A on prođe pred njima i pokloni se do zemlje sedam puta dok ne pristupi k svomu bratu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A on prođe pred njima i pokloni se do zemlje sedam puta dok ne pristupi k svomu bratu.
A Ezav mu potrča ususret i zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, pa zaplakaše.
Tada podiže svoje oči i vidje žene i djecu pa reče: "Tko su ti ovi?" A on reče: "Djeca koju je Bog milostivo darovao tvomu sluzi."
I pristupiše sluškinje, one i njihova djeca, i pokloniše se.
Pristupi također Lea i njezina djeca pa se pokloniše, a poslije pristupiše Josip i Rahela i pokloniše se.
Tada podiže svoje oči i vidje žene i djecu pa reče: "Tko su ti ovi?" A on reče: "Djeca koju je Bog milostivo darovao tvomu sluzi."
I Isav podigav oči ugleda žene i djecu, pa reče: ko su ti ono? A Jakov reče: djeca, koju Bog milostivo darova sluzi tvojemu.
וַיִּשָּׂא אֶת עֵינָיו וַיַּרְא אֶת הַנָּשִׁים וְאֶת הַיְלָדִים וַיֹּאמֶר מִי אֵלֶּה לָּךְ וַיֹּאמַר הַיְלָדִים אֲשֶׁר חָנַן אֱלֹהִים אֶת עַבְדֶּֽךָ
va/i.yi.Sa' 'et- 'ei.Na/v va/i.Yar' 'et- ha./na.Shim ve./'Et ha/y.la.Dim va/i.Yo.mer mi- 'E.leh La/kh va/i.yo.Mar ha/y.la.Dim 'a.Sher- cha.Nan 'E.lo.Him 'et- 'av.De./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I podiže oči svoje i vidje žene i djecu i reče: Tko [su] ovi tebi? I reče: Djeca koju [je] podario Bog sluzi tvome."
1. I podiže oči svoje Izvornik: וַיִּשָּׂא אֶת עֵינָיו [vayisa' 'et 'eynayv] Gramatika: Izraz se sastoji od vav-konzekutivnog imperfekta (wayyiqtol) glagola 'nasa' (podići) i imenice za oči u dualu s posvojnim sufiksom trećeg lica. Značenje: Ovo je uobičajeni biblijski idiom koji ne označava samo usputnu fizičku radnju, nego svjesno zapažanje i usmjeravanje pažnje na nešto novo, neočekivano ili važno.
2. Tko [su] ovi tebi? Izvornik: מִי אֵלֶּה לָּךְ [miy 'ele lakh] Gramatika: Kratka upitna nominalna rečenica sastavljena od upitne zamjenice 'tko', pokazne zamjenice 'ovi' i prijedloga 'l' (prema/za) sa sufiksom drugog lica jednine. Značenje: Ezavovo pitanje izražava iznenađenje neočekivanom veličinom Jakovljeve pratnje. Prijedlog 'lakh' (tebi) naglašava propitivanje pravnog i osobnog odnosa tih ljudi prema Jakovu.
3. djecu / djeca Izvornik: הַיְלָדִים [hayladiym] Gramatika: Imenica 'yeled' (dijete, dječak) u množini, određena članom 'ha'. Potječe od korijena 'yalad' (roditi). Značenje: Spominjanje djece dva puta u istom stihu snažno naglašava Božji blagoslov plodnosti koji je pratio Jakova tijekom njegovog izgnanstva u Haranu.
4. koju [je] podario Izvornik: אֲשֶׁר חָנַן ['asher chanan] Gramatika: Odnosna zamjenica uz glagol 'chanan' u Qal perfektu (treće lice jednine), koji ukazuje na gotovu i završenu radnju iz prošlosti. Značenje: Glagol 'chanan' označava iskazivanje posve nezaslužene naklonosti i milosti. Jakov njime svoju mnogobrojnu obitelj pripisuje isključivo suverenoj Božjoj dobroti, a ne vlastitim zaslugama.
5. sluzi tvome Izvornik: אֶת עַבְדֶּֽךָ ['et 'avdekha] Gramatika: Imenica 'ebed' (sluga, rob) kojoj prethodi pokazatelj izravnog objekta ('et'), uz posvojni sufiks drugog lica muškog roda. Značenje: Jakov koristi dvorski jezik poniznosti, nazivajući samog sebe Ezavovim slugom. To je promišljen retorički potez kako bi umirio brata i javno mu iskazao poštovanje, čime u praksi suspendira pravo prvorodstva koje mu je ranije oteo. Imena: - Bog (Elohim) [אֱלֹהִים / 'elohiym] (ostalo) Znači: Moćni, Uzvišeni, Bog Tvorba: Riječ je o množini (pluralis majestatis) imenice 'Eloah', izvedene iz korijena koji označava moć, snagu ili onoga pred kojim se stoji sa strahopoštovanjem. Iako je gramatički u množini, kada se odnosi na Boga Izraelova uvijek stoji uz glagol u jednini.
Ovaj stih (Postanak 33,5) prikazuje ključni, napeti trenutak ponovnog susreta dvojice otuđene braće, Ezava i Jakova. Ezav, koji je došao sa četiri stotine ljudi, iznenađen je golemim taborom žena i djece te traži objašnjenje onoga što vidi, nesvjestan punog opsega Božjeg blagoslova na bratovu životu u protekla dva desetljeća.
Jakovljev odgovor je i teološki i psihološki majstorski promišljen. Pripisujući svoju veliku obitelj isključivo Božjoj milosti ('chanan') te istovremeno oslovljavajući sebe Ezavovim 'slugom', on slavi Boga dok se ujedno spušta u krajnje podređen položaj. Tim dvostrukim potezom on neutralizira Ezavov eventualni gnjev i otvara prostor za pomirenje, demonstrirajući da se više ne oslanja na obmanu kao u mladosti, već na poniznost i oslanjanje na Božju providnost.