Jakov podiže svoje oči i vidje, a gle, Ezav dolazi i s njim četiri stotine ljudi. Tada razdijeli djecu Lei, Raheli i dvjema sluškinjama.
I stavi sluškinje i njihovu djecu prve, a Leu i njezinu djecu straga, te Rahelu i Josipa straga.
A on prođe pred njima i pokloni se do zemlje sedam puta dok ne pristupi k svomu bratu.
A Ezav mu potrča ususret i zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, pa zaplakaše.
Tada podiže svoje oči i vidje žene i djecu pa reče: "Tko su ti ovi?" A on reče: "Djeca koju je Bog milostivo darovao tvomu sluzi."
A on prođe pred njima i pokloni se do zemlje sedam puta dok ne pristupi k svomu bratu.
A sam prođe naprijed, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do brata svojega.
וְהוּא עָבַר לִפְנֵיהֶם וַיִּשְׁתַּחוּ אַרְצָה שֶׁבַע פְּעָמִים עַד גִּשְׁתּוֹ עַד אָחִֽיו
ve./Hu' 'a.Var li/f.nei./Hem va/i.yish.Ta.chu 'ar.tza/h She.va' pe.'a.Mim 'ad- gish.T/o 'ad- 'a.Chi/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I on prođe pred njima i pokloni se zemlji sedam puta do približavanja svoga do brata svoga."
1. i on prođe Izvornik: וְהוּא עָבַר [vehu' 'avar] Gramatika: Zamjenica trećeg lica jednine s veznikom 'vav' stoji ispred glagola u perfektu, što gramatički naglašava promjenu subjekta i stavlja fokus na samu osobu. Glagol 'avar znači 'proći' ili 'prijeći'. Značenje: Nakon što je prethodno poslao obitelj naprijed, Jakov sada osobno preuzima inicijativu i rizik. Pokazuje zaštitnički stav i hrabrost, izlazeći pred svoju ranjivu obitelj kako bi se prvi suočio s opasnošću.
2. pred njima Izvornik: לִפְנֵיהֶם [lifneyhem] Gramatika: Izraz se sastoji od prijedloga 'le' (k, za), imenice 'panim' (lice) u množinskom konstruktnom stanju i pronominalnog sufiksa za treće lice množine. Doslovno znači 'pred njihovim licima'. Značenje: Ovo naglašava Jakovljev fizički i simbolički položaj kao vođe i štita svoje obitelji. Više se ne skriva, već postaje predvodnik u susretu s neizvjesnom sudbinom.
3. i pokloni se Izvornik: וַיִּשְׁתַּחוּ [vayishtachu] Gramatika: Glagol je u hitpael (ili hištafel) konsekutivnom imperfektu, korijena 'š-h-h' (ili 'h-v-h'). Označava refleksivnu ili intenzivnu radnju klanjanja i padanja ničice. Značenje: Čin izražava duboko poštovanje, podložnost i poniznost. Jakov time vizualno poništava svoju raniju težnju za dominacijom nad bratom i traži pomirenje kroz potpunu predaju.
4. zemlji Izvornik: אַרְצָה ['artsa] Gramatika: Imenica 'erets' (zemlja) ovdje ima na kraju usmjerni ili lokativni sufiks 'he' (tzv. he-lokativ). Prevedeno doslovno znači 'prema zemlji' ili 'do zemlje'. Značenje: Naglašava ekstremnu mjeru njegove poniznosti. Jakov se nije samo blago naklonio glavom, već je pao licem potpuno do prašine, preuzimajući gestu vazalske podložnosti.
5. sedam puta Izvornik: שֶׁבַע פְּעָמִים [sheva' pe'amiym] Gramatika: Sastoji se od broja 'ševa' (sedam) u ženskom rodu apsolutnog stanja i imenice 'pa'am' (korak, put) u množini. Značenje: Sedam je u biblijskoj misli broj punine i savršenstva. Sedmostruki naklon bio je poznati diplomatski protokol na drevnom Bliskom istoku (zabilježen u pismima iz Amarne) kojim se izražavala potpuna i apsolutna odanost suverenu.
6. približavanja svoga Izvornik: גִּשְׁתּוֹ [gishto] Gramatika: Riječ je o infinitivu konstruktnom glagola 'nagaš' (pristupiti, približiti se) kojemu je dodan pronominalni sufiks trećeg lica jednine. Početni suglasnik 'nun' je asimiliran. Značenje: Ova riječ oslikava procesni, spori i oprezni pristup. Jakov se nije zaletio prema Ezavu, nego se postupno i s poštovanjem približavao, obavljajući naklone u etapama.
7. do brata svoga Izvornik: עַד אָחִֽיו ['ad 'achiyv] Gramatika: Prijedlog 'ad' (do) s imenicom 'ah' (brat) i sufiksom za treće lice jednine. Značenje: Ovo je emocionalni vrhunac stiha. Osoba kojoj se Jakov tako ponizno i s kraljevskim počastima klanja je zapravo njegov vlastiti brat od kojeg je nekada davno u strahu pobjegao.
Ovaj stih (Postanak 33,3) opisuje dramatični i napeti vrhunac Jakovljeva povratka u domovinu i susreta s bratom Ezavom. Nakon što se cijelog života oslanjao na lukavstvo, prijevare i bježanje kako bi osigurao prednost – uključujući krađu Ezavova blagoslova i prvenstva – Jakov sada pokazuje potpunu promjenu karaktera. Ohrabren noćnim susretom s Bogom gdje je dobio ime Izrael, on prestaje skrivati iza svoje obitelji, stupa na čelo i osobno preuzima odgovornost za njihovu sigurnost.
Njegov sedmostruki naklon do zemlje izvanredno je važan čin drevne bliskoistočne diplomacije kojim vazal prilazi svome vladaru. Tim činom krajnje poniznosti Jakov se svojevoljno odriče dominacije nad Ezavom, nudeći mu poštovanje, čast i status gospodara. Umjesto nadmetanja i neprijateljstva, Jakov bira put poniznosti koji na koncu razoružava Ezavov gnjev i otvara vrata za dirljivo obiteljsko pomirenje.