I bijaše Jahve s Josipom, pa on postade čovjek koji uspijeva; i bijaše u kući gospodara svojega, Egipćanina.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I bijaše Jahve s Josipom, pa on postade čovjek koji uspijeva; i bijaše u kući gospodara svojega, Egipćanina.
A gospodar njegov vidje da je Jahve s njim i da sve što on čini Jahve u ruci njegovoj daje da uspijeva.
I nađe Josip milost u očima njegovim te mu služaše; i postavi ga on nad kućom svojom, a sve što bijaše njegovo dade u ruku njegovu.
I bi, otkako ga postavi u kući svojoj i nad svime što bijaše njegovo, da blagoslovi Jahve kuću Egipćaninovu zbog Josipa; i bijaše blagoslov Jahvin na svemu što bijaše njegovo, u kući i u polju.
I ostavi sve što bijaše njegovo u ruci Josipovoj, te uz njega ne znaše ni za što osim za kruh koji je jeo. A Josip bijaše lijepa stasa i lijepa izgleda.
I nađe Josip milost u očima njegovim te mu služaše; i postavi ga on nad kućom svojom, a sve što bijaše njegovo dade u ruku njegovu.
I Josif steče milost u njega, i dvoraše ga; a najposlije postavi ga nad cijelijem domom svojim, i što god imaše njemu dade u ruke.
וַיִּמְצָא יוֹסֵף חֵן בְּעֵינָיו וַיְשָׁרֶת אֹתוֹ וַיַּפְקִדֵהוּ עַל בֵּיתוֹ וְכָל יֶשׁ לוֹ נָתַן בְּיָדֽוֹ
va/i.yim.Tza' yo.Sef chen be./'ei.Na/v va/y.Sha.ret 'o.T/o va/i.yaf.ki.De./hu 'al- bei.T/o ve./khol yesh- l/o na.Tan be./ya.D/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I nađe Josip milost u očima njegovim i služaše njemu i postavi ga nad domom svojim i sve što bijaše njemu dade u ruku njegovu."
1. nađe ... milost Izvornik: וַיִּמְצָא ... חֵן [vayimtsa' ... chen] Gramatika: Izraz se sastoji od glagola 'matsa' (naći) u Qal imperfektu s wau konsekutivnim i imenice 'chen' (naklonost, milost, šarm). Ovo je čest hebrejski idiom. Značenje: Označava stjecanje nečije naklonosti i prihvaćanja, često od strane nadređenog ili Boga. Ovdje ukazuje na to da je Josip svojim ponašanjem i Božjim blagoslovom zadobio Potifarovo povjerenje.
2. i služaše njemu Izvornik: וַיְשָׁרֶת אֹתוֹ [vaysharet 'oto] Gramatika: Glagol 'sharat' je u Piel stemu (intenzivni aktiv), označavajući kontinuirano služenje ili dvorbu. Za razliku od običnog ropskog rada ('abad), ovaj glagol se koristi za višu, osobniju razinu službe. Značenje: Josip nije bio običan radnik, već je postao osobni pomoćnik i sluga od povjerenja samom gospodaru. To sugerira bliskost i veliku odgovornost u njegovom radu.
3. i postavi ga Izvornik: וַיַּפְקִדֵהוּ [vayafkidehu] Gramatika: Glagol 'pakad' u Hifil stemu (kauzativ) s wau konsekutivnim i pronominalnim sufiksom za treće lice jednine. Doslovno znači 'učiniti nekoga nadglednikom' ili 'povjeriti nekome dužnost'. Značenje: Ova riječ označava veliku prekretnicu u tekstu; Josip dobiva službeni autoritet i upraviteljsku poziciju. Njegov status prelazi iz pukog sluge u glavnog upravitelja cijelog imanja.
4. u ruku njegovu Izvornik: בְּיָדוֹ [beyado] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s imenicom 'yad' (ruka) i pronominalnim sufiksom 'o' (njegova). Značenje: U biblijskom jeziku 'ruka' je simbol moći, kontrole i autoriteta. Predati sve 'u nečiju ruku' znači dati mu potpunu administrativnu i financijsku kontrolu te apsolutno povjerenje. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / Yosef] (osoba) Znači: Neka [Jahve] doda / umnoži Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena יָסַף (yasaf) koji znači 'dodati' ili 'povećati'. Predstavlja skraćeni oblik teoforskog imena. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24, nakon što ga je Rahela rodila, daje mu ime i kaže: 'Neka mi Jahve pridoda (yosef) još jednoga sina!' Promjena imena: Faraon mu kasnije, kada ga postavi za upravitelja Egipta, daje egipatsko ime Zafnat Paneah (Postanak 41,45).
Ovaj stih iz Postanka 39 jasno prikazuje Božju providnost i blagoslov nad Josipom usprkos njegovom nezavidnom položaju roba u tuđoj zemlji. Josipova vjernost, marljivost i Božja prisutnost rezultiraju time da njegov zemaljski gospodar Potifar prepoznaje njegove kvalitete i postepeno mu predaje potpunu kontrolu nad svojim kućanstvom i imanjem.
Značajno je da ova epizoda unutar Potifarovog doma služi kao mikrokozmos i predslika onoga što će se kasnije dogoditi na razini cijelog egipatskog carstva. Isti obrazac uspona – gdje Josip svojim služenjem stječe povjerenje te biva uzdignut od strane najvišeg vladara da upravlja svime 'u njegovoj ruci' – ponovit će se s faraonom. Time tekst naglašava kako Bog koristi svaku, pa i najtežu situaciju, da bi providonosno vodio i ispunio svoj plan spasenja.