Početna ›

Postanak 39,15 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Postanak 39,13

I bi, kad ona vidje da je ostavio odjeću svoju u ruci njezinoj i pobjegao van,

Postanak 39,14

da pozva ljude kuće svoje i reče im: "Vidite, doveo nam je čovjeka Hebreja da se poigrava s nama! Došao je k meni da legne sa mnom, a ja povikah jakim glasom.

Postanak 39,15

I bi, kad on ču da podigoh glas svoj i povikah, da ostavi odjeću svoju pokraj mene, pa pobježe i izađe van."

Postanak 39,16

I ostavi odjeću njegovu pokraj sebe dok ne dođe gospodar njegov u kuću svoju.

Postanak 39,17

Tada mu progovori ovakvim riječima: "Došao je k meni sluga Hebrej, kojega si nam doveo, da se poigrava sa mnom.

Biblija

I bi, kad on ču da podigoh glas svoj i povikah, da ostavi odjeću svoju pokraj mene, pa pobježe i izađe van."

Daničić-Karadžić

A on kad ču gdje vičem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe i otide.

Original

וַיְהִי כְשָׁמְעוֹ כִּֽי הֲרִימֹתִי קוֹלִי וָאֶקְרָא וַיַּעֲזֹב בִּגְדוֹ אֶצְלִי וַיָּנָס וַיֵּצֵא הַחֽוּצָה

Izgovor

va/y.Hi khe./sha.me.'/O ki- ha.ri.Mo.ti ko.L/i va./'ek.Ra' va/i.ya.'a.Zo big.D/o 'etz.L/i va/i.Ya.nos va/i.ye.Tze' ha./Chu.tza/h

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I bi, pri slušanju njegovu da podigoh glas svoj i povikah, i ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe i izađe van."

Analiza

1. pri slušanju njegovu Izvornik: כְשָׁמְעוֹ [khesham'o] Gramatika: Infinitiv konstruktni glagola 'shama' (čuti) s prijedlogom 'ke' (kao, pri) i pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine muškog roda. Ovaj oblik izražava istodobnost ili neposredan slijed radnji. Značenje: Služi za stvaranje dojma uzročno-posljedične veze u njenoj lažnoj priči. Potifarova žena ovim želi prikazati da je Josipov navodni bijeg bio izravna i panična reakcija na njen povik.

2. podigoh Izvornik: הֲרִימֹתִי [hariymotiy] Gramatika: Glagol u hifil (kauzativnom) perfektu, 1. lice jednine od korijena 'rum' (biti visok, uzvišen). Hifil oblik ovdje doslovno znači 'učiniti visokim', odnosno 'podići (glas)'. Značenje: Naglašava njenu svjesnu, namjernu radnju dozivanja upomoć. U kontekstu njene laži, to je presudni trenutak 'samoobrane' kojim se želi pozicionirati kao bespomoćna žrtva.

3. i ostavi Izvornik: וַיַּעֲזֹב [vaya'azov] Gramatika: Glagol u qal imperfektu, 3. lice jednine muškog roda s vav-konsekutivnim (vav obrata) od korijena 'azav' (ostaviti, napustiti). Vav-konsekutivni pretvara imperfekt u perfekt, označavajući svršenu radnju u nizu prošlih događaja. Značenje: Ukazuje na naglu i brzu radnju odvajanja. Josip je zapravo ostavio haljinu kako bi se fizički oslobodio njenog stiska i spasio od grijeha, no ona tu radnju zlorabi kao krunski dokaz njegovog navodnog zlodjela.

4. haljinu svoju Izvornik: בִּגְדוֹ [bigdo] Gramatika: Imenica muškog roda 'beged' (odjeća, haljina, ogrtač) s pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine. U hebrejskom jeziku dodavanje sufiksa često uzrokuje promjenu samoglasnika u osnovi riječi. Značenje: Odjeća ovdje postaje glavni materijalni dokaz u lažnoj optužbi. Motiv odjeće često se ponavlja u Josipovom životu kao simbol promjene statusa, ali i prijevare (poput šarene haljine koju su njegova braća umočila u krv).

5. i pobježe Izvornik: וַיָּנָס [vayanas] Gramatika: Glagol u qal imperfektu, 3. lice jednine muškog roda s vav-konsekutivnim od korijena 'nus' (bježati). Često se koristi za označavanje brzog uzmaka pred neposrednom opasnošću. Značenje: Ovo je vrhunac njene verbalne konstrukcije: prikazuje ga kao krivca koji u panici bježi od posljedica. Ironija biblijskog teksta je u tome što je Josip zaista pobjegao kao pravednik od opasnosti bluda, a ne kao prijestupnik s mjesta zločina.

Zaključak

Ovaj stih iz Postanka (39:15) dio je lažne optužbe Potifarove žene protiv Josipa, kojom se ona pravda pred svojim ukućanima. Izvorno izrečena kroz iznimno dinamičan niz uzastopnih glagola spojenih vav-konsekutivnim veznicima (čuti, podići, povikati, ostaviti, pobjeći, izaći), rečenica stvara snažan dojam brzine, hitnosti i drame. Ona time nastoji uvjeriti slušatelje u autentičnost svog straha i Josipove krivnje.

Najzanimljiviji teološki i narativni element stiha je majstorska manipulacija istinom. Svaka fizička radnja koju ona opisuje (Josip ostavlja haljinu i bježi van) doista se dogodila u prethodnim stihovima, ali je kontekst u potpunosti izokrenut. Josipov sveti bijeg od grijeha preformuliran je u sramotni bijeg iz osjećaja krivnje, a njegov otrgnuti ogrtač – simbol njegove nevinosti i odlučnosti da ne sagriješi protiv Boga – zlonamjerno je iskorišten kao neoborivi 'dokaz' nepostojećeg zločina.