A on mu reče: "Moj gospodar zna da su djeca nejaka te da su stada i goveda dojilje moja briga; ako ih se potjera jedan dan, umrijet će sva stada.
Neka moj gospodar, molim, prođe pred svojim slugom, a ja ću se kretati polako, prema koraku stoke koja je preda mnom i prema koraku djece, dok ne dođem k svomu gospodaru u Seir."
A Ezav reče: "Ostavio bih, molim te, s tobom neke od ljudi koji su sa mnom." A on reče: "Čemu to? Neka samo nađem milost u očima svoga gospodara!"
Tako se u taj dan Ezav vrati svojim putem u Seir.
A Jakov otputova u Sukot i sagradi sebi kuću, a za svoju stoku načini sjenice; zbog toga nazva ime onoga mjesta Sukot.
A Ezav reče: "Ostavio bih, molim te, s tobom neke od ljudi koji su sa mnom." A on reče: "Čemu to? Neka samo nađem milost u očima svoga gospodara!"
A Isav reče: a ono da ti ostavim nekoliko ljudi što su sa mnom. A on reče: našto? daj da nađem milost pred gospodarom svojim.
וַיֹּאמֶר עֵשָׂו אַצִּֽיגָה נָּא עִמְּךָ מִן הָעָם אֲשֶׁר אִתִּי וַיֹּאמֶר לָמָּה זֶּה אֶמְצָא חֵן בְּעֵינֵי אֲדֹנִֽי
va/i.Yo.mer 'e.Sav 'a.tzi.gah- na' 'i.me./Kha min- ha./'Am 'a.Sher 'i.T/i va/i.Yo.mer La./mah Zeh 'em.tza'- chen be./'ei.Nei 'a.do.N/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Ezav ostavit ću molim s tobom od naroda koji sa mnom i reče zašto ovo naći ću milost u očima gospodara moga"
1. ostavit ću Izvornik: אַצִּֽיגָה ['atsiyga] Gramatika: Glagol iz korijena Y-TS-G (postaviti, ostaviti) u hifilu (kauzativna vrsta), imperfekt, 1. lice jednine s kohortativnim nastavkom 'he'. Kohortativ izražava namjeru, prijedlog ili želju govornika. Značenje: Ezav nudi Jakovu dio svoje pratnje kao zaštitu. To s jedne strane pokazuje njegovu dobru volju za pomirenjem, a s druge neizravno demonstrira moć koju ima vojskom koja ga prati.
2. molim Izvornik: נָּא [na'] Gramatika: Čestica koja se često dodaje imperativu, kohortativu ili jusesivu kako bi izrazila molbu, poticaj ili ublažila zapovijed. Značenje: Daje ton uljudnosti i poštovanja Ezavovoj ponudi. Njegove riječi nisu naredba, već bratski prijedlog, što potvrđuje iskrenost pomirenja među braćom.
3. zašto ovo Izvornik: לָמָּה זֶּה [lama ze] Gramatika: Upitna zamjenica 'lama' (zašto) spojena s pokaznom zamjenicom 'ze' (ovo) koja služi za pojačavanje i naglašavanje pitanja. Značenje: Jakovljev odgovor predstavlja diplomatsko odbijanje. On time suptilno poručuje da mu ne treba bratova vojna zaštita niti dodatna pratnja na njegovom putu.
4. milost Izvornik: חֵן [chen] Gramatika: Imenica muškog roda koja u pravilu označava naklonost, milost, dražest ili privlačnost. Značenje: Jakov ponavlja ovu riječ (već korištenu ranije u poglavlju) kako bi naglasio da je jedino što zaista traži mir i oprost. Njemu je prihvaćanje te nematerijalne naklonosti znak potpunog izmirenja.
5. gospodara moga Izvornik: אֲדֹנִֽי ['adoniy] Gramatika: Imenica 'adon' (gospodar, vladar) s pronominalnim sufiksom za 1. lice jednine (moj). Značenje: Jakov i dalje ciljano zadržava ponizan i podanički stav prema Ezavu. Ovom titulom umiruje brata i uklanja svaku sumnju da ga pokušava podjarmiti, unatoč ranijem preotimanju blagoslova. Imena:
- Ezav [עֵשָׂו / 'esav] (osoba) Znači: dlakav / potpuno formiran Tvorba: Jezično se ime vjerojatno veže uz arapski korijen za 'biti dlakav' (a'tha) ili hebrejski glagol 'asah' (עָשָׂה) u značenju 'napraviti', asocirajući na to da je rođen potpuno formiran. Tekst objašnjava: Tekst u Postanku 25,25 objašnjava ovo ime njegovim izgledom prilikom rođenja: izašao je 'sav rutav, kao kožuh; pa mu nadjenuše ime Ezav'. Promjena imena: Kasnije dobiva i nadimak Edom (Crveni) jer je tražio Jakova crveno varivo (Postanak 25,30), što postaje naziv za teritorij i narod njegovih potomaka (Edomci).
Ovaj stih (Postanak 33,15) opisuje sami kraj napetog, ali na koncu mirnog susreta Jakova i Ezava nakon njihovog dugogodišnjeg otuđenja i Jakovljevog straha za vlastiti život. Ezav, sada već pomiren, nudi svoju naoružanu pratnju kako bi zaštitio Jakova na nastavku putovanja. Time pokazuje bratsku brigu, ali i dalje zadržava ulogu onoga tko posjeduje svjetovnu moć i snagu da štiti slabijeg.
Jakovljev odgovor je lekcija iz bliskoistočne diplomacije. On iznimno uljudno, ali nepokolebljivo odbija ponudu, oslovljavajući i dalje Ezava sa 'moj gospodaru'. Jakov ne želi bratove vojnike jer bi ga to učinilo podređenim i ovisnim o Ezavu, čime bi se njihovi putevi ponovno trajno isprepleli. Njemu je dovoljna spoznaja da je 'našao milost u očima svoga gospodara' (tj. brata) te na taj način, osiguravši mir, Jakov bira neovisan put naprijed prema obećanjima koja mu je Bog dao.