Početna ›

Postanak 39,18 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Postanak 39,16

I ostavi odjeću njegovu pokraj sebe dok ne dođe gospodar njegov u kuću svoju.

Postanak 39,17

Tada mu progovori ovakvim riječima: "Došao je k meni sluga Hebrej, kojega si nam doveo, da se poigrava sa mnom.

Postanak 39,18

I bi, kad podigoh glas svoj i povikah, da on ostavi odjeću svoju pokraj mene i pobježe van."

Postanak 39,19

I bi, kad gospodar njegov ču riječi žene svoje koje mu izgovori: "Ovakvim mi je riječima učinio sluga tvoj", da se raspali gnjev njegov.

Postanak 39,20

I uze gospodar Josipov njega te ga predade u tamničku kuću, na mjesto gdje su kraljevi sužnjevi bili zatočeni; i bijaše ondje u tamničkoj kući.

Biblija

I bi, kad podigoh glas svoj i povikah, da on ostavi odjeću svoju pokraj mene i pobježe van."

Daničić-Karadžić

A ja povikah iza glasa, te on ostaviv haljinu svoju kod mene pobježe.

Original

וַיְהִי כַּהֲרִימִי קוֹלִי וָאֶקְרָא וַיַּעֲזֹב בִּגְדוֹ אֶצְלִי וַיָּנָס הַחֽוּצָה

Izgovor

va/y.Hi ka./ha.ri.M/i ko.L/i va./'ek.Ra' va/i.ya.'a.Zo big.D/o 'etz.L/i va/i.Ya.nos ha./Chu.tza/h

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I bi kad podigoh glas moj i povikah i ostavi odjeću svoju kod mene i pobježe van"

Analiza

1. kad podigoh Izvornik: כַּהֲרִימִי [kahariymiy] Gramatika: Prijedlog 'ka' (kao/kad) spojen s Hifil infinitivom konstruktnim glagola 'rum' (podići) i pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Označava istovremenost radnje. Značenje: Naglašava dramatičan trenutak njenog djelovanja. Potifarova žena koristi ovu konstrukciju kako bi lažno prikazala svoju ugroženost i hitnost situacije.

2. i povikah Izvornik: וָאֶקְרָא [va'ekra'] Gramatika: Glagol 'qara' (vikati, zvati) u Qal imperfektu 1. lica jednine, s waw konsekutivom koji radnju prebacuje u prošlost. Značenje: Upućuje na njen navodni poziv upomoć. Ovdje služi kao ključni element njene obmane kojom želi uvjeriti slušatelje u svoju lažnu priču.

3. i ostavi Izvornik: וַיַּעֲזֹב [vaya'azov] Gramatika: Glagol 'azav' (ostaviti, napustiti) u Qal imperfektu 3. lica jednine muškog roda, s waw konsekutivom. Značenje: Značajan glagol koji ukazuje na brzinu i odlučnost Josipove reakcije. Ostavljanje pokazuje da mu je bijeg od grijeha bio važniji od očuvanja ugleda i imovine.

4. odjeću svoju Izvornik: בִּגְדוֹ [bigdo] Gramatika: Imenica 'beged' (odjeća, ogrtač) spojena s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Odjeća u biblijskom kontekstu često predstavlja identitet i status. Njegova odjeća ovdje postaje lažni materijalni dokaz, no zapravo svjedoči o njegovoj moralnoj čistoći.

5. kod mene Izvornik: אֶצְלִי ['etsliy] Gramatika: Prijedlog 'etsel' (kod, pored, blizu) spojen s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Namjerno naglašava njegovu navodnu blizinu. Time Potifarova žena stvara privid napada i zlih namjera, pokušavajući uvjerljivo potkrijepiti optužbu.

6. i pobježe Izvornik: וַיָּנָס [vayanas] Gramatika: Glagol 'nus' (bježati) u Qal imperfektu 3. lica jednine muškog roda, s waw konsekutivom u formi narativa. Značenje: Označava nagli i brzi bijeg pred opasnošću. Josip doslovno i odlučno primjenjuje načelo bježanja od iskušenja kako bi izbjegao grijeh.

7. van Izvornik: הַחֽוּצָה [hachutsa] Gramatika: Imenica 'chuts' (van, ulica) s određenim članom 'ha' i direkcijskim (lokativnim) sufiksom 'he' koji ukazuje na smjer kretanja. Značenje: Naglašava Josipovo potpuno odvajanje od mjesta kušnje. Smjer prema van predstavlja izlazak iz opasne tajnosti njenih odaja na prostor sigurnosti.

Zaključak

Ovaj stih (Postanak 39,18) predstavlja vrhunac lažne optužbe Potifarove žene protiv Josipa. Riječi su joj pažljivo odabrane kako bi stvorile sliku dramatičnog napada u kojem ona djeluje kao bespomoćna žrtva, dok odjeću svjesno koristi kao dokaz koji osuđuje nevinog čovjeka.

S druge strane, Josipov postupak – jasno izrečen kroz glagole ostavljanja i bježanja – snažan je prikaz beskompromisnog prekida s grijehom. Umjesto da pokuša zadržati svoju odjeću i riskira zadržavanje na mjestu kompromisa, on bira materijalni gubitak i ljudsku sramotu kako bi sačuvao vjernost i čistoću pred Bogom.