A Bog reče Izraelu u noćnim viđenjima i reče: "Jakove, Jakove!" A on reče: "Evo me."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A Bog reče Izraelu u noćnim viđenjima i reče: "Jakove, Jakove!" A on reče: "Evo me."
Tada On reče: "Ja sam Bog, Bog oca tvojega; ne boj se sići u Egipat, jer ću te ondje učiniti velikim narodom.
Ja ću sići s tobom u Egipat i Ja ću te također zacijelo uzvesti, a Josip će staviti ruku svoju na oči tvoje."
I ustade Jakov iz Beer Šebe, a sinovi Izraelovi ponesoše Jakova, oca svojega, i nejačad svoju i žene svoje u kolima koja posla faraon da ga ponesu.
I uzeše stoku svoju i imovinu svoju koju stekoše u zemlji Kanaan, pa dođoše u Egipat, Jakov i sve sjeme njegovo s njim.
Ja ću sići s tobom u Egipat i Ja ću te također zacijelo uzvesti, a Josip će staviti ruku svoju na oči tvoje."
Ja ću ići s tobom u Misir, i ja ću te odvesti onamo, i Josif će metnuti ruku svoju na oči tvoje.
אָנֹכִי אֵרֵד עִמְּךָ מִצְרַיְמָה וְאָנֹכִי אַֽעַלְךָ גַם עָלֹה וְיוֹסֵף יָשִׁית יָדוֹ עַל עֵינֶֽיךָ
'a.no.Khi 'e.Red 'i.me./Kha mitz.Ray.ma/h ve./'a.no.Khi 'a.'al./Kha gam- 'a.Loh ve./yo.Sef ya.Shit ya.D/o 'al- 'ei.Nei./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ja sići-ću s-tobom Egipat-prema i-Ja uzvesti-ću-te također uzvesti i-Josip stavit-će ruku-njegovu na oči-tvoje"
1. Ja Izvornik: אָנֹכִי ['anokhiy] Gramatika: Osobna zamjenica prvog lica jednine. U hebrejskom se često izostavlja ako je subjekt već jasan iz glagola, pa njena eksplicitna upotreba ovdje služi za naglašavanje subjekta. Značenje: Služi kao snažna potvrda božanske prisutnosti i osobnog jamstva. Bog sam preuzima inicijativu i obećava da će osobno pratiti Jakova, što ulijeva sigurnost u zastrašujućoj situaciji napuštanja domovine.
2. sići-ću Izvornik: אֵרֵד ['ered] Gramatika: Glagol od korijena 'yarad' (sići), u Qal imperfektu 1. lica jednine. Označava fizičko kretanje prema dolje. Značenje: Odražava geografsku stvarnost spuštanja iz brdovitog Kanaana u nizinski Egipat. Teološki ukazuje na božansku solidarnost; Bog 'silazi' u tuđinu i nevolju zajedno sa svojim narodom.
3. uzvesti-ću-te također uzvesti Izvornik: אַֽעַלְךָ גַם עָלֹה ['a'alkha gam 'alo] Gramatika: Glagol 'alah' (uzići) u Hiphil imperfektu s pronominalnim sufiksom ('a'alkha) kombiniran s infinitivom apsolutnim ('alo). Upotreba infinitiva apsolutnog ovdje snažno pojačava sigurnost i neizbježnost radnje. Značenje: Ovo je apsolutno, dvostruko jamstvo povratka u Obećanu zemlju. Bog obećava ne samo budući Egzodus Jakovljevih potomaka, nego i da će Jakovljevi posmrtni ostaci biti vraćeni u Kanaan.
4. stavit-će ruku-njegovu na oči-tvoje Izvornik: יָשִׁית יָדוֹ עַל עֵינֶֽיךָ [yashiyt yado 'al 'eyneykha] Gramatika: Glagol 'shith' (staviti, položiti) u imperfektu uz imenice 'yad' (ruka) i 'ayin' (oko, ovdje u dualu) s pripadajućim posvojnim sufiksima. Značenje: Ova fraza je drevni idiom za nježan čin zatvaranja očiju preminuloj osobi na samrti. Bog ispunjava Jakovljevu najdublju čežnju: mirnu smrt pod okriljem voljenog, davno oplakanog sina Josipa. Imena: - Egipat [מִצְרַיְמָה / mitsrayma] (zemlja) Znači: Tjesnaci, dvostruka nevolja ili dvije utvrde Tvorba: Dolazi od semitskog korijena 'tsar' (uzak, tjesnac, nevolja). Oblik 'Mitzrayim' sadrži dualni nastavak '-ayim', što vjerojatno povijesno označava podjelu na Gornji i Donji Egipat.
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [Bog] doda / Neka umnoži Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagola 'yasaf' što znači dodati, umnožiti ili povećati. Smatra se skraćenim teoforskim imenom gdje je subjekt (Jahve ili El) ispušten. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela mu daje ime i objašnjava ga glagolom 'yasaf' (dodati): 'Neka mi Jahve pridoda (yosef) drugog sina!' Promjena imena: U Egiptu mu faraon daje egipatsko ime 'Safenat Paneah' (Postanak 41,45), što se često prevodi kao 'Bog govori; on živi' ili 'Otkrivatelj tajni'.
Ovaj stih (Postanak 46,4) predstavlja iznimno važnu prekretnicu u povijesti izraelskog naroda i vrhunac utjehe za patrijarha Jakova. Dok Jakov oklijeva i strahuje napustiti Obećanu zemlju kako bi otišao u Egipat, Bog mu se objavljuje u viziji i nudi trostruko jamstvo koje otklanja svaki strah. Prvo, Bog obećava svoju nepokolebljivu prisutnost ('Ja ću sići s tobom'), čime odlazak u nepoznato prestaje biti napuštanje Božjeg okrilja. Drugo, daje mu eshatološko i povijesno jamstvo povratka ('uzvesti ću te'), što istovremeno proriče budući Egzodus čitave nacije i jamči da će Jakovljevo tijelo počivati u zemlji otaca.
Treći dio obećanja duboko je osoban i intiman. Nakon više od dva desetljeća neizmjerne boli i tugovanja u uvjerenju da je njegov najdraži sin rastrgan, Bog Jakovu obećava ne samo ponovni susret, već i da će upravo Josip biti uz njega na samrti i zatvoriti mu oči. Tekst na predivan način isprepliće makro-plan povijesti spasenja nacije s mikro-planom Božje brige za slomljeno očinsko srce, donoseći mu konačno iscjeljenje i mir.