dúgu Svoju stavio sam u oblak, pa će biti znakom Saveza između Mene i Zemlje.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
dúgu Svoju stavio sam u oblak, pa će biti znakom Saveza između Mene i Zemlje.
I bit će, kad navučem oblak nad Zemlju, pokazat će se duga u oblaku,
pa ću se sjetiti Saveza Svoga koji je između Mene i vas i svakoga živog bića u svakome tijelu; i neće više vode postati potopom da unište svako tijelo.
I bit će duga u oblaku, a Ja ću je vidjeti da se sjetim Saveza vječnoga između Boga i svakoga živog bića u svakome tijelu koje je na Zemlji."
I reče Bog Noi: "Ovo je znak Saveza koji uspostavih između Mene i svakoga tijela koje je na Zemlji."
pa ću se sjetiti Saveza Svoga koji je između Mene i vas i svakoga živog bića u svakome tijelu; i neće više vode postati potopom da unište svako tijelo.
I opomenuću se zavjeta svojega koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.
וְזָכַרְתִּי אֶת בְּרִיתִי אֲשֶׁר בֵּינִי וּבֵינֵיכֶם וּבֵין כָּל נֶפֶשׁ חַיָּה בְּכָל בָּשָׂר וְלֹֽא יִֽהְיֶה עוֹד הַמַּיִם לְמַבּוּל לְשַׁחֵת כָּל בָּשָֽׂר
ve./za.khar.Ti 'et- be.ri.T/i 'a.Sher bei./Ni u./Vei.nei./Khem u./Vein kol- Ne.fesh chai.Yah be./khol ba.Sar ve./lo'- yih.Yeh od ha./Ma.yim le./ma.Bul le./sha.Chet kol- ba.Sar
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sjetit ću se saveza svoga koji [je] između mene i između vas i između svake duše žive u svakom tijelu i neće biti više vode za potop za uništiti svako tijelo."
1. i sjetit ću se Izvornik: וְזָכַרְתִּי [vezakhartiy] Gramatika: Glagol korijena z-k-r (sjetiti se), Qal perfekt 1. lica jednine s pripojenim veznikom (waw-konsekutivni). Ovaj specifični veznik u biblijskom hebrejskom mijenja aspekt prošlog vremena (perfekta) u izricanje sigurne budućnosti. Značenje: U biblijskom govoru Božje 'sjećanje' nikada nije tek pasivni, kognitivni povratak u prošlost. Kada se Bog 'sjeti', to označava prijelaz u snažnu, spasenjsku akciju i ispunjavanje obećanja.
2. saveza svoga Izvornik: בְּרִיתִי [beriytiy] Gramatika: Imenica ženskog roda 'berit' (savez) u jednini s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine (moj). Forma naglašava vlasništvo i inicijatora radnje. Značenje: Pronominalni sufiks jasno pokazuje da je to isključivo Božji savez. Noački savez, za razliku od kasnijeg Sinajskog, potpuno je bezuvjetan, jednostran i obuhvaća cjelokupni stvoreni svijet.
3. duše žive Izvornik: נֶפֶשׁ חַיָּה [nefesh chaya] Gramatika: Imenica ženskog roda 'nefesh' (duša, život, stvorenje koje diše) u apsolutnom stanju, praćena pridjevom 'chaya' (živa). U hebrejskom jeziku pridjev se slaže s imenicom u rodu i broju. Značenje: Ovaj se izraz odnosi na sav animirani život i sva bića koja imaju dah (ljude i životinje). Time se ističe univerzalnost Božje brige i kozmički domet njegovog milosrđa nakon pretrpljene kataklizme.
4. za potop Izvornik: לְמַבּוּל [lemabul] Gramatika: Imenica muškog roda 'mabul' sa spojenim prijedlogom 'le' koji označava svrhu, pravac ili ishod (za, ka). Sama riječ specifičan je tehnički termin u hebrejskom. Značenje: Riječ 'mabul' u Starom zavjetu gotovo se isključivo koristi za veliki Noin potop (osim u Ps 29,10), označavajući više od obične poplave – ona je kozmička dekreacija i vraćanje svijeta u prvobitni vodeni kaos. Bog obećava da takvog totalnog preokreta poretka više neće biti.
5. za uništiti Izvornik: לְשַׁחֵת [leshachet] Gramatika: Glagol korijena š-h-t, Piel infinitiv konstrukt uz prijedlog 'le' koji ovdje služi za izražavanje namjere ili posljedice. Piel konjugacija naglašava intenzitet radnje. Značenje: Ovaj korijen se kroz izvještaj o potopu koristi s dvostrukim značenjem: i za moralnu 'pokvarenost' koja je izazvala kaznu, i za fizičko 'uništenje' koje je uslijedilo. Bog se ovdje zauvijek odriče korištenja apsolutnog uništenja kao odgovora na ljudski grijeh.
Ovaj stih iz Knjige Postanka 9,15 nalazi se u samom središtu Božjeg objavljenog pomirenja s kozmosom nakon razorne kazne potopa. Središnja točka obećanja je Božje bezuvjetno samoobvezivanje – on je onaj koji obećava i on je taj koji će se 'sjetiti'. Za razliku od ugovora gdje obje strane moraju ispuniti svoje uvjete, Bog ovdje jednostrano postavlja ograničenje na vlastitu presudu nad ljudskom pobunom, obuhvaćajući milošću svako stvorenje koje na zemlji diše.
Teološka snaga stiha leži u radikalnoj promjeni paradigme kojom Bog vlada svijetom. Iako je ljudsko srce i dalje sklono zlu (kako to konstatira raniji stih Post 8,21), Bog odlučuje da više nikada neće dozvoliti povratak stvaranja u primordijalni vodeni kaos ('mabul'). Preživljavanje čovječanstva i 'svakog tijela' od tog trenutka više ne ovisi o ljudskoj bezgrešnosti, već isključivo počiva na Božjoj vjernosti, strpljivosti i onome što je on sam uspostavio u svom 'savezu'.