A oči Izraelove otežaše od starosti te ne mogaše vidjeti; i privede ih k njemu, a on ih poljubi i zagrli.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A oči Izraelove otežaše od starosti te ne mogaše vidjeti; i privede ih k njemu, a on ih poljubi i zagrli.
I reče Izrael Josipu: "Nisam mislio da ću vidjeti lice tvoje, a gle, Bog mi dade vidjeti i sjeme tvoje."
Tada ih Josip izvede od koljena njegovih i pokloni se licem svojim do zemlje.
I uze Josip obojicu, Efrajima svojom desnicom Izraelu slijeva, a Manašea svojom ljevicom Izraelu zdesna, pa ih privede k njemu.
Ali Izrael pruži desnicu svoju i stavi je na glavu Efrajimovu, premda on bijaše mlađi, a ljevicu svoju na glavu Manašeovu; prekriži ruke svoje, jer Manaše bijaše prvenac.
Tada ih Josip izvede od koljena njegovih i pokloni se licem svojim do zemlje.
A Josif odmače ih od koljena njegovijeh i pokloni se licem do zemlje.
וַיּוֹצֵא יוֹסֵף אֹתָם מֵעִם בִּרְכָּיו וַיִּשְׁתַּחוּ לְאַפָּיו אָֽרְצָה
va/i.yo.Tze' yo.Sef 'o.Ta/m me./'Im bir.Ka/v va/i.yish.Ta.chu le./'a.Pa/v 'A.re.tza/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I izvede Josip njih od koljena njegovih i pokloni se na lice svoje k zemlji."
1. I izvede Izvornik: וַיּוֹצֵא [vayotse'] Gramatika: Glagol יָצָא (yatsa', izaći) u hifil imperfektu s vav konsekutivnim (3. lice jednine muškog roda). Hifil konjugacija daje mu uzročno značenje 'učiniti da netko/nešto izađe'. Značenje: Pokazuje Josipovu aktivnu ulogu i brigu u vođenju rituala blagoslova. On uzima dječake, kontrolirajući njihovu poziciju kako bi ih pripremio za službeni očev blagoslov.
2. od koljena njegovih Izvornik: מֵעִם בִּרְכָּיו [me'im birkayv] Gramatika: Složeni prijedlog מֵעִם (me'im, od sa / od) uz imenicu בֶּרֶךְ (berekh, koljeno) u dualu sa sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Koljena ovdje imaju snažno simboličko i pravno značenje u starom Bliskom istoku. Držanje djece na koljenima označavalo je čin formalnog priznanja i posvojenja, čime Jakov usvaja Josipove sinove kao svoje.
3. i pokloni se Izvornik: וַיִּשְׁתַּחוּ [vayishtachu] Gramatika: Glagol שָׁחָה (shacha) ili חָוָה (chawah) u hitpael (ili hištafel) imperfektu s vav konsekutivnim (3. lice jednine muškog roda). Ovaj glagolski oblik redovito označava radnju dubokog klanjanja. Značenje: Ova riječ izražava duboko štovanje i potpunu podložnost. Iako je Josip moćni potkralj Egipta, on se kao sin ponizno klanja pred svojim starim i nemoćnim ocem, patrijarhom Božjeg saveza.
4. na lice svoje k zemlji Izvornik: לְאַפָּיו אָֽרְצָה [le'apayv 'artsa] Gramatika: Izraz se sastoji od prijedloga 'le' i riječi 'af' (nos, lice) u dualu sa sufiksom, te imenice 'erets' (zemlja) s usmjerenim 'he' na kraju (lokativ 'artsa' = k zemlji). Značenje: Ovo pojačava sliku potpunog prostracijskog klanjanja. Dodirivanje zemlje licem bio je znak krajnje počasti, demonstrirajući da Josip duhovni i očinski autoritet stavlja iznad svoje vlastite svjetovne moći. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [Bog] doda / Dodat će Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena יָסַף (yasaf), što znači 'dodati', 'pridodati' ili 'umnožiti'. Smatra se skraćenim teoforičnim oblikom (Jozef / Jaho-sef) koji izražava želju za još potomstva. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24, pri njegovu rođenju, majka Rahela objašnjava ime govoreći: 'Neka mi Jahve prida (josef) još jednoga sina!' Promjena imena: Faraon mu u Egiptu daje novo ime Zafnat Paneah (Postanak 41,45).
Ovaj stih (Postanak 48,12) opisuje dirljiv i duboko simboličan trenutak unutar ceremonije u kojoj patrijarh Jakov blagoslivlja i posvaja Josipove sinove, Efrajima i Manašea. Nakon što su dječaci bili privijeni uz Jakovljeva koljena – što je bio drevni pravni čin usvajanja kojim su izjednačeni s Jakovljevim izravnim sinovima – Josip ih nježno odmiče kako bi ih pravilno postavio za primanje posebnog blagoslova polaganjem ruku.
Posebnu teološku i ljudsku snagu stihu daje Josipova reakcija. Unatoč tome što se nalazi na vrhuncu političke moći kao gospodar Egipta, pred kojim su se svi klanjali, on se sada sam baca licem do zemlje pred svojim ocem. Taj čin prostracije svjedoči o njegovoj trajnoj pobožnosti, sinovskoj poslušnosti i poštovanju prema nositelju Božjeg saveza. Prizor premošćuje svjetovnu moć i duhovni autoritet, snažno poručujući da pred Božjim proviđenjem i blagoslovom sva zemaljska moć pada na koljena.