Početna ›

Postanak 14,21 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I blagoslovi ga te reče: "Blagoslovljen neka je Abram od Boga Svevišnjega, Stvoritelja Nebesa i Zemlje,

i blagoslovljen neka je Bog Svevišnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruku tvoju!" I dade mu desetinu od svega.

Tada reče kralj Sodome Abramu: "Daj meni duše, a imetak uzmi sebi."

A Abram reče kralju Sodome: "Podigoh ruku svoju k Jahvi, Bogu Svevišnjemu, Stvoritelju Nebesa i Zemlje:

ni konca ni remena za sandalu, niti išta od svega što je tvoje neću uzeti, da ne rečeš: 'Ja obogatih Abrama.'

Biblija

Tada reče kralj Sodome Abramu: "Daj meni duše, a imetak uzmi sebi."

Daničić-Karadžić

A car Sodomski reče Avramu: daj meni ljude, a blago uzmi sebi.

Original

וַיֹּאמֶר מֶֽלֶךְ סְדֹם אֶל אַבְרָם תֶּן לִי הַנֶּפֶשׁ וְהָרְכֻשׁ קַֽח לָֽךְ

Izgovor

va/i.Yo.mer Me.lekh- se.Dom 'el- 'av.Ram ten- l/i ha./Ne.fesh ve./ha./re.Khush kach- La/kh

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I reče kralj Sodome k Abramu: Daj meni dušu, a imovinu uzmi sebi."

Analiza

1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Glagol 'amar (reći) u Qal imperfektu, 3. lice jednine muškog roda s waw konsekutivnim (wayyiqtol). Ovaj oblik klasično označava narativni slijed prošlih događaja u biblijskom hebrejskom. Značenje: Uvodi izravni govor i naglašava inicijativu kralja Sodome u susretu. Unatoč tome što je upravo spašen, on prvi započinje pregovore postavljajući svoje uvjete.

2. Daj meni Izvornik: תֶּן לִי [ten liy] Gramatika: Glagol natan (dati) u Qal imperativu muškog roda jednine, povezan s prijedlogom le (k, za) sa sufiksom 1. lica jednine. Imperativ ovdje nema nužno snagu zapovijedi, već zahtjeva ili prijedloga. Značenje: Odražava kraljev pokušaj da povrati svoje podanike. S obzirom na to da je Abram pobjednik s potpunim pravom na plijen, ovaj zahtjev predstavlja pregovaračku ponudu unutar drevnih bliskoistočnih ratnih običaja.

3. dušu Izvornik: הַנֶּפֶשׁ [hanefesh] Gramatika: Imenica nefesh sa singulativnim ili zbirnim značenjem, uz određeni član (ha). Iako je u jednini, gramatički ovdje funkcionira zbirno za skupinu ljudi. Značenje: Riječ nefesh ovdje ne označava neku netjelesnu bit, već stvarna živa bića, odnosno ratne zarobljenike koje je Abram oslobodio. Ističe se vrijednost ljudskog života nadolazećim materijalnim stvarima.

4. a imovinu Izvornik: וְהָרְכֻשׁ [veharkhush] Gramatika: Imenica rekhush (imovina, dobra, oprema, plijen) s određenim članom i veznikom waw (i/a). Značenje: Označava sav materijalni plijen koji je bio oduzet Sodomi i koji je Abram vratio. Postavlja oštru suprotnost ljudskim životima iz prethodnog dijela stiha.

5. uzmi sebi Izvornik: קַֽח לָֽךְ [kach lakh] Gramatika: Glagol laqach (uzeti) u Qal imperativu, povezan s prijedlogom le sa sufiksom 2. lica muškog roda jednine, koji djeluje kao dativ koristi (tebi/sebi). Značenje: Paradoksalan potez kralja Sodome koji 'nudi' Abramu ono što Abram po ratnom pravu već posjeduje. Služi kao iskušenje Abramu da se obogati ljudskim plijenom od zloglasnog kralja. Imena:

- Sodoma [סְדֹם / sedom] (grad) Znači: Etimologija je nepoznata i nesigurna. Tvorba: Riječ nema poznati hebrejski korijen. Neki znanstvenici pretpostavljaju srodnost s arapskim riječima za 'goruće', 'okovano' ili 'utvrđeno', no niti jedna teorija nije općeprihvaćena.

- Abram [אַבְרָם / 'avram] (osoba) Znači: Uzvišeni otac. Tvorba: Sastavljeno od hebrejskih riječi 'av (otac) i ram (uzvišen, visok). Ime ukazuje na plemenito podrijetlo ili status u obitelji. Promjena imena: Kasnije u biblijskom tekstu promijenjeno u Abraham (אַבְרָהָם), što Biblija u Postanku 17,5 objašnjava kao izvedenicu od 'av hamon goyim' (otac mnoštva naroda), naglašavajući njegovu ulogu začetnika Božjeg naroda.

Zaključak

Ovaj stih prikazuje ključni pregovarački trenutak između poraženog kralja Sodome i pobjedničkog patrijarha Abrama, nedugo nakon Abramove vojne intervencije kojom je spasio svog nećaka Lota i vratio otetu imovinu. Kralj Sodome nudi kompromis svojstven drevnim ratnim običajima: on traži povrat svojih stanovnika (duša), a Abramu velikodušno 'prepušta' materijalni plijen. Ovaj nastup zapravo je pokušaj kralja Sodome da spasi lice i zadrži autoritet nad onim što više nije njegovo.

Teološki značaj ovog stiha najviše leži u onome što on priprema: Abramovo neposredno i odlučno odbijanje te ponude. Stih postavlja pozornicu za Abramovu duboku demonstraciju vjere u kojoj on odbija prisvojiti čak i remen za obuću od Sodome, kako bi samo Bogu pripisao zasluge za vlastiti blagoslov. Ovaj događaj snažno suprotstavlja prolazno, kompromitirano bogatstvo palog svijeta s integritetom i pouzdanjem u Božju providnost.