I ne oklijevaše momak učiniti tu stvar, jer mu omilje kći Jakovljeva; a on bijaše poštovan mimo svu kuću oca svoga.
I ne oklijevaše momak učiniti tu stvar, jer mu omilje kći Jakovljeva; a on bijaše poštovan mimo svu kuću oca svoga.
Tada dođe Hamor i Šekem, sin njegov, na vrata grada svoga pa progovoriše ljudima grada svoga:
"Ovi su ljudi miroljubivi prema nama; neka prebivaju u zemlji i neka trguju njome, a zemlja je, evo, prostrana pred njima. Kćeri njihove uzet ćemo sebi za žene, a kćeri svoje dat ćemo njima.
Samo će pod ovim ljudi pristati s nama da prebivaju s nama i budu jedan narod: da se među nama obreže svako muško kao što su oni obrezani.
Stoka njihova i imanje njihovo i sve životinje njihove, zar neće pripasti nama? Samo pristanimo na njihovo pa će prebivati s nama."
"Ovi su ljudi miroljubivi prema nama; neka prebivaju u zemlji i neka trguju njome, a zemlja je, evo, prostrana pred njima. Kćeri njihove uzet ćemo sebi za žene, a kćeri svoje dat ćemo njima.
Ovi ljudi hoće mirno da žive s nama, da se nastane u ovoj zemlji i da trguju po njoj; a evo zemlja je široka i za njih; pa ćemo se kćerima njihovijem ženiti i svoje ćemo kćeri udavati za njih.
הָאֲנָשִׁים הָאֵלֶּה שְֽׁלֵמִים הֵם אִתָּנוּ וְיֵשְׁבוּ בָאָרֶץ וְיִסְחֲרוּ אֹתָהּ וְהָאָרֶץ הִנֵּה רַֽחֲבַת יָדַיִם לִפְנֵיהֶם אֶת בְּנֹתָם נִקַּֽח לָנוּ לְנָשִׁים וְאֶת בְּנֹתֵינוּ נִתֵּן לָהֶֽם
ha./'a.na.Shim ha./'E.leh she.le.Mim hem 'i.Ta./nu ve./ye.she.Vu va./'A.retz ve./yis.cha.Ru 'o.Ta/h ve./ha./'A.retz hi.Neh ra.cha.vat- ya.Da.yim li/f.nei./Hem 'et- be.no.Ta/m ni.kach- La./nu le./na.Shim ve./'Et be.no.Tei./nu ni.Ten la./Hem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ljudi ovi miroljubivi oni [su] s nama, i neka žive u zemlji i neka trguju njome, a zemlja, evo, širokih ruku [je] pred njima; kćeri njihove uzet ćemo nama za žene, i kćeri naše dat ćemo njima."
1. miroljubivi Izvornik: שְׁלֵמִים [shelemiym] Gramatika: Pridjev u muškom rodu množine, izveden iz korijena š-l-m. Funkcionira kao nominalni predikat u bezglagolskoj opisnoj rečenici. Značenje: Korijen š-l-m nosi duboko značenje cjelovitosti, mira i potpunosti (iz kojega dolazi i riječ 'šalom'). U ovom retku, Hamor i Šekem koriste ovu riječ kako bi uvjerili svoje sugrađane da su Jakovljevi sinovi bezopasni, prijateljski nastrojeni i pogodni za asimilaciju.
2. i neka trguju Izvornik: וְיִסְחֲרוּ [veyischaru] Gramatika: Glagol u imperfektu, 3. lice množine muškog roda. Spojen je s veznikom wāw koji ovdje ima jusing funkciju, izražavajući dopuštenje ili poticaj ('neka'). Značenje: Dopuštenje slobodnog kretanja i poslovanja bilo je velik privilegij koji je grad-država u Kanaanu nudio pridošlicama. Ponuda uključuje punu ekonomsku integraciju koja je mamac za stvaranje trajnog saveza.
3. širokih ruku (prostrana) Izvornik: רַחֲבַת יָדַיִם [rachavat yadayim] Gramatika: Fraza u konstruktnom stanju (status constructus) koju tvore ženski pridjev 'rachav' (širok, prostran) i imenica 'jad' u dualu (ruke, smjerovi). Značenje: Ovo je slikoviti hebrejski idiom kojim se opisuje prostranstvo koje se pruža na sve strane. Time se želi umiriti građane Šekema argumentom da u zemlji ima dovoljno resursa i pašnjaka za obje skupine.
4. uzet ćemo Izvornik: נִקַּח [nikach] Gramatika: Glagol u imperfektu, 1. lice množine (od korijena l-q-h, uzeti). Ovdje se rabi za izražavanje odlučne namjere kolektiva građana. Značenje: Sklapanje brakova (uzimanje i davanje kćeri) predstavljao je završni, najvažniji korak potpune asimilacije. Kanaanci iz Šekema time su zapravo namjeravali usisati Jakovljevu obitelj i s vremenom preuzeti njihova velika stada i bogatstvo.
Ovaj stih (Postanak 34,21) donosi govor Hamora i njegovog sina Šekema upućen stanovnicima na vratima njihovog grada, u kojem iznose nacrt potpunog stapanja i asimilacije Jakovljeve obitelji. Retorika nudi mir, nesmetanu trgovinu i međusobna sklapanja brakova, no kontekst priče jasno otkriva da su motivi Hivijaca koristoljublje – oni pod krinkom integracije žele preuzeti imovinu patrijarha.
Teološki promatrano, ovaj tekst snažno ocrtava jednu od najvećih prijetnji identitetu ranog Izraela: zavodljivost bogatstva, lagodnog suživota i asimilacije u kanaansko društvo. Ponuda da postanu jedno tijelo ('šelemiš' – miroljubiva, organska cjelina) bila je zapravo opasnost gubitka saveznog, izabranog identiteta. Taj će prijedlog biti prekinut krvavom odmazdom Šimuna i Levija, događajem koji odbacuje svaku mogućnost ovakvog spajanja, ali čije će nasilje kasnije strogo osuditi i sam Jakov.