Postanak 31,18 — Knjiga Postanka

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I potjerao je svu stoku svoju i sve imanje svoje koje je stekao, stoku vlasništva svoga koju je stekao u Padan Aramu, da ide k Izaku ocu svome u zemlju Kanaan."

1. I potjerao je Izvornik: וַיִּנְהַג [vayinhag] Gramatika: Qal narativni (wayyiqtol) imperfekt 3. lica jednine muškog roda od korijena 'nahag' (voditi, voziti, tjerati stoku). Korištenje narativnog oblika nastavlja tijek prošle biblijske radnje. Značenje: Ukazuje na Jakovljevo aktivno preuzimanje kontrole i vodstva nad svojim ogromnim kućanstvom pri tajnom odlasku od Labana. On sada nastupa kao suvereni glavar obitelji koji usmjerava svoju sudbinu.

2. stoku svoju Izvornik: מִקְנֵהוּ [miknehu] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini (mikne - stoka, krdo) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine. Korijen riječi je 'kana' (kupiti, steći). Značenje: Odnosi se isključivo na živo bogatstvo, odnosno životinje koje su bile glavno mjerilo bogatstva u drevnom Bliskom istoku. Naglašava materijalni blagoslov koji je Bog dao Jakovu tijekom njegovog izgnanstva.

3. imanje svoje Izvornik: רְכֻשׁוֹ [rekhusho] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini sa sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Dolazi od glagolskog korijena 'rakhash' (skupiti, prikupiti). Značenje: Ovaj izraz obuhvaća svu ostalu pokretnu imovinu osim stoke, uključujući šatore, opremu, robove i sluge. Pokazuje potpunost i obujam bogatstva s kojim se Jakov vraća, za razliku od štapa s kojim je prvotno prešao Jordan.

4. vlasništva svoga Izvornik: קִנְיָנוֹ [kinyano] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini (kinyan) nastala od korijena 'kana' (nabaviti, stvoriti, posjedovati), s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine. Značenje: Ova riječ pravno i teološki podvlači apsolutno pravo posjedovanja. Pisac time snažno brani Jakova, ističući da on Labanu nije ukrao ništa, već sa sobom nosi isključivo ono što mu pravedno pripada.

5. je stekao Izvornik: רָכַשׁ [rakhash] Gramatika: Qal perfekt 3. lica jednine muškog roda. U stihu se dvaput pojavljuje (i kao 'rakhash' i s imenicom 'rekhush'). Značenje: Ponavljanje glagola 'steći' i pripadajućih imenica ima naglašenu apologetsku svrhu. Ponavljanjem se inzistira na legitimnosti Jakovljevog bogatstva koje je plod njegova mukotrpnog rada i Božje naklonosti.

6. da ide (k) Izvornik: לָבוֹא [lavo'] Gramatika: Qal infinitiv konstrukt glagola 'bo' (doći, ići, ući) s prijedlogom 'lamed' (za, da) koji izražava namjeru ili svrhu. Značenje: Glagol usmjerava svu prethodnu radnju prema konačnom cilju: povratku u domovinu. Jakovljevo putovanje prestaje biti puko bježanje od Labana, već postaje hodočašće natrag u okrilje saveza i obećanja danih patrijarsima. Imena: - Padan Aram [פַדַּן אֲרָם / fadan 'aram] (pokrajina) Znači: Polje Arama ili Ravnica Arama. Tvorba: Sastavljeno od aramejske ili akadske riječi 'padanu' (put, polje, ravnica) i imena 'Aram' koje označava Aramejce.

- Izak [יִצְחָק / yitschak] (osoba) Znači: On se smije / Neka se Bog nasmije. Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena 'tsachaq', što znači 'smijati se'. Tekst objašnjava: Ime je dobio jer su se Abraham i Sara nasmijali u nevjerici, a potom i radosti, kada im je Bog najavio rođenje sina u njihovoj dubokoj starosti (Postanak 17:17 i 18:12).

- Kanaan [כְּנָֽעַן / kena'an] (pokrajina) Znači: Nizija ili Trgovac / Crveni purpur. Tvorba: Etimologija je donekle nesigurna; smatra se da dolazi od semitskog korijena 'kana' (biti nizak, pokoriti se) ili iz hurijskog izraza za crvenu purpurnu boju po kojoj je regija bila poznata. Tekst objašnjava: Prema Postanku 10:15, zemlja nosi ime po Kanaanu, Hamovom sinu i Noinom unuku, koji je eponimni praotac tamošnjih naroda. Promjena imena: Kasnije to područje dobiva ime Izrael, nakon što su zemlju osvojila i naselila dvanaest izraelskih plemena.

Ovaj stih predstavlja ključnu prekretnicu u Jakovljevom životnom luku. Nakon dvadeset godina mukotrpnog rada, izrabljivanja od strane Labana, ali i nevjerojatne Božje providnosti u izgnanstvu (Padan Aramu), Jakov poduzima odlučan korak odvajanja. Biblijski pisac ovdje izrazito pažljivo bira riječi ('stečeno', 'vlasništvo', 'njegovo imanje') koristeći gomilanje srodnih pojmova kako bi nepobitno dokazao da je Jakovljevo ogromno bogatstvo potpuno legitimno. On ne bježi kao lopov s Labanovim vlasništvom, nego kao blagoslovljeni sluga Božji odnosi plodove svoga znoja.

S teološkog stajališta, završni dio stiha daje puni smisao Jakovljevom pokretu. Cilj njegovog putovanja nije samo bijeg od nepravde, nego ciljani povratak 'k Izaku ocu svome u zemlju Kanaan'. To je povratak zemlji obećanja, čime se ostvaruje Božje obećanje dano Jakovu dvadeset godina ranije u Betelu. Jakov se sada vraća ne više kao usamljeni bjegunac sa štapom u ruci, već kao samostalni patrijarh, nositelj saveza i osnivač naroda, opremljen svime što je potrebno za ispunjenje božanskog plana na zemlji.