I nađe Josip milost u očima njegovim te mu služaše; i postavi ga on nad kućom svojom, a sve što bijaše njegovo dade u ruku njegovu.
I bi, otkako ga postavi u kući svojoj i nad svime što bijaše njegovo, da blagoslovi Jahve kuću Egipćaninovu zbog Josipa; i bijaše blagoslov Jahvin na svemu što bijaše njegovo, u kući i u polju.
I ostavi sve što bijaše njegovo u ruci Josipovoj, te uz njega ne znaše ni za što osim za kruh koji je jeo. A Josip bijaše lijepa stasa i lijepa izgleda.
I bi poslije tih stvari da žena gospodara njegova podiže oči svoje prema Josipu i reče: "Legni sa mnom!"
Ali on odbi te reče ženi gospodara svojega: "Gle, gospodar moj uz mene ne zna što je u kući, i sve što je njegovo dao je u ruku moju.
I ostavi sve što bijaše njegovo u ruci Josipovoj, te uz njega ne znaše ni za što osim za kruh koji je jeo. A Josip bijaše lijepa stasa i lijepa izgleda.
I ostavi u Josifovijem rukama sve što imaše, i ne razbiraše ni za što osim jela koje jeđaše. A Josif bijaše lijepa stasa i lijepa lica.
וַיַּעֲזֹב כָּל אֲשֶׁר לוֹ בְּיַד יוֹסֵף וְלֹא יָדַע אִתּוֹ מְאוּמָה כִּי אִם הַלֶּחֶם אֲשֶׁר הוּא אוֹכֵל וַיְהִי יוֹסֵף יְפֵה תֹאַר וִיפֵה מַרְאֶֽה
va/i.ya.'a.Zo kol- 'a.Sher- l/o be./yad- yo.Sef ve./lo'- ya.Da' 'i.T/o me.'U.mah ki 'im- ha./Le.chem 'a.Sher- hu' 'o.Khel va/y.Hi yo.Sef ye.feh- To.'ar vi./Peh mar.'Eh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ostavi sve što njemu u ruci Josipa i ne znaše s njim išta osim kruha koji on jede i bijaše Josip lijepog stasa i lijepog izgleda."
1. I ostavi Izvornik: וַיַּעֲזֹב [vaya'azov] Gramatika: Glagol od korijena עזב (azav) u Qal binyanu. Radi se o imperfektu s wau-konsekutivnim nastavkom koji ovdje označava svršenu prošlu radnju u 3. licu jednine. Značenje: Označava Potifarovo potpuno prepuštanje kontrole i imovine. Njegovo ostavljanje svega u Josipovim rukama naglašava blagoslov i providnost koji su pratili Josipa u svemu što radi.
2. u ruci Izvornik: בְּיַד [beyad] Gramatika: Imenica u vezanom stanju (status constructus) spojena s prijedlogom 'be' (u). Značenje: Ruka je temeljni biblijski simbol moći, autoriteta i upravljanja. Predati nešto u nečiju ruku znači dati mu potpunu izvršnu vlast i povjerenje nad time.
3. znaše Izvornik: יָדַע [yada'] Gramatika: Glagol u Qal binyanu, perfekt, 3. lice jednine od poznatog korijena za znanje. Značenje: Ovdje riječ znati ima šire i praktičnije značenje od pukog kognitivnog usvajanja informacija, već označava brigu i nadzor. Potifar se više nije ni za što brinuo na svom imanju jer je sve prepustio Josipu.
4. kruha Izvornik: הַלֶּחֶם [halechem] Gramatika: Imenica sa specifičnim određenim članom 'ha' (doslovno: taj kruh). Značenje: Kruh može biti sinegdoha za Potifarov osobni obrok zbog strogih egipatskih tabua o jedenju s Hebrejima (Post 43,32). Prema drevnim rabinskim tumačenjima (Midraš), ovo je bio eufemizam za njegovu ženu - jedino što Josipu nije bilo prepušteno.
5. lijepog stasa i lijepog izgleda Izvornik: יְפֵה תֹאַר וִיפֵה מַרְאֶֽה [yefe to'ar viyfe mar'e] Gramatika: Dva pridjeva u status constructusu (doslovno: lijep od) usko povezana s imenicama koje označavaju oblik tijela i opći fizički izgled. Značenje: Ovo je rijedak i snažan opis; identičan se izraz koristi za Josipovu majku Rahelu u Postanku 29,17. Ova izuzetna fizička privlačnost služi kao književna najava i priprema čitatelja za nadolazeće iskušenje s Potifarovom ženom u idućim stihovima. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka doda, Neka umnoži Tvorba: Dolazi od hebrejskog glagolskog korijena יסף (yasaf), što znači dodati, povećati ili umnožiti. Oblik je u Hifil jussivu (imperfektu), 3. lice jednine. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela mu daje ime uz objašnjenje: Neka mi Jahve pridoda (yosef) drugog sina! Prethodni stih ujedno donosi igru riječi s korijenom אסף (asaf - uzeti): Bog je skinuo (uzeo) moju sramotu. Promjena imena: Faraon mu kasnije dodjeljuje egipatsko ime Zafnat Paneah (Postanak 41,45), što egiptolozi najčešće prevode kao: Bog govori - on živi.
Ovaj stih predstavlja ključnu točku preokreta u izvještaju o Josipovom padu i usponu. S jedne strane, on svjedoči o apsolutnom vrhuncu Josipovog uspjeha unutar Potifarovog domaćinstva; činjenica da mu gospodar prepušta sve osim onoga što sam jede (ili svoje žene, ovisno o interpretaciji) manifestacija je potpunog povjerenja i neosporivog znaka Božjeg blagoslova koji je s Josipom. Njegova besprijekorna odanost i sposobnost nagrađene su potpunim autoritetom.
S druge strane, stih naglo završava opažanjem o Josipovoj iznimnoj fizičkoj ljepoti, čime se dramatično postavlja pozornica za nevolju koja odmah slijedi. Ljepota koja ga je krasila naslijeđena je od majke Rahele, no ovdje ne služi kao blagoslov, već kao okidač za najtežu kušnju. Tako stih funkcionira kao savršen književni most koji spaja priču o Josipovom uspješnom uzdizanju kao roba i njegovom neminovnom padu zbog tuđe požude.