom cijeloga svemira, Abram izbjegava svaku kompromitaciju s kraljem grešnoga grada i sprečava da mu itko drugi ikada može reći 'ja sam obogatio Abrama'.