I bi, kad podigoh glas svoj i povikah, da on ostavi odjeću svoju pokraj mene i pobježe van."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I bi, kad podigoh glas svoj i povikah, da on ostavi odjeću svoju pokraj mene i pobježe van."
I bi, kad gospodar njegov ču riječi žene svoje koje mu izgovori: "Ovakvim mi je riječima učinio sluga tvoj", da se raspali gnjev njegov.
I uze gospodar Josipov njega te ga predade u tamničku kuću, na mjesto gdje su kraljevi sužnjevi bili zatočeni; i bijaše ondje u tamničkoj kući.
Ali Jahve bijaše s Josipom i svrati k njemu Milost te mu dade naklonost u očima zapovjednika tamničke kuće.
I predade zapovjednik tamničke kuće u ruku Josipovu sve sužnjeve koji bijahu u tamničkoj kući; i sve što su ondje činili, on je činio.
I uze gospodar Josipov njega te ga predade u tamničku kuću, na mjesto gdje su kraljevi sužnjevi bili zatočeni; i bijaše ondje u tamničkoj kući.
I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gdje ležahu sužnji carski; i bi ondje u tamnici.
וַיִּקַּח אֲדֹנֵי יוֹסֵף אֹתוֹ וַֽיִּתְּנֵהוּ אֶל בֵּית הַסֹּהַר מְקוֹם אֲשֶׁר אֲסִירֵי הַמֶּלֶךְ אֲסוּרִים וַֽיְהִי שָׁם בְּבֵית הַסֹּֽהַר
va/i.yi.Kach 'a.do.Nei yo.Sef 'o.T/o va/i.yi.te.Ne./hu 'el- beit ha./So.har me.Kom 'a.Sher- 'a.su.rei ha./Me.lekh 'a.su.Rim va/y.hi- sham be./Veit ha./So.har
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uze gospodar Josipov njega i dade ga u kuću tamnice, mjesto gdje sužnjevi kralja vezani, i bijaše tamo u kući tamnice."
1. I uze Izvornik: וַיִּקַּח [vayikach] Gramatika: Qal imperfekt, 3. lice jednine muškog roda s vav-konsekutivom od korijena לקח (lakah - uzeti). Vav-konsekutiv pretvara značenje u prošlost, označavajući neposrednu, slijednu radnju. Značenje: Ukazuje na odlučnu i brzu reakciju Potifara, koji vrši svoju gospodarsku vlast nad robom. Ipak, golo 'uzimanje' i odvođenje umjesto izravnog pogubljenja sugerira određenu mjeru Božje zaštite ili Potifarove suzdržanosti.
2. i dade ga Izvornik: וַֽיִּתְּנֵהוּ [vayitenehu] Gramatika: Qal imperfekt, 3. lice jednine muškog roda s vav-konsekutivom i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine (njega) od korijena נתן (natan - dati, staviti). Značenje: Označava pasivnost Josipa pred ljudskom nepravdom; on je u potpunosti u vlasti svog zemaljskog gospodara. Riječ dramatično podcrtava Josipov prijelaz od upravitelja do bespomoćnog zatvorenika.
3. kuću tamnice Izvornik: בֵּית הַסֹּהַר [beyt hasohar] Gramatika: Imenička konstrukcija (smihut) gdje je druga imenica određena članom. Riječ סהר (sohar) je rijetka, pojavljuje se samo u ovoj pripovijesti i označava okruglu građevinu ili utvrdu. Značenje: Ovo nije bio običan zatvor već elitna tamnica, čime se tiho nazire Božja providnost. Umjesto da završi u zaboravu, Josip je smješten točno na mjesto gdje će kasnije sresti faraonove dvorjane.
4. sužnjevi Izvornik: אֲסִירֵי ['asiyrey] Gramatika: Imenica u muškom rodu množine u konstruktnom stanju (smihut) od korijena אסר (asar - vezati). U mazoretskom tekstu Ketiv (ono što piše) je אסורי, a Qere (ono što se čita) je אֲסִירֵי. Značenje: Ističe stanje potpunog gubitka slobode i restrikcije, naglašavajući kontrast u odnosu na punu slobodu i autoritet koje je Josip ranije uživao u Potifarovom domu. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka pridoda, On [Bog] dodaje Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagola יָסַף (yasaf), što znači dodati, umnožiti ili povećati. Oblikom je hifil imperfekt trećeg lica jednine. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela mu daje ime govoreći: 'Neka mi Jahve pridoda još jednoga sina!' (povezano s korijenom 'yasaf'). U prethodnom stihu aludira se i na sličnost s glagolom 'asaf' (oduzeti) kada kaže 'Bog je oduzeo moju sramotu'. Promjena imena: Kasnije u Egiptu faraon mu daje ime Zafnat Paneah (Postanak 41,45), egipatsko ime koje se najčešće prevodi kao 'Bog govori i on živi' ili 'Otkrivatelj tajni'.
Ovaj stih predstavlja dramatičnu prekretnicu i naizgled najnižu točku u Josipovom životu. Nakon što je vjerno služio i bio nepravedno optužen, njegov gospodar ga baca u okove. Međutim, tekst suptilno komunicira da iza ljudske nepravde snažno djeluje suverena Božja providnost. Sama činjenica da Josip nije ubijen na licu mjesta, što bi bila uobičajena i očekivana kazna za hebrejskog roba optuženog za napad na ženu visokog dužnosnika, već je zatvoren, ukazuje na Božju zaštitu.
Nadalje, detalj da je bačen upravo u 'kraljevu tamnicu' ključan je za cjelokupnu povijest spasenja. Bog koristi Potifarov gnjev kako bi Josipa smjestio na jedino mjesto u cijelom Egiptu gdje može doći u kontakt s faraonovim visokim dvorjanima. Time zatvor ne postaje Josipov kraj, već neophodna odskočna daska za njegovo uzdizanje na vlast i spasenje svog naroda od gladi. Stih je duboko svjedočanstvo o tome kako Bog orkestrira čak i nepravedne okolnosti za ostvarenje svog savršenog plana.