A ovako ćeš je napraviti: tri stotine lakata neka bude duljina Arke, pedeset lakata širina njezina i trideset lakata visina njezina.
Svjetlarnik ćeš načiniti Arki i do lakta ćeš je dovršiti odozgo, a vrata Arke stavit ćeš na njezinoj strani; s donjim, drugim i trećim podom načinit ćeš je.
A Ja, evo, dovodim potop — vode na Zemlju — da uništim svako tijelo u kojemu je dah života pod Nebesima; sve što je na Zemlji izdahnut će.
Ali uspostavit ću Savez Svoj s tobom, pa ćeš ući u Arku — ti i sinovi tvoji, i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom.
I od svega živoga, od svakoga tijela, po dvoje od svega uvest ćeš u Arku da ih sačuvaš na životu sa sobom; muško i žensko neka budu.
A Ja, evo, dovodim potop — vode na Zemlju — da uništim svako tijelo u kojemu je dah života pod Nebesima; sve što je na Zemlji izdahnut će.
Jer evo pustiću potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve će izginuti.
וַאֲנִי הִנְנִי מֵבִיא אֶת הַמַּבּוּל מַיִם עַל הָאָרֶץ לְשַׁחֵת כָּל בָּשָׂר אֲשֶׁר בּוֹ רוּחַ חַיִּים מִתַּחַת הַשָּׁמָיִם כֹּל אֲשֶׁר בָּאָרֶץ יִגְוָֽע
va./'a.Ni hi./Ni me.Vi' 'et- ha./ma.Bul ma.yim 'al- ha./'A.retz le./sha.Chet kol- ba.Sar 'a.Sher- b/o Ru.ach chai.Yim mi./Ta.chat ha./sha.Ma.yim kol 'a.Sher- ba./'A.retz yig.Va'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A ja, evo me, dovodim potop, vode, na zemlju, da uništim svako tijelo u kojemu je dah života ispod nebesa; sve što je na zemlji izdahnut će."
1. evo me / gle ja Izvornik: הִנְנִי [hinniy] Gramatika: Riječ se sastoji od deiktičke čestice 'hinneh' (evo, gle) i pronominalnog sufiksa za prvo lice jednine. U hebrejskom jeziku često služi za skretanje pažnje na iznenadnu ili vrlo važnu radnju koja neposredno slijedi. Značenje: Ova fraza izražava Božju potpunu prisutnost i aktivnu ulogu u događaju koji slijedi. Naglašava se da potop nije slijepa prirodna katastrofa, već svjestan i izravan božanski čin suda.
2. potop Izvornik: הַמַּבּוּל [hamabul] Gramatika: Imenica muškog roda s određenim članom 'ha'. Etimološki se najčešće veže uz korijen 'yaval' (nositi, voditi) ili asirsku riječ za uništenje, a u Starom zavjetu se koristi gotovo isključivo za Noin potop. Značenje: Teološki, 'mabul' predstavlja povratak zemlje u stanje prvobitnog vodenog kaosa iz kojeg je nastala u Postanku 1. To je čin de-kreacije, poništavanje granica i reda kako bi se svijet očistio od grijeha i zla.
3. da uništim Izvornik: לְשַׁחֵת [leshachet] Gramatika: Infinitiv konstrukt u Piel binyanu (intenzivnoj glagolskoj vrsti) s prefiksnim prijedlogom 'le' (za, da). Korijen 'šachat' znači uništiti, upropastiti ili pokvariti. Značenje: Isti je glagol ranije u poglavlju upotrijebljen za opis toga kako je zemlja postala 'iskvarena' ljudskim nasiljem. Bog time izriče pravednu osudu – On uništava ono što se već samo moralno pokvarilo i uništilo.
4. tijelo / meso Izvornik: בָּשָׂר [basar] Gramatika: Imenica muškog roda u apsolutnom stanju. Označava fizičku građu životinja i ljudi, a često služi kao sinegdoha za sva živa bića. Značenje: Korištenje ove riječi naglašava ranjivost, prolaznost i smrtnost stvorenja. 'Tijelo' u potpunosti ovisi o Božjem duhu i ne može opstati kada se taj božanski životni princip povuče.
5. dah života Izvornik: רוּחַ חַיִּים [rucha chayiym] Gramatika: Konstruktni lanac (smikhut) koji povezuje 'ruach' (duh, dah, vjetar) s imenicom 'chayiym' (život, uvijek u pluralnom obliku). Značenje: Ova fraza označava animirajući princip i silu koja sva bića održava živima, a koju daje sâm Stvoritelj. Potop podrazumijeva uskraćivanje tog daha, čime se život gasi i sve se vraća u beživotni prah.
6. izdahnut će / preminut će Izvornik: יִגְוָֽע [yigva'] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu, treće lice jednine muškog roda. Korijen 'gava' specifično označava trenutak izdisanja i umiranja. Značenje: Služi kao snažan, dramatičan kontrast 'dahu života'. Naglašava neizbježnost i konačnost smrti za svako biće koje ostane izvan arke kada se dogodi povlačenje Božje oživljujuće prisutnosti.
Ovaj stih predstavlja kulminaciju Božje objave suda nad ljudskim rodom i cjelokupnom zemljom u izvještaju o potopu. Korištenjem emfatičnog 'evo me', Bog ne prebacuje odgovornost na prirodne sile, nego potvrđuje svoju potpunu suverenost i aktivno sudjelovanje u povijesti. Potop, teološki gledano, nije puko uništenje već reverzni čin stvaranja (de-kreacija), gdje se vode bezdana oslobađaju kako bi isprale nasilje i iskvarenost kojim je 'tijelo' zagadilo svijet.
Središnja poruka stiha je apsolutna ovisnost svega stvorenoga o Stvoritelju. 'Dah života' nije trajno vlasništvo stvorenja, već dar koji Bog može opozvati. Izricanjem ove osude ističe se krhkost svakog 'tijela' i jasno postavlja kontrast između nadolazeće univerzalne smrti ('izdahnut će') i milosti spasenja koja će biti omogućena malom ostatku u arci.